Robert Anic/PIXSELL
Insekt asocira miris čovjeka s lošim iskustvom, pa ga pokušava izbjeći ako je to moguće.
Tjeranje komaraca rukom ipak može biti dobra metoda obrane od tog insekta, čak i ako ga ne pogodimo, otkrivaju znanstvenici.
Prema studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Current Biology, čini se da komarci mogu zapamtiti tko ih je pokušao ‘srediti’. Insekt asocira miris čovjeka s lošim iskustvom, pa ga pokušava izbjeći ako je to moguće.
Skupina istraživača predvođena biologom Jeffreyem Riffelom sa sveučilišta Washington u Seattleu tvrdi kako komarci ne biraju slučajno svoje žrtve, nego traže određene tipove.
Tako kalifornijska vrsta Culex tarsalis koja je srodna učestalom Culex pipiensu ljeti većinom napada ptice, a zimi sisavce.
»Jednom kad su komarci naučili mirise na ‘težak’ način, ti su mirisi u njima izazvali odbojne reakcije« na isti način kao što su odgovorili na miris jednog od najuspješnijih repelenta, istaknuo je Riffel.
»Štoviše, komarci danima pamte miris. Shvativši kako komarci donose odluke o tome koga napasti i što utječe na to ponašanje, mi možemo bolje shvatiti gene i neuronske temelje tog ponašanja. To bi moglo dovesti do djelotvornijih alata za kontrolu komaraca«.
Kao i kod ljudi, u procesu učenja važnu ulogu igra dopamin. Oni komarci koji zbog genetskih mutacija ne mogu proizvesti taj neurotransmiter imali su poteškoća u procesu učenja.
No znanstvenici upozoravaju da je rješenje za borbu čovjeka i komaraca daleko od kraja.
»Nažalost, ne postoji način da shvatimo što točno komarca privlači određenim osobama – pojedinci su sačinjeni od jedinstvenih molekularnih koktela koji uključuju kombinaciju više od 400 kemikalija«, istaknula je jedna od koautorica istraživanja.