Svatko je barem jednom u životu doživio neki oblik promašaja ili pogreške. Bilo da je riječ o lošoj poslovnoj ili privatnoj odluci, ili padu na ispitu. No, nije svatko nakon tog promašaja shvatio poruku i pokušao ponovno. Nova studija pokazuje da se fokusiranje na ono što možemo naučiti iz promašaja, može dovesti do bolje šanse za uspjehom slijedeći put, doznajemo s portala Science News.

Neuroznanstvenik Jamil Bhanji (Sveučilište “Rutgers” u New Yorku) kaže da postoje dva glavna djela u bilo kojem izazovu zbog kojih netko može “promašiti”. Prvo, postoje aspekti koje osoba može kontrolirati. Primjerice, ako student uči za ispit, njegovo je učenje pod njegovom vlastitom kontrolom. No, postoje i čimbenici koji su izvan naše kontrole. Ako se spomenuti student razboli, učenje će biti vrlo izazovan zadatak.

Evo kako se nositi s “promašajem”

Neovisno o tome što je uzrokovalo promašaj, Bhanji kaže da postoje mnogi načini da se s time nosimo. Jedan je da se koncentriramo i shvatimo što je zapravo dovelo do promašaja. Ako smo pali ispit, valjalo bi se fokusirati na to da za drugi put marljivije učimo.

“Ljudi koji ‘padnu’ mogu se pokušati koncentirati i na osjećaje. Osoba koja je pala test može se u tom trenutku osjećati loše, ali se može i uvjeriti da će sve izgledati bolje ujutro”, opisuje Bhanji proces koji se za razliku od prethodnog, koncentrira na emocije.

Igrica kao test u studiji

Znanstveni je tim pokušao otkriti koje strategije koriste ljude, da bi nastavili dalje. U laboratorij su doveli trideset volontera i dali im da igraju računalnu igricu. Igrica je prikazivala učionicu, a cilj igrača je da maturiraju. Oni koji bi uspjeli u zadatku, zaradili bi deset dolara. 

Pomicanje likova u igrici kroz razred, nije bio jednostavan zadatak. Primjerice, jedan set igrača je naišao na “ispit”. Morali su točno odgovoriti na pitanja, stišćući odgovarajuću tipku da bi se pomaknuli. Druga se grupa susrela s otkazivanjem predavanja. Njihovi su likovi u igrici zatim poslani na početak igre, a nije postojalo ništa što su mogli napraviti da to zaustave.

Nakon svakog “promašaja”, igrači su pitani da li žele nastaviti.

Znanstvenici su pregledavali moždane aktivnosti svakog volontera tijekom igre. Koristili su tehniku skeniranja mozga poznatu kao funkcionalna magnetska rezonanca. Ista mjeri na kojem dijelu je najveći (i najmanji) protok krvi. Područja s više protoka krvi predlažu da je ta moždana regija trenutno aktivna. Istraživači su tražili koja se područja protoka krvi mijenjaju, kada igrači odluče “pokušati ponovno”.

Veća mogućnost ponovnog pokušaja kod samostalnih pogrešaka

Primijetili su da je u nekim dijelovima mozga igrača, kada su pokušavali svladati izazove, aktivnost smanjena. Aktivnost bi opala kada bi igrači odbacili promašaj koji je bio pod njihovom kontrolom – primjerice, pad ispita. Što je bila manja aktivnost u ovom djelu mozga, postojala je veća mogućnost da će igrač ponovno pokušati. Smanjena aktivnost u ovom predjelu mozga možda nije ugodna (poistovjećuje se s osjećajem da nešto radite krivo), ali je povezana s učenjem. Mijenjajući svoje ponašanje, sudionici su mogli početi osjećati da će drugi put napraviti nešto bolje, doznajemo sa Science Newsa.

Kada su se igrači suočili s nečim što nisu mogli kontrolirati (poput spomenutog otkazivanja nastave), aktivnost je padala u drugim dijelovima njihova mozga. Primjećen je pad aktivnosti u djelu koji nam se nalazi iznad očiju. Upravo je taj dio zaslužan za to kako procjenjujemo rizik, kontroliramo naše emocije i donosimo odluke. Što je bila manja aktivnost u tom području kod prepreka koje igrač nije mogao kontrolirati, postojala je veća mogućnost da igrač neće odustati.

Uspješni ljudi interpretiraju emocije

Kada se dogodi neka prepreka koju ne možemo kontrolirati, shvatimo da to “nije zbog naših akcija i ne možemo to popraviti”, kaže Bhanji. U ovom trenutku uspješni ljudi stvaraju naglasak na interpretaciji svojih emocija na način koji će im omogućiti napredovanje. Kada se dogodi promašaj koji je izvan nečije kontrole, ponovno razmišljanje o našim emocionalnim odgovorima, moglo bi pomoći”.

Stres kao jedan od uzročnika promašaja

Mnogi se promašaji, od ispita do sportskih neuspjeha, događaju u vrijeme stresa. To je natjeralo Bhanjija i njegov tim da ponove eksperiment. Ovog puta su svojim sudionicima prouzročili stres, prije nego su oni započeli s igranjem igrice. Stres je bio i fizički i mentalni – sudionici su umočili ruke u ledenu vodu, dok je videokamera snimala izraze njihovog lica.  

Nakon ove “kupke”, grupa koja se suočila sa već spomenutim “ispitima”, ponovno je ponovno pokušavala proći igricu nakon što bi “pali”. Ali, grupa koja se suočila s otkazivanjem nastave (nečega na što nisu mogli utjecati) sada je bila sklonija odustajanju. Studija zaključuje da, kada su ljudi pod stresom. motivirani su za nastavak nakon promašaja, ako iz njega mogu nešto naučiti. Ako su promašaji izvan njihove kontrole, stres im uzrokuje slabiju kontrolu emocija i ustrajanja, prenosi Science News.

Ustrajnost zbog osjećaja da je sve “pod kontrolom”

Psihologinja Candace Raio (Sveučilište New York) kaže da je studija pomogla znanstvenicima da shvate što pomaže ljudima da pobijede zapreke. Upozorava da je računalna igrica bila kratka, kao i “kupka” ledenom vodom.

“Bilo bi zanimljivo vidjeti ima li stres i mogućnost učenja iz pogrešaka jednak utjecaj na držanje dugoročnih ciljeva”, pita se psihologinja, referirajući se na primjerice ostanak u školi sve do mature.

“Većina prepreka nije potpuno niti pod niti izvan kontrole”, primjećuje Bhanji. “Ako se ljudi koncentriraju na nešto nad čim imaju kontrolu, veća je vjerojatnost da će biti ustrajniji, čak i pod stresom”, zaključuje.