Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
17. studenoga 2018.
Mladi poduzetnici

ZAPOČELI SVOJU IGRU I NISU ZAŽALILI Donosimo iskustva ljudi koji su odbili sigurnost radnog mjesta

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 11. ožujak 2018. u 17:40 2018-03-11T17:40:01+01:00

Nino Malbašić, Luka Vranješ i Kristijan Kecerin mogli su s diplomom FER-a birati posao, ali stvorili su svoje carstvo, a psihologinja Eva Simona Kulenović zamijenila je posao na fakultetu i brzorastuću IT kompaniju kreARTionicama

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tijekom prošle godine preko 5,5 tisuća osoba bilo je uključeno u jednu od mjera aktivne politike zapošljavanja – samozapošljavanje. Mjeru koja onima s idejom, vizijom i voljom omogućuje lakši samostalni ulazak na tržište rada. Od tog ukupnog broja korisnika, njih je nešto više od 4,4 tisuće u posao krenulo baš prošle godine, a ostali su startali tijekom 2016.

Lani je država onima koji se odluče na samozapošljavanje nudila subvenciju od 35 tisuća kuna koja je mogla narasti za dodatnih 10 tisuća kuna ukoliko osoba koja se samozapošljava uzme i nekog na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Od ove godine, potpore su izdašnije pa startna za samozapošljavanje raste do 55 tisuća kuna, odnosno do 70 tisuća ako se kombinira sa SOR-om.

Trojica prijatelj još iz srednjoškolskih klupa i te kako su znali što žele – udružiti prijateljstvo i poslovne interese. Još za vrijeme studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, započeli su svoju »igru«, zajedničko stvaranje proizvoda koje mogu ponuditi tržištu i od kojih mogu sebi, ali i drugim suradnicima osigurati egzistenciju. Kao i većina FER-ovaca koje tvrtke angažiraju već tijekom studija i trude se zadržati ih nakon diplome, mogli su birati gdje će raditi. No, Nino Malbašić, Luka Vranješ i Kristijan Kecerin, čekali su taj »papirić« kako bi krenuli u samostalne vode.

Još tijekom studiranja trojica prijatelja sudjelovali su na različitim natjecanjima, a njihova rješenja izazivala su pažnju, ali i dovodila do ponuda za moguću suradnju. Jedno od studentskih radova je i aplikacija Teamy koja olaškava dogovore oko rekreativnih sportskih aktivnosti.

Foto Denis Lovrović

Softverska agencija 

»Pred kraj studiranja gledali smo kako otvoriti vlastitu firmu. Odnosno, kako što lakše početi. I čim smo diplomirali krenuli smo realizirati svoju ideju«, pričaju nam Nino i Luka, dvojica od trojice ravnopravnih vlasnika softverske agencije »3topia«. Tri prijatelja prionula su poslu i dobro proučili mogućnosti na tržištu, odnosno dobro su proučili mjere aktivne politike zapošljavanja i unaprijed se pripremili tako da im izrada poslovnog plana, obavezne radionice, odnosno obaveze koje trebaju ispuniti, nisu teško pale. Kako ističu prednost im je, možda, bila i u tome što su sve svoje prognoze temeljili na već dogovorenim poslovima, preporukama firmi za koje su radili kao studenti. »3topia« je s radom startala u rujnu prošle godine. Jedan od njihovih projekata koje su odradili je izrada web i mobilne aplikacije za United Hatzalah, izraelsko-američku humanitarnu organizaciju, odnosno volontersku službu hitne medicinske pomoći.

Trenutno su u dogovorima, kako će reći, za prvu netehnološku suradnju, odnosno s jednim startupom razgovaraju kako bi im pomogli oko »fokusa« firme, a u tu suradnju će uključiti i kolege iz drugih područja.

»Čudno mi je da u ovom poslu nema više poduzetničke inicijative. Softverskih firmi ima, ali to je veliko tržište i ne smetamo jedni drugima«, veli Nino navodeći kako oni uglavnom rade na američkom tržištu. Da posla ima dovoljno dodaje i Luka ističući kako su nerijetke suradnje s drugim tvrtkama i preuzimanje dijela projekata od njih. Jer, ako se jednom zbog zauzetosti posao odbije, pitanje je hoće li biti druge prilike i stoga softveraši surađuju.

Osim što su zaposlili sebe, na stručno osposobljavanje su uzeli i dizajnericu. Žele je, kažu, naučiti sve što znaju i da taj SOR zaista bude »edukacijsko vrijeme«, a na kraju će smjer kojim će se poslovno razvijati sama odabrati. Želja im je uz dizajnera na stručno osposobljavanje uzeti i tehničara računarstva, što je srednjoškolsko zanimanje. Za godinu dana, osposobili bi ga za programera, kojih nedostaje, a klasično obrazovanje dugo traje. »Ova industrija tjera na brži ritam učenja«, ističu i Nino i Luka dodajući kako je za njih »3topia« dugoročan projekt, a ne nešto što će trajati godinu dana.

Kreartium se bori za komadić kolača 

U posve drugom svijetu, iako joj je tehnologija bliska i surađuje s tehnološkim firmama, odlučila se razvijati Eva Simona Kulenović. Ta psihologina jedva čeka kolovoz kada će napuniti godinu dana od kada se uz potporu HZZ-a samozaposlila. Potpora burze za samozapošljavanje, naime, traje godinu dana nakon čega korisnici državi podnose »završni račun« i nastavljaju bez pomoći razvijati svoj posao. Tako će se i njen Kreartium nastaviti samostalno boriti za komadić tržišnog kolača.

»Svojom voljom sam postala nezaposlena«, priča nam Eva Simona koja je nakon studija radila kao asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te potom i kako voditeljica ljudskih resursa u jednoj brzorastućoj IT kompaniji. Iako je posao voljela, željela je nešto više, odnosno ljudski resursi nisu isključivo područje u kojem se želi razvijati. Stoga se odlučila na samozapošljavanje, kako bi kroz vlastiti posao objedinila svoje različite interese.

Foto Denis Lovrović

I tako danas kroz vlastiti posao »pokriva« tri područja, odnosno bavi se savjetovanjem u području ljudskih resursa te internim prenošenjem znanja u organizacijama. Drugo područje su psihološko-kreativne radionice za odrasle.

»To mi je najveća strast. Radionice za odrasle postoje ali su one uglavnom hobističke. Ono čime se ja bavim je konbinacija psihologije i kreativnog izražavanja«, veli Eva Simona. Treći smjer njena samostalnog rada je projekt Virtograd, u kojem surađuje. Riječ je o projektu poticanja talenata kod djece koji je aktivan u više zagrebačkih škola.

»Zajednička misao vodilja je razvoj ljudskih potencijala, njihove osobne snage, talenta«, kazuje Eva Simona o svoja tri smjera djelovanja. A oči joj posebno zaiskre kada priča o kreARTionicama, odnosno »igraonicama za odrasle«. U svakoj odrasloj osobi skriva se dijete i svako ljudsko biće želi biti prihvaćeno, biti svoje i dopustiti si igru. A kreativno izražavanje je za Evu Simonu – igra. Njene radionice za odrasle su mjesto na kojem odrasli mogu »pobjeći« od svakodnevnog života, posvetiti se sebi, odškrinuti svoju kreativnu stranu. Jer ako postoje bojanke za odrasle, zbog čega svoju kreativnost odrasli ne bi iskazivali u društvu kroz vođene aktivnosti.

Na samostalan poslovni izlet Evi Simoni nije se bilo lako odlučiti, ali je taj put ipak prevladao. Kako veli, po prirodi je ziheraš. »Teško je s neke pozicije koja je super, odlučiti otići«, veli Eva Simona objašnjavajući kako je veliku potporu imala u partneru koji je i sam u privatnim vodama. Bila ziheraš ili ne, strahove je očito prevladala.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka