Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
11. prosinca 2019.
Drugo mišljenje Zdenka Duke

blog Plenković nije tu da dopusti ili ne dopusti slobodu govora

Foto D. Javorović / PIXSELL
Foto D. Javorović / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 23. srpanj 2019. u 7:31 2019-07-23T07:31:40+02:00

U demokratskoj državi, a to Hrvatska po mnogo čemu ipak jest, premijer Plenković nema što dopustiti ili ne dopustiti. Zar misli uvesti cenzuru koja je Ustavom zabranjena? Ne, ali misli novinare i druge navesti na autocenzuru, ako baš ne žele da ih on zapamti po zlu

Novinari i mediji su odigrali ključnu ulogu u pripremi opsežne rekonstrukcije Plenkovićeve vlade. A ovih su se dana našli pod pritiskom dvoje najjačih ljudi vlasti, i predsjednika Vlade i predsjednice Republike. Dakle, posljednjih su mjeseci mediji podastrli javnosti imovinske afere nekolicine Plenkovićevih ministara, i to objavljujući stalno nove detalje, tako da on, koliko god je te iste ministre ranije branio, nije imao kud nego ih je smijenio kako i njega osobno te afere ne bi pokopale. Široka rekonstrukcija, iako iznuđena, dobar je politički potez. Jesu li novi ministri sposobni i časni to (još) ne znamo, ali Plenković je nastavio pružati šanse mlađima i nepoznatima u skladu sa svojom željom da rekonstruira i stranku.

Ono što je posve sporno, a pomalo je i smiješno, jer ovo nije nikakva diktatura, su njegove izjave o tome kako nikada nikome neće dopustiti da njegovoj Vladi lijepi etikete koje imaju veze s korupcijom. Peđi Grbinu iz SDP-a je rekao da »za razliku od vas iz oporbe, ja nikada neću reći da je netko kriv. Znam što je kategorija presumpcije nevinosti« i »odluke o pojedinim slučajevima donijet će netko drugi, ni vi niti ja, a ja donosim političke odluke i iza njih stojim i za njih odgovaram«.

To da neće dopustiti da se njegovoj vladi lijepe etikete korupcije ponovio je ovih dana još nekoliko puta u različitim intervjuima, pa je stoga to i pritisak i (donekle) uvijena prijetnja medijima.

Neka se Plenković politički nosi s oporbom na način na koji on procjenjuje da je najbolji. No istina je da nije javnosti objasnio zašto su ministri morali otići iako za četvero njih opterećenih aferama, svi mi znamo da i on, baš kao i mi, dobro zna zašto ih je smijenio, ali razlog neće kazati. Time da on »nikada neće nikome dopustiti…« cilja naravno i na novinare. U demokratskoj državi, a to Hrvatska po mnogo čemu ipak jest, premijer nema što dopustiti ili ne dopustiti. Zar misli uvesti cenzuru koja je Ustavom zabranjena? Ne, ali misli novinare i druge navesti na autocenzuru, ako baš ne žele da ih on zapamti po zlu.

Zna se da svi imaju pravo na slobodu govora, a novinari i mediji još k tomu imaju posebnu i kritičku ulogu informiranja javnosti, kontrolora vlasti i čuvara demokracije. Može se reći da fraziramo, ali evo i sada se pokazala sva snaga medija koji su svojim pritiskom učinili nešto pozitivno za doprinos istine, time i za ovu zemlju. Mnogo goru aluziju ili naputak o tome kakvo bi po njoj trebalo biti (hrvatsko) novinarstvo, čuli smo ovih dana od predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Dok je boravila na Krku, novinari su joj postavili pitanje o anonimnom pismu hrvatskog graničnog policajca koji tvrdi da im je naređeno migrantima uzimati novac i mobitele. Predsjednica se osvrnula na svoj intervju švicarskoj javnoj televiziji SRF u kojem je priznala da hrvatska policija prema migrantima prakticira i tzv. pushback (odguravanje prema granici) uz nešto sile ili nasilja, kako god, pa je navela da su je Švicarci krivo preveli i da su »napravili ono što rade najgori tabloidi u ovom svijetu«. - Vi kao hrvatski mediji morate predstaviti hrvatsku stranu te priče, nemojte se povoditi za stranim medijima koji rade tko zna u čijem interesu - rekla je tada Kolinda novinarima.

Je li hrvatska strana te priče istinita ili nije, to je jedino bitno i ključno pitanje. Ako ona nije istinita, onda je ne moramo predstaviti, jer novinari koji posjeduju profesionalni novinarski ali i ljudski integritet obično ne žele biti lažovi i ispasti kreteni i bijedni poltroni, čak ako im to sugerira i šefica države.

Naravno da je švicarska televizija odmah predsjednici RH odgovorila da su intervju vodili profesionalno i da su sve točno preveli. Sve do odjeka ovog intervjua u Švicarskoj predsjednica RH valjda nije znala da pushback, dakle, istjerivanje migranata s unutrašnjosti teritorija prema zelenoj granici nije dopušten niti jednim međunarodnim dokumentom i niti jednim hrvatskim zakonom. Kada se ljudi (ilegalno) zateknu na hrvatskom teritoriju, morala bi se prema njima primjenjivati određena procedura, naravno dulja od istjerivanja »uz ponešto sile«.

Pojas svjetla u naš novinarski posao došao je od tamo odakle to možda i nismo očekivali. U situaciji u kojoj je tužbi protiv novinara više nego ikad, Ustavni sud je dvjema odlukama ukinuo sudske presude kojima je, po načelu cehovske solidarnosti, dvoje sudaca od nakladnika dobilo znatne odštete. Njegov je predsjednik Miroslav Šeparović u intervjuima zadnjih dana govorio o tome da se političare i druge javne osobe može kritizirati na puno oštriji način jer oni moraju imati veći prag tolerancije od ostalih građana. Te da sudovi ne smiju nekritički prihvaćati da je nešto uvredljivo, dok u izrečenom ne procjene javni interes. Nikad nismo niti od premijera niti od predsjednice RH čuli da su smatrali bitnim istaknuti čak ni ova prilično načelna stajališta o medijskim slobodama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.