Horor u Kanadi govori o civilizaciji u kojoj živimo

Masakrirano stotinu »olimpijskih« pasa

Igor Duvnjak

Ubijeni su psi koji su sudjelovali u programu Zimskih Olimpijskih igara u Vancouveru 2010. godine



Nema duševnih boli samo u Hrvatskoj, ovaj moderni izum Zapada, bogatog dijela zemaljske kugle, koji određuje ponašanje ostatku planete, dogodio se nedavno u Kanadi. Apsurd je međutim kao u Kafkinoj priči, to su žrtve žrtve, ali je počinitelj zločina također žrtva. I to legalno priznata, pošto je zbog duševnih boli, doživljenog stresa, negativnih emotivnih stanja koje moderno doba proizvodi više nego benzina, jedan od protagonista tužne priče zbog onoga što je činio, odnosno morao činiti, doživio psihičke probleme.


Riječ je o radniku angažiranom na masakriranju pasa, slavnih Huskyja, kojih se spominjemo iz dječjih dana, romantičnih priča Jacka Londona ili Jamesa Olivera Curwooda, ali ovog puta ništa od idile, pošto su psi slavne pasmine jednostavno pobijeni jer su bili smetnja. Riječ je o tužnoj ostavštini glamuroznog događaja kakve su Zimske Olimpijske igre u tamošnjem Vancouveru 2010. godine, a pošto nesretne životinje nisu donosile ono što kapitalizam traži od njih, uostalom i od svih nas, a to je profit, određena im je egzekucija.  


Neslana šala


Kada se uz pse umjesto očekivane oznake »zarada« prikačio nepopularni znak »trošak«, odmah je stigla smrtna presuda. Zaludu naše predodžbe o Kanadi kao visokociviliziranoj zemlji, tolerantnom društvu, o ekološki osjetljivoj državi čiji stanovnici žive izloženi čudima prirode te su stoga osjetljivi na sve živo što ih okružuju u bližem i daljnjem okolišu a pogotovo na Huskyje, četveronožne prijatelje čovjeka. Ovi su međutim ljudski saveznici nemilosrdno izdani od svog dvonožnog prijatelja, a masakr kao epilog svjetskog druženja sportaša i sportašica ispod simbola mira, kakvih je najslavnijih pet krugova, onih olimpijskih,  ispada kao neslana šala.





Ova kanadska asocijacija na priču Horacea McCoya i film  Sydneya Pollacka s naslovom »I konje ubijaju zar ne«, nema ljudskih žrtava kao u filmu u kojem su se 1969. godine prezentirali Jane Fonda i njezin partner Michael Sarrazin. Na filmskom platnu je bilo riječi o danima ekonomske krize iz kraja »dvadesetih« i početka »tridesetih« prošlog stoljeća, gdje je maratonsko natjecanje u plesu završilo ljudskom žrtvom,  u verziji »I Huskyje ubijaju zar ne«, daleko od svjedoka su pobijeni nedužni psi, što je na koncu konaca postalo predmetom istrage kanadske policije. Mjesto nečasne radnje je Whistler, skijaško odredište. U tom kanadskom Platku, psi su bili određeni za vuču sanjki tijekom Olimpijskih igara. Trebali su razvoziti turiste željne te vrste uzbuđenja, atrakcija na snijegu.


Jedan hitac


Kada  se međutim u ovoj verziji sportskog nadmetanja »s najava prešlo na igranje utakmice«, nastao je pokolj. Psi su naime ostali bez posla, pošto više nije bilo zainteresiranih za njihove usluge. Tvrtke imena »Outdoor Adventures« i »Howling Dogs« nisu više trebale Huskyje  jer je zahtjev za vožnju sanjakama opao poslije Olimpijskih igara. Ubijanje se odvijalo dva dana, egzekucija je bila »jedan po jedan«, a radnik zadužen za to je na raspolaganju imao pušku i nož. Posao je obavio temeljito koliko je već mogao pa neki svjedoci, koje je citirao lokalni tisak, tvrde kako su se pojedini ranjeni psi uspjeli izaći iz na brzinu iskopane zajedničke grobnice.


Nesretni protagonist ovog masakra, radnik koji je ubijao jadne životinje, je sam izvukao nedjelo na svijetlo dana. Zatražio je i dobio je odštetu zbog preteškog psihološkog tereta i posljedica po njegove živce, koji očito nisu mogli izdržati sve doživljeno u ta dva krvava dana.  Ništa bez odvjetnika, u ovom slučaju je advokat ovog nesretnika jednoj radijskoj postaji u Vancouveru izjavio da »egzekucija nije mogla biti dobro obavljena sa samo jednim  hicem i da je neizbježno (radnik) morao gledati užasne scene  i da je, po dužnosti, svemu morao označiti kraj«. Toliko iz kancelarije.Druga je stvar što će o svemu reći sud sada, kada se iz snježnih predjela poslije svega uzvitlala prašina oko događaja. Zakon u Kanadi je naime vrlo jasan kada je u pitanju »život životinja«. Prema tamošnjim propisima osoba koja ubije ili rani neku životinju, može biti kažnjena  kaznom do pet godina zatvora. Hoće li i koliko odgovarati izvršitelj i što će biti s naručiteljima ovog pomora nedužnih pasa, hoće li svi završiti iza rešetaka, ostaje za vidjeti.