Izlaza iz krize nema u dogledno vrijeme, ali kuna će ostati stabilna dok je vrijednost preostale državne gospodarske imovine i prirodnih izvora veća od vanjskoga duga
Razloga, vremena i raspoloženja za glazbu je sve manjeSpasa nam nema, ali propasti ne možemo! Ta šibenska mudra izreka usred treće godine gospodarske depresije u Hrvatskoj ovih dana poprima nacionalno značenje: jer, zato što je Hrvatska i na početku drugog tromjesečja 2011. u sve stabilnijoj depresiji – spasa nam nema, ali zato što je još prije desetak godina gotovo sav svoj bankarski potencijal predala mreži velikih banaka iz Europske unije – propasti ne možemo.
Dakle, izlaza iz ove krize nema u dogledno vrijeme, ali kuna će ostati stabilna moneta, kao što će i cjelokupan bankarski sustav depresijske i prezadužene Hrvatske ostati stabilan, sve dok je vrijednost preostale državne gospodarske imovine, većih domaćih privatnih nekretnina i prirodnih izvora veća od vanjskoga duga. Dakako, sve će to u Hrvatskoj pod hipotekom još neko vrijeme držati vodu, dok će važiti i niz bočnih uvjeta, prema kojima u idućem razdoblju ovdje, uz nerješive uzroke ekonomske krize, ne smije biti i velikih prirodnih katastrofa, masivnih terorističkih udara ili novih balkanskih ratova.
Stvarnog oporavka u Hrvatskoj neće biti ni do 2014., jer će BDP u 2011. porasti samo za jedan, dogodine za dva, a tek 2013. za najviše tri posto, što znači da će BDP tek 2014. biti kao što je bio preddepresijske 2008.
Dužničko proljeće
Da su kojim slučajem sve banke u Hrvatskoj ostale u većinskom državnom vlasništvu i da su prezadužile Hrvatsku, kao što su to učinile sadašnje strane banke u Hrvatskoj, tada bi – kao davne 1981. – bio dovoljan samo jedan zakašnjeli račun za plaćanje uvozne nafte, da strani vjerovnici odluče cijelu jednu dužničku zemlju oboriti na koljena i tražiti od nje da odmah vrati sve dospjele dugove, bez novih pozajmica.
U tim paradoksalnim okolnostima, Hrvatska je u međuvremenu ostvarila donedavno nezamisliv uspjeh: prema najnovijim podacima HNB-a, deficit tekućeg računa platne bilance u 2010. od 654,3 milijuna eura, ostvaren uz dodatni pad BDP-a, smanjen je za 74 posto te je njegov udio u BDP-u snižen na povijesno nisku razinu od samo 1,4 posto BDP-a! Ali, iako je to rezultat smanjenja uvoza i značajnog povećanja izvoza robe, ukupni je robni izvoz lani svejedno bio niži nego 2006-e. U depresiju je zakoračio i turizam, čiji su prihodi lani bili u iznosu od 6,2 milijarde eura ili gotovo 17 posto manji nego rekordne 2008-e.
Koliko su i bankarski i monetarni sustav u depresijskoj Hrvatskoj stabilni, pokazuju i stabilno previsoke devizne rezerve i u središnoj banci, i u mreži velikih poslovnih banaka, koje su u vecinskom stranom vlasništvu. Te devizne rezerve vec premašuju ukupan iznos od 14 milijardi eura, te jamce uspješnu obranu i od najopasnijih financijskih tsunamija.
Kako stoje stvari, sigurno je da stvarnog oporavka u Hrvatskoj neće biti – u najmanje lošem slučaju – niti do 2014. godine, jer svi domaći instituti, vodeće banke, pa i Vlada očekuju da će BDP u 2011. porasti samo za jedan posto, dogodine za dva, a tek tijekom 2013. za najviše tri posto, što znači da će hrvatski BDP tek 2014. biti kao što je bio preddepresijske 2008-e.
Uostalom, industrijska se proizvodnja dodatno smanjila u prva dva mjeseca 2011. za 5,4 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok je međugodišnji pad zaposlenosti iznosio 2,6 posto. Nastavljeno je i zaduživanje u inozemstvu: u prvom tromjesečju ove godine država je otplatila dospjelu euroobveznicu od 750 milijuna eura, a zatim je na američkom tržištu izdala novu obveznicu u iznosu od 1,5 milijardi dolara. U drugom tromjesečju očekuje se još jedno izdanje državnih obveznica na europskom tržištu u približno istom iznosu.
Depresijska jesen
Razina javnog duga u odnosu na BDP na kraju je prvog tromjesečja 2011. iznosila 45 posto, što je bilo ispod mastriških 60 posto BDP-a, ali zabrinjava brzi rast javnog duga zbog neprekidno visokog deficita državnog proračuna. Mjera zamrzavanja rashodne strane proračuna – kako ističu analitičari Raiffeisen banke – u uvjetima stagnacije ili pada BDP-a nije dovoljna za uravnoteženje javnih financija, posebice zbog očekivanog pretvaranja dospjelih državnih jamstava u javni dug.
Visoko likvidne banke u Hrvatskoj, dakle, štite ovdašnje gospodarstvo od bilo koje vrste potpunoga sloma, dok istodobno svojim strateškim interesima i kreditnom škrtošću (jer po prirodi svoje vlasničke strukture, ponajviše služe izvozu EU-robe u Hrvatsku, a ne obratno) sputavaju značajniji i brži izlazak preostalih hrvatskih kompanija iz gotovo već nerješive depresije.
Hrvatska je u 2011. ušla s viškom likvidnosti u bankarskom sustavu od oko četiri milijarde kuna, da bi u ožujku taj višak iznosio gotovo šest milijardi kuna, pa su i kamatne stope smanjene. Te viškove likvidnosti banke su deponirale u središnjoj banci. Istodobno se množe uzroci smanjene potražnje za bankarskim zajmovima, kao i razlozi za novu škrtost velikih banaka iz Unije na hrvatskom tržištu. Ovdašnjim bankama u većinskom inozemnom vlasništvu je strateški posao u kreditiranju uvoza njemačke, talijanske, austrijske, mađarske i ostale robe iz Unije u Hrvatsku, a ne pomaganje konkurenata iz Hrvatske u izvoznim poslovima na tržištu Unije. Nagli pad domaće potražnje za stanovima prirodno je smanjio stambeno kreditiranje, dok je rastuća nezaposlenost izazvala pad potražnje i za potrošačkim zajmovima. Zato će biti svojevrsno gospodarsko čudo, ako tijekom idućih osam mjeseci strane banke u Hrvatskoj povećanju ukupne zajmove državi, kompanijama i građanima za više od deset posto.
