Svaki mjesec probija rekorde: Čekaju nas toplija ljeta i kišnije zime

Samo devet mjeseci nakon što je na velikoj konferenciji u Parizu postavljena gornja granica od 1,5 stupnja Celzija – odnosno razina zagrijavanja Zemlje koju nipošto ne bi trebalo prijeći – postaje sve jasnije da će taj cilj biti nemoguće ispuniti. Odluka da se globalno zatopljenje »zaustavi« ispod granice od 1,5 stupnjeva prosječnog godišnjeg povećanja temperature koju su dugotrajnim lobiranjem iznudili ponajprije predstavnici otočnih zemalja kojima prijeti podizanje mora, doživljena je u prosincu kao velika pobjeda za budućnost Zemlje, no mnogi su znanstvenici već tada upozoravali da je ovaj kompromisni »cilj« potpuno nerealan.

Crna predviđanja nisu bila upozorenja u prazno – od tog »sudbonosnog« pariškog summita na ovamo praktički je svaki mjesec probijao rekorde u izmjerenim prosječnim vrijednostima temperatura. Porazna statistika kulminirala je s ovogodišnjim srpnjom koji je po podacima Američke nacionalne oceanografske i atmosferske službe (NOAA) bio do sad najtopliji mjesec od kad se globalno bilježi ta vrsta podataka – dakle sve tamo od 1880. godine. Srpanj je, naglasila je NOAA-u u svom priopćenju, ujedno bio i petnaesti uzastopni mjesec u kojem je cijeli planet bio rekordno topao, što je najdulje takvo razdoblje ikad zabilježeno od strane ove ugledne agencije.

Na dramatične znanstvene objave zaredale nakon ljeta nadovezala se i NASA upozorivši prošlog tjedna u priopćenju da se »Zemlja zagrijava brzinom nikad doživljenom u posljednjih najmanje 1000 godina«. Praktički nema nikakve šanse, smatraju u NASA-i, da svijet ostane u granici zagrijavanja dogovorenoj u Parizu. Štoviše, prosječni rast temperature iznad prosjeka zabilježenih »prije industrijskog doba« ovom je godinom već dostigao 1,38 stupnja Celzija, što je posve blizu famoznoj »1,5« granici.

Iako, unatoč novijem trendu dramatičnih »red alert« upozorenja u medijima, Hrvatska nije izložena vremenskim ekstremima kao neki drugi dijelovi Zemlje, i ovo područje, na žalost, usko prati globalne trendove. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, srednja mjesečna temperatura zraka za srpanj – zadnji mjesec za koji postoje dostupne analize – bila je u cijeloj Hrvatskoj iznad višegodišnjeg prosjeka. Odstupanja srednje mjesečne temperature zraka kretala su se tijekom srpnja u rasponu od 1,4 °C na Komiži do 3,0 °C izmjerenih u Gospiću. Vrlo toplo bilo je na Zavižanu, širem području Pazina i Varaždina, dijelu istočne Hrvatske i dijelu južnog i srednjeg Jadrana, dok je u svim drugim područjima, uključujući i Istru, Primorje i Gorski Kotar bilo ekstremno toplo u odnosu na nekadašnje prosjeke. – Srpanj je bio vrlo topao i ekstremno topao, u većem dijelu Hrvatske zabilježeno je sušno i vrlo sušno razdoblje – primjerice u okolici Rijeke, jedino je Slavonija bila u kišnoj kategoriji. U Hrvatskoj, po onome što znamo iz mjerenja, jasno se vidi porast temperature – i minimalnih i maksimalnih vrijednosti i to nije nekakav slučajan porast, već je on statatički značajan. Što se tiče oborina, jesenske količine oborina u istočnom dijelu Hrvatsku pokazuju snažan trend smanjenja. Idućih godina očekujemo nastavak zagrijavanja, nešto veći u ljetnim no u zimskim mjesecima, te tijekom ljeta na području cijele Hrvatske smanjenje količine oborina. Taj trend očekuje se i na području cijelog Mediterana. Tijekom zime sjeverniji dijelovi Hrvatske mogu pak očekivati povaćanje oborina, kazao nam je dr. sc. Ivan Guettler, klimatolog u Sektoru za meteorološka istraživanja i razvoj DHMZ-a.

NASA-ini analitičari, međutim, tvrde da to nije sve – ova brzina zagrijavanja najvjerojatnije se nikad prije nije dogodila na planetu. – Ovo je dugogodišnji trend i ne postoje dokazi da će prestati. Već godinama nema pauze u rastu temperatura i ljudi koji misle da će to nestati samo od sebe gledaju svijet s lažno ružičastim nočalama. Ovo je kronični problem našeg društva u idućih 100 godina, kazao je Gavin Schmidt, direktor NASA-inog »Goddardovog Instituta za istraživanje svemira«. Klimatske promjene koje je Zemlja iskusila u davnoj prošlosti bez ljudskog utjecaja moguće je pratiti kroz dokaze u godovima stabala, slojevima leda u ledenjacima i sedimentnim slojevima u stijenama. Primjerice, mjehurići zraka u ledenjacima »čuvaju« minijaturne uzorke atmosfere, a time i podatke o »stakleničkim plinovima« i povećanju temperature koji datiraju unatrag više od 800 tisuća godina. No iako je u dalekoj povijesti Zemlje bilo perioda kad su prosječne temperature bile veće no danas, trenutna brzina zagrijavanja je puno veća no ikada prije. Dok se Zemlja izvlačila iz nekolicine ledenih doba u posljednjih milijun godina, trebalo joj je oko 5000 godina da se zagrije za otprilike pet stupnjeva. Samo u dvadesetom stoljeću prosječna temperatura narasla je za 0,7 stupnjeva Celzija, što je deset puta brže od prosječne stope »zagrijavanja« tijekom Zemljinog oporavka od bilo kojeg ledenog doba. U idućih sto godina, predviđaju najnoviji modeli, zagrijavanje Zemlje dogoditi će se bar 20 puta brže. Iako je pitanje globalnog zatopljenja krajnje kompleksno, najveći imperativ da bi se temperature održale ispod alarmatnog povećanja od 1,5 stupnjeva je dramatično i brzo smanjivanje emisije ugljičnog dioksida, što je, smatra Schmidt, teško za očekivati. Štoviše, uz trenutno stanje, upozorava on, trenutno su male šanse za održavanje prosječnog zagrijavanja ispod granice od 2 stupnja.

Stručnjaci britanske znanstvene organizacije CarbonBrief izračunali su u svibnju ove godine da nam je uz trenutnu razinu CO2 emisije ostalo još pet godina maksimalnog otpuštanja ugljena u atmosferu prije no što to posljedično izazove porast temperature veći od 1,5 stupnjeva Celzija. Ove projekcije, vrlo pojednostavljeno govore i da nam je za dostizanje granice od 2 stupnja Celzija zagrijavanja preostalo još dvadesetak godina ove razine emisija CO2, odnosno oko 55 godina za dostizanje granice od 3 stupnja Celzija.

Da ove granice ne bi ostale na apstraktnim brojkama, stručnjaci su već odavno proračunali što se događa kada se Zemlja tijekom godine dana zagrije za dodatnih 2 stupnja Celzija. Između ostalog mnoge će vrste i ekosustavi koji imaju limitiranu sposobnost brze prilagodbe doći na rub odumiranja. Razina mora narasti će za 55 centimetra, površina svih ledenjaka će se smanjiti za više od polovice, oko 1,5 milijuna ljudi bit će izloženo ekstremnom vrućinama, jednako toliko stanovnika Zemlje imati će ozbiljnih problema sa zalihama vode, dok će, paradoksalno, tri milijuna ljudi biti izloženo velikim poplavama. Ovim tempom, do kraja stoljeća – predviđaju stručnjaci – velika područja Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike postat će potpuno neprikladna za život što će zasigurno izazvati daljnje velike migracije stanovništva, a broj ugroženih životinjskih vrsta označit će početak šestog po redu masovnog životinjskog izumiranja.

Dr. sc. Ivana Herceg Bulić, docentica na geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta pojašnjava da dio razloga za rekordno toplu 2016. i El Nino, pojava koja se javlja u tropskom dijelu Pacifika. To područje pojedinih godina postaje izrazito toplo, zbog čega se javljaju određeni procesi koji generiraju valove u atmosferi. Ti se »valovi« potom mogu od tropskih područja širiti prema umjerenijim širinama i mogu utjecati na klimu udaljenijih područja. El Nino se obično javlja tijekom zime i kada je iznimno jak utječe na povišenje temperature na globalnoj razini, pojašnjava Herceg Bulić.

– Bez obzira na to podaci pokazuju da je trend zatopljenja ustrajan već godinama i to je posljedica emisija stakleničkih plinova, dakle ljudskog djelovanja. Granice koje se pokušavaju postaviti su granice nakon kojih se smatra da više nećemo moći »obuzdati« klimu. Hrvatska je dio mediteranskog područja, a Europa je prepoznata kao »vruća točka« i pokazuje se da se na području Europe može očekivati izraženo zatopljenje u idućem razdoblju i smanjenje ljetnih oborina zbog čega će u pitanje u pojedinim dijelovima, recimo, doći opskrba vodom. Zimi će biti povećana opasnost od poplava, jer će topljenje snijega i višak oborina u tom dijelu godine doprinositi količini vode u koritima rijeka. Pokazuje se i da će klima u budućnosti postati promjenjivija, bit će izraženije razlike u ekstremima, primjerice, jedno ljeto će biti toplo i sušno, a druge godine će imati izuzetne količine oborine, kazala je Herceg Bulić dodajući da će u takvim okolnostima biti teže prognozirati vrijeme.

Zbog intenzivnog utjecaja ljudskog djelovanja na klimu, grupa znanstvenika prošlog je mjeseca u prestižnom Sciencu objavila analizu po kojoj je Zemlja već ušla u novu geološku fazu – »antropocen«, čime je okončano razdoblje holocena koje je započelo još prije 12 tisuća godina.