U posljednje vrijeme, međutim, znanstvenici kao da su se razišli u tumačenju razloga zbog kojih ćemo se naći u nevolji. I dok jedni ustraju na tezi o globalnom zagrijavanju (evo i nedavno su održali skup s kojeg su svijetu poslali upozorenje da je koncentracija CO2 u atmosferi veća neko ikada), drugi sve glasnije upozoravaju da nam prijeti – ledeno doba. Pojednostavljeno, svi su oni jedinstveni kad je u pitanju tumačenje fenomena klimatskih promjena. Nema spora, one su tu otkad je planete Zemlje, no kako je i ljudsko djelovanje u posljednjih pedesetak godina počelo intenzivno utjecati na klimu tako su se i znanstvenici podijelili oko prioriteta. Jedan dio smatra da je efekt staklenika razorniji od sunčeva djelovanja, drugi dio daje prednost »dobroj staroj prirodi«. 

   Hlađenje Sunca

Meteorološki ured u Ujedinjenom Kraljevstvu nedavno je objavio podatke sa 30.000 meteoroloških stanica koji pokazuju da se mimo svih očekivanja, temperatura na planeti nije povećala u posljednjih 15 godina. Pritom je upravo taj meteorološki ured veliki zagovornik tvrdnje da je čovjekov utjecaj na klimu daleko snažniji od sunčeva, te predviđa da će ne samo biti snažniji od potencijalnog hlađenja Sunca, nego i da će dovesti do neto povećanja topline na Zemlji. Podaci o tome da se temperatura na planeti nije mijenjala ne idu im na ruku, no više su nego dobro došli onim znanstvenicima koji već duže vrijeme tvrde da do promjene na više neće doći, jer Sunce uskoro ulazi u svoj novi, hladni ciklus. 

    Klimatolog s američkog Sveučilišta Duke, Nicola Scafetta, na osnovu rekonstrukcije sunčevih aktivnosti od 10.000 godina prije Krista do danas predviđa relativno umjereno hlađenje i to zahvaljujući tome što se Sunce sada nalazi na vrhuncu svog tisućugodišnjeg ciklusa. Što će, laički, reći da ćemo toplinu koja se u ovom razdoblju akumulirala osjećati još neko vrijeme kad Sunce više ne bude snage kakvu svjedočimo danas. Scafetta je, dakle, uvjeren da će u sljedećih 20 do 30 godina nastupiti zahlađenje, ali ga vidi kao umjereno.

    Za razliku od njega ruski znanstvenik Habibullo Abdussamatov s Opservatorija Pulkovo ruske Akademije znanosti iz St. Petersburga, predviđa crni scenarij i tvrdi da naš planet sada ulazi u vrlo hladnu klimatsku fazu. Nakon što je Sunce došlo do vrhunca svojih aktivnosti slijedi početak ciklusa dubokog hlađenja. Proces bi trebao početi 2014. godine, a već 2055. (plus, minus 11 godina) mi bismo bili duboko u malom ledenom dobu.

    Navodno, već postoje znaci koji pokazuju što nam slijedi. Ove zime je led na Antarktici povećan za 200 posto u odnosu na uobičajene vrijednosti. Baš zgodno za zagovornike malog ledenog doba, jer ove su se zime bivši američki potpredsjednik Al Gore i stotinjak znanstvenika iz »suprotnog tabora« te znatiželjnici kakav je, primjerice, milijarder Richard Branson uputili na Antarktiku da promatraju efekte globalnog zagrijavanja! Sličan fenomen, ali bez promatrača, ako se kao takvi ne računaju ljutiti ribari, dogodio se ove zime i na Beringovom moru, između Rusije i Aljaske, gdje je napadalo toliko snijega i stvorilo toliko novog leda da se nije moglo ploviti.

   Naftni vulkan

Iako po krajnjim konzekvencama tvrde isto, u posljednje dvije godine sve su glasniji znanstvenici koji upozoravaju da će do hlađenja Zemlje doći i zbog ljudske aktivnosti. Naime, najnovije satelitske snimke pokazuju da više ne postoji Sjevernoatlantska, pa ni Norveška struja. Te dvije tople morske struje zapravo su dijelovi istog sustava poznatijeg kao Golfska struja koji je od ključne važnosti za planetarni sustav regulacije topline. Zbog njega ljudi relativno ugodno žive u Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i skandinavskim zemljama, pa čak se i bave poljoprivredom, stočarstvom… Ako je točno to što vide znanstvenici, ljudi će umjesto ugodnih i korisnih aktivnosti na otvorenom uskoro početi bježati ili graditi iglue. 

    NutriMedical Report je radijska stanica u Sjedinjenim Državama koja se između ostalog bavi temama o zdravom okolišu i u kojoj se mogu čuti, a na njenoj web stranici i čitati, najrazličitije novosti o klimatskim promjenama. Pa i ovako spektakularne kao što je tvrdnja dr. Bill Deagle iz Američke akademije za medicinu okoliša da se »rijeka tople vode«, koja protječe od Kariba pa do obala Skandinavije, zaustavila kod 47 meridijana. Navodno je vidljivo izgubila na brzini i energičnosti, a satelitom je moguće izmjeriti samo trećinu njena puta preko Atlantika.

    Direktna je to posljedica erupcije tzv. »naftnog vulkana« British Petroleum (BP) u Meksičkom zaljevu od prije dvije godine. Tada je BP u pokušaju da sanira curenje nafte iz bušotine koristio disperzant nafte koji je doveo do toga da približno 750 milijuna litara sirove nafte potone na dno oceana. Osim što se to naprosto više ne da očistiti, bujica nafte u podmorju dovela je do rastakanja graničnih dijelova tople morske struje i njenog razbijanja.   

Staklenički plinovi

Dr. Gianluigi Zangari s Instituta Frascati je teoretski fizičar koji je godinama radio s grupom znanstvenika koji su pratili Kružnu struju Meksičkog zaljeva i njezin doprinos sustavu cirkulacije koji stvara Golfsku struju. Upravo je on analizom satelitskih snimaka utvrdio proces razlaganja Kružne struje tijekom lipnja 2010. godine. Tada je efekt BP-ih aktivnosti nazvao »efektom slona«, jer ugrožen je prirodni sustav koji je milijunima godina upravljao svjetskom klimom, a zbog povećanja temperature mora u Meksičkom zaljevu zamijenio ga je umjetan sustav u kome je Kružna struja posve odvojena od Floridske struje, sastavnice Golfske struje. 

    – Razumno je predvidjeti opasnost od toga da bi razbijanje ključne tople struje, kakva je Kružna struja, moglo stvoriti lančanu reakciju nepredvidivih opasnih pojava i nestabilnosti uzrokovanih jakim neravnomjernosti koje bi mogle ozbiljno utjecati na dinamiku termoregulacijskog djelovanja Golfske struje na globalnu klimu, kazao je tada dr. Gianluigi Zangari. 

    Od tada do danas Kružna struja u Meksičkom zaljevu je navodno posve nestala, više nema ni Sjevernoatlantske struje, a čitav sustav se počinje raspadati u blizini otočja Outer Banks u američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina.

    Sustav tople morske struje koji protječe kroz mnogo hladniji i mnogo veći ocean utječe i na atmosferski sloj iznad struje čak i do visine od 11 kilometara. Njegovo slabljene u istočnom Sjevernom Atlantiku narušio je prošlog ljeta uobičajen tijek atmosferske struje, prouzročivši iznimno visoke temperature i sušu u Moskvi (40 stupnjeva Celzijevih), poplave u Srednjoj Europi te visoke temperature u većini Azije, ogromne poplave u Kini, Pakistanu i ostalim dijelovima Azije, tvrde znanstvenici. I dodaju, ulazak u novo ledeno doba mogao bi započeti naglo, u bilo koje vrijeme, zadesivši nas svojom punom snagom ili će mu u boljoj varijanti trebati tri do pet godina da se razvije, te bi rana glacijacija mogla početi u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji već ove zime. Novo bi ledeno doba, u slučaju naglog početka, ubilo dvije trećine ljudi već tijekom prve godine, a polaganiji bi početak vjerojatno ubio približno isti broj ljudi, no za to bi mu trebalo nekoliko godina! 

    Netko će reći da se neuobičajene količine leda na Antarktici te snijega i leda na Beringovom moru savršeno uklapaju u ovaj scenarij. Pa ipak, i za to možda postoji izlaz. Ako su u pravu oni znanstvenici koji smatraju da je utjecaj stakleničkih plinova daleko jači od utjecaja Sunca, ajde da se nadamo i utjecaja nestanka tople Golfske struje, nemamo se čega bojati. Mogli bismo se naći taman negdje gdje smo sada, u sredini. Nezgodna je samo okolnost što su sve dosadašnje prognoze o rastu temperature na zemlji zbog rasta količine CO2 u atmosferi, neslavno podbacile.