Loša praksa

KREŠIMIR PAVELIĆ ‘Vrijeme je da preispitamo izbor čelnika akademskih ustanova’

Ingrid Šestan Kučić

Riječki znanstvenik kao član Europske zaklade za znanost imenovan je u povjerenstvo koje odlučuje o direktoru novog talijanskog Instituta za genomsku medicinu u Torinu



Znanstvenik riječkog Sveučilišta prof.dr. Krešimir Pavelić s Odjela za biotehnologiju, kao član Europske zaklade za znanost imenovan je u četvoročlano povjerenstvo čiji je zadatak odabrati direktora novoosnovanog talijanskog Instituta za genomsku medicinu u Torinu. Pojašnjavajući kako je talijanska Vlada raspisala međunarodni natječaj, a odabir kandidata koji će morati zadovoljiti iznimno zahtjevne uvjete za mjesto direktora Instituta, povjerila je Europskoj zakladi za znanost prof. dr. Pavelić ističe da je taj talijanski primjer zapravo europski primjer koji predstavlja sasvim drugačiji odabir lidera institucija od onog koji vlada u Hrvatskoj.


Objektivan izbor


– Europska je praksa takva da se lideri u načelu biraju izvan sredine u kojoj će raditi i bez utjecaja politike i domaće znanstvene sredine. Dakle, izbor je posve neovisan i krajnje objektivan. Na natječaj talijanske Vlade javilo se tridesetak vrhunskih znanstvenika iz cijelog svijeta, a četveročlano povjerenstvo u kojem su bili europski i kanadski znanstvenici napravilo je rang-listu kandidata koju je Europska zaklada za znanost nedavno proslijedila talijanskoj vladi. Zapadne civilizacije polažu ogromnu pažnju izboru lidera jer su oni ti koji čine znanstvenu ustanovu uspješnom.


Obično se formira odbor za potragu uspješnih potencijalnih kandidata. Odbor u pravilu sačinjava nekoliko vrhunskih znanstvenika koji sastavljaju listu potencijalnih kandidata, mahom vrhunskih znanstvenika ali i dokazanih lidera. Čitav postupak može potrajati i više od godinu dana. Takav strogi i smisleni pristup osigurava izbor vrhunskog znanstvenog lidera. Međutim, u Hrvatskoj lidere odabiru ili po političkoj pripadnosti ili se to čini unutar ustanove, odnosno instituta, sveučilišta ili fakulteta. Dekane biraju takozvana znanstvena vijeća sastavljena od relativno velikog broja članova.




Oni naravno prednost daju kandidatu koji je prihvatljiv većini, a ne često puta onome koji ima istinske liderske sposobnosti. Stoga smatram da bi se čelnici ustanova trebali birati putem internacionalnih natječaja, a u principu prednost bi trebalo dati kandidatima izvan sustava. Statuti naših akademskih ustanova često onemogućavaju izbor kandidata izvan ustanove. Naime, u Hrvatskoj primjerice dekan, rektor ili pročelnik sveučilišnog odjela moraju biti izabrani između članova Znanstvenog vijeća. To je loša praksa, a negativni rezultati prisutni su u našoj akademskoj sredini. Djelatnicima institucija bilo bi itekako u interesu da ih vode sposobni ljudi koji će unaprijediti sredinu i svima osigurati sigurnu egzistenciju. Naravno ima časnih izuzetaka i kod nas, pojašnjava prof.dr. Pavelić.


Nezdravi učinak


Dodajući kako voditelji akademsko-medicinskih kompleksa u Hrvatskoj moraju biti i lideri i menadžeri prof.dr. Pavelić upozorava da te dvije funkcije treba razlikovati, jer lider mora utjecati na uvjerenje i stav ostalih da bi postigao zajednički cilj, dok je menadžer primarno administrator koji mora osigurati da ljudi i procesi dođu u prigodu realizirati željene ciljeve. Menadžeri moraju planirati budžet, organizirati rad u ustanovi i riješiti probleme kako bi držali komplicirani sustav ljudi i tehnologija da funkcionira glatko.


– Liderstvo je itekako važno. Ono ne mora u potpunosti korelirati s uspješnom akademskom poviješću iako je poželjno da je lider ponajbolji u sredini kojom upravlja. Uz rijetke iznimke, prigodni maksimalni termin akademskih lidera odnosno administratora je 10 + 3 godine. Svježe ideje, resursi, energija neophodni su za vitalne, kreativne organizacije i lakše je za nove lidere popraviti greške, adaptirati i restruktuirati organizaciju te očistiti »mrtvu šumu«. Nezdravi učinak lošeg liderstva na bilo kojoj razini od voditelja ureda ravnatelja, pročelnika, dekana pa do službe održavanja podmuklo prožima cjelokupnu instituciju. U Hrvatskoj smo nažalost sve više svjedoci lošeg liderstva u akademskim institucijama čemu je razlog dijelom i u zakonodavstvu, statutima ustanova, ali i u mentalitetu, upozorava prof.dr. Pavelić.


Napominjući kako je uspjeh ustanove i njezinih suradnika u izravnoj vezi s kvalitetom lidera te je krajnje neetično izabirati i postavljati loše, odnosno neadekvatne, lidere, prof.dr. Pavelić ističe da je to jedan od ključnih problema u Hrvatskoj.


– Mislim da je došlo vrijeme da u Hrvatskoj ozbiljno preispitamo način izbora lidera u akademskim sredinama, jer se postojeći pokazao lošim i neproduktivnim, a to se odražava i u kvaliteti akademskih institucija, zaključuje prof.dr. Pavelić.