Repovi dugogodišnjeg nepoštovanja Zakona o Ustavnom sudu

Ivan Matija nezakonito ustavni sudac već dva mandata

Boris Pavelić

Kad je prvi puta izabran za ustavnog suca 1999. Ivan Matija nije mogao imati 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, što nalaže zakon, s obzirom na činjenicu da je 1987. postao diplomirani pravnik



Ivan Matija, ustavni sudac u dva mandata, ne ispunjava uvjete za taj posao – u trenutku izbora za ustavnoga suca 1999. godine nije imao 15 godina radnog staža kao diplomirani pravnik, što nedvosmisleno zahtijeva Ustavni zakon o Ustavnome sudu. No, priznat mu je radni staž koji je do diplome 1987. godine obavljao s višom stručnom spremom, pa je sucem institucije koja procjenjuje ustavnost propisa postao na temelju onoga što je radio sa završenom višom upravnom školom.


   U stavku 1. članka 5. Ustavni zakon o Ustavnome sudu jasno propisuje ovako: »Za suca Ustavnog suda se može izabrati osobu koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istaknula znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem«.   

Zastupnik SDP-a


Matija ne ispunjava te uvjete: diplomirao je 1987. godine, a za Ustavnoga suca prvi put izabran 1999. Da je svo vrijeme od diplome do izbora za ustavnoga suca radio na pravnim poslovima, skupio bi 12 godina potrebnoga radnog staža. Ali i taj je podatak podložan sumnji – Matija je u tom razdoblju pet godina proveo kao saborski zastupnik SDP-a, od 1990. do 1995., a malo je vjerojatno da se posao saborskoga zastupnika može smatrati »radnim iskustvom u pravnoj struci«, kako to zahtijeva Ustavni zakon o Ustavnome sudu. Jer, bi li se tada i nekadašnji zastupnik SDP-a Mirko Filipović, poznat po okrutnim šakačkim obračunima u ringu, mogao natjecati za kakav pravnički posao, tvrdeći da je tijekom zastupničkoga mandata stekao »radno iskustvo u pravnoj struci«?



Malčić: Odredba se ne poštuje


      Nažalost, ne poštuju se zakonski uvjeti za izbor ustavnih sudaca. Znam mnoge sposobne i ugledne kolege pravnike koji se zbog toga ne žele kandidirati, izjavio je za naš list bivši ustavni sudac i današnji Pučki pravobranitelj Jurica Malčić.

   On nije želio govoriti o konkretnome slučaju Ivana Matije, ali je kazao kako je jasno da 1999. nije mogao imati uvjete za ustavnoga suca, ako je diplomirao 1987. Kaže također da se radni staž saborskoga zastupnika ne može smatrati radom u pravnoj struci.




   – U zakonu postoji i uvjet da ustavni sudac može postati osoba koja se istakla stručnim ili znanstvenim djelovanjem u pravnoj struci, ali ni tu se odredbu ne poštuje, kazao je Malčić.


   – Politički dogovor u Saboru oko izbora ustavnih sudaca ne bi bio problem sam po sebi, kada bi svi poštovali kriterije stručne i osobne vjerodostojnosti. Ali naš sustav naprosto nije uspio postići da budu izabrani mjerodavni, kazao nam je bivši ustavni sudac, koji je 2002. podnio ustavnu tužbu kako bi potaknuo preispitivanje izbora ustavnih sudaca.


   Malčić, koji je devedesetih osam godina bio sudac Ustavnoga suda te slovio za jednoga od najstručnijih sudaca, još je 1999. javno prosvjedovao protiv načina izbora tadašnjega saziva Ustavnog suda, u koji je te godine izabran i Ivan Matija. Malčić je tada javno tvrdio da su saziv »napravljen dogovorom stranaka, bez gotovo ikakva prethodnog javnog i transparentnog postupka«.


   – S izborom ustavnih sudaca imamo jako loša iskustva. Nemamo nijedan izbor koji nije bio osporavan, kazao je našem listu Jurica Malčić.    

Izbor Vukojevića najveći skandal


      Izbor ustavnih sudaca 1999. godine bio je vjerojatno najkontroverzniji dosad. Vladajući HDZ i opozicija tada su postigli politički dogovor o imenima budućih ustavnih sudaca, pa su oni u Saboru i izabrani »u paketu«, na brzinu i bez valjane i transparentne rasprave. Mediji su tih dana upozoravali da je riječ o »trulom« političkom kompromisu, u kojemu je stradala stručnost i moralnost sudaca. Najvećim skandalom smatrao se izbor Vice Vukojevića, kojega je u to doba pratila javna sumnja da je silovao ženu u logoru HVO-a Vojno kod Mostara.

Ta optužba nikad nije dokazana, a mediji su prije nekoliko godina objavili i da je najvjerojatnije bila izmišljena. No, izbor Vice Vukojevića, koji je u Saboru Đurđi Adlešič jednom dobacio »Manje pričaj, više rađaj«, bio je snažan signal o upitnosti postupka izbora. Iste te 1999. godine, ustavnom je sutkinjom postala i današnja predsjednica Ustavnoga suda Jasna Omejec, čiji stručni ugled otad prati sjena neprincipijelnoga političkog dogovora. No, izbor 1999. nije jedini skandal o izboru ustavnih sudaca: Jurica Malčić 2002. ustavnom je tužbom neuspješno pokušao preispitati proceduru izbora, a posljednji je slučaj sutkinje Slavice Banić, čiji je izbor u Ustavni sud 2009. neuspješno pokušala osporiti njezina protukandidatkinja Mirjana Juričić, tvrdeći da Banić nije priložila dokaz o 15 godina iskustva u pravnoj struci.



   Ustavni sudac Ivan Matija ovako je našem listu objasnio činjenicu da je 1999. ipak izabran za Ustavnoga suca:


   – Kako je prigodom kandidiranja i izbora u Ustavni sud 1999. bilo, na sličan način, postavljeno isto pitanje traženoga radnog iskustva na pravnim poslovima, utvrđeno je od mjerodavnih tijela koja su provodila postupak kandidiranja i izbor, da se i radno iskustvo na pravnim poslovima s višom stručnom spremom upravno-pravnog usmjerenja može smatrati iskustvom u pravnoj struci ako je ostvareno na poslovima za koje je i formalni uvjet bio visoka ili, alternativno, viša stručna sprema.   

Jasne odredbe


Kako je ocijenjeno da je radno iskustvo, stečeno na pravnim poslovima, od osam godina do 1987. i dvanaest nakon te godine, na istim ili sličnim poslovima, te završeni magisterij i dva stručna javno objavljena rada 1989. godine, jednako vrijedno trogodišnjem stažu u visokoj stručnoj spremi, protumačeno je da ispunjavam i formalno tražene uvjete za izbor 1999. godine, objašnjava Ivan Matija.      Problem je, međutim, u tome što je zakonska odredba o izboru za Ustavnoga suca jasna i isključiva: zahtijeva se »diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva«, a nigdje ne spominju »poslovi za koje je formalni uvjet visoka ili, alternativno, viša stručna sprema«. Tim više što je Matija pet godina bio saborski zastupnik. Tako ispada da ustavni sudac u dva mandata, s jedanaestogodišnjim stažem u možda najvažnijoj instituciji u zemlji, na tome mjestu radi s manje od polovine radnog iskustva nužnog da bude izabran za ustavnoga suca.    Ivan Matija rođen je 1951., a višu upravnu školu završio je 1977. u Zagrebu. Od 1979. s višom stručnom spremom radio je u zagrebačkoj Tvornici željezničkih vozila Gredelj, pa mu je taj radni staž 1999. priznat kako bi postao ustavnim sucem. Diplomirao je 1987., s 36 godina, a magistrirao 1991. Prije dvije godine doktorirao je na Pravnom fakultetu u Bihaću.   

Promicanje kulture


Za drugi mandat u Ustavnome sudu 2007. predložila ga je Pravnička udruga željezničkih društava PUŽ. U životopisu koji je priložio prijavi napisao je, uz ostalo, da je autor sljedećih »stručnih radova«, a zapravo članaka u časopisima: »Kadrovska politika u odnosu na omladinu« 1976., »Položaj mladih u društveno-političkom sistemu« 1977., »Povodom zakonskih propisa o stranim ulaganjima« 1989. te »Tehnološki razvitak je osnovica našeg ekonomskog i socijalnog probitka« u Sarajevu 1989.


   Napisao je također da se »bavi poticanjem kulturno-umjetničkog rada i promicanjem hrvatske kulturne baštine«, da je »višegodišnji potpredsjednik KUD-a Željezničar, koji djeluje više od 100 godina«, te da je »odlikovan Redom hrvatskog trolista i dobitnik srebrne plakete 1991-1997. za organizaciju »Vlaka mira 1997«.