Tajna je u oceanima

Znanstvenik objasnio zašto požari u Amazoniji ne utječu na opskrbu Zemlje kisikom

P. N.

Foto: Twitter

Foto: Twitter

"Često ponavljana tvrdnja da amazonske prašume proizvode 20 posto kisika na našem planetu temelji se na nesporazumu. Zapravo je gotovo sav Zemljin kisik dolazi iz oceana, a ima ga dovoljno da traje milijunima godina"



Tropske šume obiluju mnogim vrstama biljaka i životinja kojih nigdje drugdje nema. Važna su utočišta za domorodačke ljude i sadrže ogromne zalihe ugljika i drugih organskih tvari što bi u suprotnom pridonijelo klimatskoj krizi.


Neki medijski izvještaji sugeriraju da požari u Amazoni također prijete atmosferskom kisiku koji udišemo. Francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je 22. kolovoza kako je “kišna šuma Amazonije – pluća koja proizvode 20 posto kisika na našem planetu – zapaljena.”


Američki atmosferski znanstvenik Scott Denning, koji velik dio rada posvećuje klimatskim promjenama podijelio je svoja razmišljanja na portalu The Conversation navodeći kako Macronova tvrdnja naprosto nije točna.




“Često ponavljana tvrdnja da amazonske prašume proizvode 20 posto kisika na našem planetu temelji se na nesporazumu. Zapravo je gotovo sav Zemljin kisik dolazi iz oceana, a ima ga dovoljno da traje milijunima godina. Mnogo je razloga za zgroženost ovogodišnjim požarima u Amazoniji, ali iscrpljivanje opskrbe Zemljom kisikom nije jedan od njih”, piše Denning.


“Veliki se dio mog rada fokusira na razmjeni različitih plinova između Zemljine površine i atmosfere. Mnogi elementi, uključujući kisik, stalno kruže između kopnenih ekosustava, oceana i atmosfere na načine koje je moguće mjeriti i kvantificirati. Gotovo sav slobodni kisik u zraku biljke proizvode fotosintezom. Oko trećine fotosinteze kopna događa se u tropskim šumama, od kojih se najveći nalazi u Amazoniji, ali gotovo sav kisik proizveden fotosintezom svake godine troše živi organizmi i požari. Drveće neprestano odlaže mrtvo lišće, grančice, korijenje koje hrani bogat ekosustav organizama, uglavnom insekata i mikroba. Mikrobi u tom procesu troše kisik”, objašnjava znanstvenik.


U zraku ima dovoljno kisika


Denning navodi kako šumske biljke proizvode puno kisika, a šumski mikrobi troše puno kisika. Kao rezultat toga, neto proizvodnja kisika po šumama – i svih kopnenih biljaka – vrlo je blizu nuli.


Kaže kako kisik koji alge proizvode ostaje u zraku jer se ne troši te objašnjava da je fotosinteza biljaka u konačnici odgovorna za kisik koji udišemo, ali samo mali dio biljke zapravo povećava zalihu kisika u zraku. Čak i kada bi sva organska tvar na Zemlji bila spaljena odjednom, kaže znanstvenik, potrošilo bi se manje od jedan posto svjetskog kisika. Ukratko, požari u Amazoniji ne prijete atmosferskom kisiku.


“U zraku ima dovoljno kisika koji može trajati milijunima godina, a količinu određuje geologija, a ne upotreba zemlje. Činjenica da ovaj porast krčenja šuma prijeti nekim od najvećih izvora bioraznolikosti bogatog ugljikom, dovoljan je razlog da mu se usprotivi”, zaključuje Denning.