Amerika tone, franak raste na 7 kuna

Počinje najcrnji burzovni tjedan u 2011. godini? Hrvatskoj veći problem loša domaća ekonomska politika nego krah svjetskih burza

Ivo Jakovljević

Tko je prije tri i pol godine u Hrvatskoj svoju štednju iz kuna, eura ili dolara, pretvorio u "švicarce", taj je u međuvremenu svoj kapital, s pripadajućim kamatama, uvećao za nevjerojatnih 70 posto i napravio posao desetljeća



Je li od jutros na pomolu najcrnji burzovni tjedan u Americi i Europi u 2011. godini, ili će žurne i gotovo panične konzultacije ministara financija, guvernera središnjih banaka te šefova država i vlada iz G-7 (u kojoj su Amerika, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan) ohladiti špekulativne udare na američki dolar i na euro? 



 Vodeći hrvatski ekonomisti smatraju da se pad svjetskih burzi, snižavanje američkog kreditnog rejtinga, te europska dužnička kriza neće previše odraziti na hrvatsko gospodarstvo. Tako Ljubo Jurčić smatra da je preko 90 posto hrvatskih gospodarskih problema rezultat loše domaće ekonomske politike, te da bi se eventualno moglo očekivati da poraste cijena zaduživanja u inozemstvu za oko pola posto. 


    – Osim toga, eventualni bi problem mogao nastati ako talijanska Vlada zaista uvede rigrozne mjere štednje kako se to najavljuje. To bi se sljedeće godine moglo odraziti u turizmu, ali i u padu izvoza obzirom da je Italija jedna od zemalja u koju najviše izvozimo. Međutim, istovremeno imamo situaciju u kojoj je njemački rast preko tri posto, što znači da bi nam Njemci mogli nadoknaditi ono što izgubimo s Talijanima, u izvozu, a posebice u turizmu, rekao je Jurčić. Dodao je da se problem s jačinom švicarskog franka ne bi trebao pojačavati obzirom na to da je Švicarska premala zemlja da bi njena valuta mogla postati zamjena za dolar ili euro. 




    – Franak najviše kupuju fizičke, a ne pravne osobe, ljudi koje svoje osobno bogatsvo prebacuju iz dolara i eura u švicarske franke, rekao je Jurčić. Da se recentna svjetska kriza neće previše osjetiti u Hrvatskoj smatra i gospodarski strateg HNS-a Dragan Kovačević koji kaže da »bi Hrvatska osjetila svjetsku krizu ona bi morala svojim izvozom i proizvodnjom biti sudionik na svjetskom tržištu u skaldu sa svojom veličinom, a ona to nažalost nije«. 


    – Stoga smatram da bi posljedice ove krize za Hrvatsku mogle biti gotovo nikakve, rekao je Kovačević. Branko Grčić (SDP) ipak upozorava da bi događaji od zadnjih nekoliko dana ipak mogli dovesti do daljnjeg jačanja švicarskog franka, otežanog refinanciranja hrvatskog vanjskog duga, odnosno do toga da bi Hrvatskoj zaduživanje na svjetskim tržištima moglo postati skuplje. 


    – Osim toga, ako se produbi europska dužnička kriza to će svakako imati posljedice na hrvatski izvoz na naša tradicionalna tržišta, primjerice u Italiju, rekao je Grčić. Dražen Kalogjera također smatra da se kriza neće u Hrvatskoj pretjerano osjetiti jer njeno gospodarstvo u najvećoj mjeri nije izvozno orijentirano. 


    – Hrvatski su problemi autohtoni budući da se zadnjih dvadesetak godina promovirala politika koja je pogodovala uvozu, a ne izvozu, trgovini, a ne proizvodnji, a sve je to skupa dovodilo do povećavanja proračunskog deficita i zaduživanja države, rekao je Kalogjera. (Zlatko Crnčec)



Kratkoročno su sve varijante u igri, ali je zbog dubine dužničke krize s kojom se – nakon masivnih državnih intervencija za spašavanje bankrotiranih velikih banaka i kompanija tijekom 2009. – danas suočavaju ne samo Island, Irska, Grčka i Cipar, nego i Portugal, Španjolska i Italija, pa najdramatičnije i liderska Amerika, izvjesno da švicarski franak gađa novi plafon. 


Novi okidač iz SAD-a


Kao valuta koja se održala i dokazala kao jedno od najsigurnijih utočišta za plutajući kapital u mutnim, ratnim ili kriznim vremenima, švicarski je franak i tijekom prve velike svjetske, gospodarske i financijske krize u 21. stoljeću, unazad tri i po godine, prema euru poskupio čak 50 posto, a približno toliko i prema hrvatskoj kuni, koja svoj tečaj čvrsto vezuje uz euro. Tako sada, na krilima nove panike i na početku vrlo vjerojatna crnog burzovnog tjedna za većinu zapadnih zemalja, švicarac kreće u završni val poskupljivanja, sve do tečaja od samo jednog eura, ili – u hrvatskoj verziji – do tečajnog praga od sedam kuna, a onda još malko dalje uvis. 


 Okidač za novu paniku u vrhovima globaliziranog biznisa je labavi kompromis republikanaca i demokrata oko rješavanja enormnog američkog javnog duga, koji je samo druga strana medalje američkih poraza u imperijalnim ratovima za naftu na Srednjem istoku. Iako je Bijela kuća taj kompromis prikazala kao djelotvoran paket mjera, američka agencija za kreditni rejting, Standard & Poor snizila je u petak Sjedinjenim Američkim državama kreditni rejting za jedan stupanj, s najvišeg mogućeg AAA na AA+, što je dosad nezabilježen slučaj u najvećoj ekonomiji na svijetu. Agencija je rejting snizila zbog zabrinutosti proračunskim deficitom i rastućim teretom zaduženosti. 


Na taj isti labavi, američki kompromis još žešće je reagirala Kina, koja je najveći pojedinačni kreditor Amerike, tražeći da se SAD pozabavi sa svojim strukturalnim dužničkim uzrocima i osigura kinesku dolarsku imovinu. Ne uspostavi li se efikasna međunarodna supervizija nad dolarom, opcija bi mogla biti i nova, stabilna svjetska rezervna valuta, objavila je u svom komentaru kineska državna agencija Xinhua. Snižavanje kreditnog rejtinga SAD-u rizik je za financijska tržišta, smatraju kineski ekonomisti, te procjenjuju da će to Kinu, najvećeg vlasnika američkih trezorskih zapisa, nagnati da ubrza diversifikaciju svog portfelja.   


Harmonična ekonomija


Veći je dio svijeta, dakle, pred novom, teškom recesijom, dok mali švicarski franak cvjeta kao nikad u svojoj bogatoj povijesti. U čemu je tajna njegove velike moći? Čuđenje nad švicarcem je razložno, jer iza njegove globalne moći ni danas ne stoji ni zemlja s velikim brojem stanovnika (Švicaraca je samo 7,7 milijuna), ni liderski bruto-proizvod (švicarski je BDP među osrednjima na svijetu), pa – formalno – niti NATO, da tom sigurnom utočištu dade svoj sigurnosni pečat. I Švicarska je bila u recesiji tijekom 2009. (dok je švicarac naglo jačao!), a ni u 2011. ne ostvaruje tigrasti rast, nego svoj BDP povećava po godišnjoj stopi od samo 2,5 posto. 


No, Švicarska je harmonična ekonomija, u kojoj uz velebni financijski i bankarski sektor, što buja na ulozi sigurnog utočišta za svjetski kapital, konkurentski i dinamično raste i industrijska proizvodnja (u prvom polugodištu za stabilnih pet posto), oslonjena na visoke tehnologije i specijalizirane brendove. Zürich je uz New York, London, Frankfurt i Tokio jedno od prvorazrednih burzovnih i financijskih središta svijeta, a Union Bank of Switzerland i Credit Suisse među vodećim bankarskim mrežama, dok su satovi Omega i Longines, ili prehrambeni div Nestle, te brojni zaštićeni sirevi i čokolade, kao i farmaceutski giganti, Ciba-Geigy ili Sandoz, prvorazredni brendovi u globaliziranom biznisu.   


Posao desetljeća


Na toj osnovi Švicarska je unazad 12 mjeseci ostvarila vanjskotrgovinski višak od 25 milijardi dolara, te višak u bilanci plaćanja prema inozemstvu od visokih 85 milijardi dolara, pa je i dalje nisko zadužena zemlja, s posve uravnoteženim državnim proračunom, punom zaposlenošću i jednim od najviših bruto-proizvoda po stanovniku u svijetu (od oko 40.000 dolara). 


Na tim je sigurnosnim temeljima švicarski franak od početka 2008. do danas na europskom tržištu poskupio čak 50 posto, i još će, sve dok najzaduženije zemlje Zapada ne počnu smanjivati svoje javne dugove, a prije toga znatno smanjivati i ukupnu državnu potrošnju, uključujući i vojne izdatke, pa i plaće u javnom sektoru, kako bi mogli ponovno uspješno konkurirati nadirućoj Kini, Indiji, Brazilu i ostalim skromnijim, radišnijim ili u konačnici velikim zemljama jeftine radne snage. Tvrtke iz Švicarske su veliki usisači inozemnih ulaganja, ali i veliki globalni investitori, pa i u mrežu off-shore poreznih utočišta, tako da kompanije sa sjedištima u Švicarskoj širom svijeta zapošljavaju čak 2,5 milijuna radnika i stručnjaka ili približno toliko kao i u Švicarskoj. U tome je odlučujuća konkurentska prednost švicarske ekonomije. 


Tko je prije tri i pol godine u Hrvatskoj svoju štednju iz kuna, eura ili dolara, pretvorio u švicarce, taj je u međuvremenu svoj kapital, s pripadajućim kamatama, uvećao za nevjerojatnih 70 posto i napravio posao desetljeća. Ali, tko se na dulji rok zadužio uz zaštitnu valutnu klauzulu u švicarcima, taj je nakon početnog veselja, sada potonuo u tešku depresiju. Ali, ni Švicarska nije zbog visoko precijenjenog franka posve oduševljena, jer joj smanjuje izvoznu konkurentnost te prijeti rastom stope nezaposlenosti. Zato je od prije desetak dana u hlađenje svoje monete krenula i švicarska središnja banka, intervencijskim prodajama franka i ostalim monetarnim mjerama, ali zasad bez uspjeha, jer je dubina europske i američke dužničke krize višestruko teža od švicarskih najžešćih protumjera.