U svemiru hakiranja

‘Oni’ su oko nas, u stvarnom i online životu: Kad oni koji nadziru postanu nadzirani

Danko Radaljac

Ispostavilo se na kraju da čak 97 različitih državnih agencija u 35 država koriste usluge softvera, koji je u svojoj osnovi spyware, jedan oblik virusa, koji se infiltrira na žrtvino računalo i nadzire sve procese



Spektakularan je na svoj čudni, tihi, netransparentni način, taj svemir hakiranja. Hakeri su tu oko nas, kako u stvarnom, fizičkom životu, tako i on-line, svaki dan se bave svojim malim borbama, gdje jedni brane svoje položaje, drugi napadaju, treći surađuju s državom, oni drugi protiv država…


Dio analitičara recimo smatra da Svjetski kibernetički rat traje već nekoliko godina, u kojem Kina, Rusija, SAD i druge države (recimo Izrael) pokušavaju preveslati jedni druge na sofisticirane načine, raznim crvima, trojancima (Grci ovaj put nemaju ništa s tim), brojnim botovima. U zavjetrini tih velikih sila, koje rijetko priznaju da zbilja jedni na druge šalju svoje najbolje »crve«, nalaze se »mali« ljudi, spremni iskoristiti svoje znanje da pokušaju spriječiti sustav da radi zlouporabe.


Posljednja na meti malih ljudi (nazovimo ih Anonymous, Wikileaks team, nazovimo ih kako god, njima je svejedno) bila je internetska tvrtka Hacking Team iz Milana, specijalizirana za izradu softvera koji koriste državne agencije i tajne službe za nadgledanje internet komunikacija. Hakeri su još jednom pokazali izuzetan smisao za humor ovakvim odabirom mete. Često se postavljalo pitanje tko će nadzirati one koji nadziru, sad se nekako odgovor uspio iskristalizirati. Mali čovjek. Jasno, ovakve provale uzrokuju cmoljenje tajnih službi, nespremnih na vlastitu transparentnost, što je pokazatelj kako državni sustav odlazi sve dalje od ljudi.


Preuzimanje interne mreže




Grupa (jer ovakve stvari ipak mora izvesti više ljudi, teško je pojedincu) je pokazala humor i u načinu prezentacije rezultata hakiranja Hacking teama. Naime, na twiter računu ove tvrtke su objavili da »Kako nemamo ništa za skrivati, objavljujemo sve naše e-mailove, datoteke i kodove« s linkom na objavljene podatke. Podaci su pokazali kako su klijenti Hacking teama i FBI i američka Vlada, a na kraju krajeva, čak je i domaća Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) išla na prezentacije proizvoda ove kompanije. No na kraju, prema podacima u korespondenciji, naši obavještajci ipak nisu kupili ništa od Talijana. Na internetu je tako osvanulo preko 400 gigabajta korespondencije Hacking Teama sa svojim klijentima i suradnicima, što je borcima za transparentnost tajnih službi izazvalo navalu sline. Kako je jedan od njih u brojnim blogovima koji kruže internetom napisao: »Ovo je pravi božićni poklon koji je stigao srpnju«. Ispostavilo se na kraju da čak 97 različitih državnih agencija u 35 država koriste usluge softvera, koji je u svojoj osnovi spyware, jedan oblik virusa, koji se infiltrira na žrtvino računalo i nadzire sve procese.


Na taj se način, vidljivo je u korespondenciji, nadziralo čak i komunikacije Skypeom, ali i Viberom na računalu, što se do sada ubrajalo u jedne od najsigurnijih komunikacija na svijetu.Ono možda i najhumorističnije u čitavoj priči je za sada nepotvrđena informacija da su hakeri hakerirajući Hacking Team koristili protokole i strategiju – Hacking Teama. Ubacili su im spyware u sustav i jednostavno preuzeli internu mrežu.

Ono zabrinjavajuće za ove dosad relativno nepoznate Talijane je informacija da su hakeri preuzeli i njihove kodove. A to znači da takozvani »Adobe Flash Exploit« sad mogu koristiti i hakeri koji su osramotili talijansku tvrtku. Pojednostavljeno i laički kazano, Hacking Team koristio je propust u izradi Adobe Flash programa (to je onaj koji vam među ostalim omogućuje gledanje određenih video– materijala na internetu) da postavi tajno svoj vlastiti softver na nečije računalo te time bude u mogućnosti u potpunosti ga preuzeti. Prilikom upada u njihov sustav, hakeri su pokupili i tu tehnologiju te su i oni sad u mogućnosti to raditi. Adobe je reagirao odmah nakon objava, najavljujući rješavanje ovog propusta, a javna je tajna da su i pojedini anti-virusni proizvođači reagirali dajući svojim alatima nalog da budu čim restriktivniji prema Adobe Flashu.


Je li Adobe sve znao?


Stoga su pojedinci imali i problema s ovim proizvodom na računalima prošli tjedan. Ono nejasno u čitavoj situacije je – je li Adobe znao za ovaj propust i je li namjerno napravljen baš da omogući obavještajnim službama pristupe računalima diljem svijeta. Jasno da Adobe negira takvo što, no slične navode su negirali i Google, Microsoft i drugi američki veliki internet giganti, dok nije Edward Snowden njihove laži poslao u paramparčad objavom dokumentacije NSA.


Još jedna leak afera tako još jednom podsjeća na nerazriješenu situaciju što se tiče sloboda na internetu. Iako je ljudski dojam da nikad informacija nije bila slobodnija, državne agencije nikad nisu imale veće mogućnosti nadzora. I nikad, čini se, nisu bile spremnije to iskoristiti. Borci za transparentnost kazat će da uopće nismo daleko od onoga što je Orwell navodio u svojoj 1984-oj. Samo umjesto ekrana koji nadziru ljude sad imamo spyware koji to obavlja preko računala. Bizarna pojedinost u svemu je da tajne službe jednostavno nemaju dovoljno operativaca i analitičara da mogu izanalizirati sve podatke koji im dolaze.


Kakofonija informacija, a u takvom scenariju mogući su veliki propusti i još veće zlouporabe. Pa sam je Snowden u svojim dokumentima otkrio da su pojedini zaposlenici u NSA koristili impozantne tehnologije nadzora kako bi provjerili varaju li ih supružnici s nekim drugim. I koliko god to bilo ljudski, i koliko god se takva slabost mogla prihvatiti, jasno je da je mogućnost da špijunski sateliti nadziru nečiji seksualni život naprosto zastrašuje. U tom kontekstu, nije nebitno napomenuti: većina porno agregatora, dakle stranica na kojima se mogu gledati pornografski uratci, koristi baš gore spomenuti Adobe Flash kao tehnologiju prikaza. Pa se čovjek mora zapitati jesu li obavještajne agencije rado koristile usluge Hacking Teama baš kako bi imali što bolji uvid u potencijalne pornofilske sklonosti ljudi koji su im iz bilo kojeg razloga interesantni?