Zagonetni nestanak tasmanskog tigra s područja kontinentalne Australije navjerojatnije su uzrokovale klimatske promjene, a ne aboridžinski lovci ili australski divlji psi, objavili su znanstvenici.

Zagonetna je životinja nekoć bila rasprostranjena širom Australije, ali je istrebljena prije otprilike 3000 godina.

Na otoku Tasmaniji živjeli su do 1936. kada je posljednji primjerak uginuo u zoološkom vrtu u Hobartu.

Dvije su teorije o tome zašto je nestao tasmanski tigar, tobolčar nalik psu s crnim prugama na hrptu.

Prva upućuje na to da je tasmanski tigar izgubio »bitku« s australskim divljim psom, dingom, za stanište i plijen. Najveći argument koji ide tome u prilog je činjenica da dingo nikad nije živio na Tasmaniji gdje je tigar preživio do prije osamdesetak godina.

Druga teorija upućuje na to da su krivci aboridžinski lovci.

Australski znanstvenici sa sveučilišta u Adelaideu nedavno su uspjeli analizirati DNK iz fosilskih i muzejskih primjeraka ostataka tasmanskog tigra te su ustanovili da su te životinje s australskog kontinenta nestale zbog suše.

»DNK podaci nam pokazuju da je vrsta izumrla relativno brzo, što nije moglo biti uzrokovano ljudskom rukom ili nekom drugom životinjskom vrstom«, objavila je znanstvenica Lauren White u časopisu Journal of Biogeography.

Prije tri tisućljeća Australiju je zahvalita klimatska promjena, sustav poput El Nina, koja je uzrokovala nekoliko sezona suše i to je vjerojatno uzrokovalo nestanak tasmanskog tigra.

»Pronašli smo dokaze smanjenja populacije i smanjenja genetske raznolikosti tasmanskog tigra negdje u to doba«, dodao je znanstvenik Jeremy Austin.

»Tasmanija je te klimatske promjene donekle bila pošteđena«, što objašnjava zašto je vrsta preživjela na otoku, dodao je.

El Nino je klimatski fenomen koji se periodično javlja. Karakteristika mu je da u vlažna područja donosi ekstremnu sušu i obrnuto.

Ljudi u Australiji i dalje redovno dojavljuju vlastima da su primijetili neki primjerak tasmanskog tigra, a životinja ima i posebne internetske stranice njoj posvećene, no konkretnih dokaza da je stvarno negdje na životu zasad nema.