Kad sam mentoru, prof. Borisu Caputu najavio maturalni rad, mislio je da ću se pojaviti s nekim »sklepanim« autom koji će se samo formalno moći nazvati električnim. Naposljetku se oduševio, kaže Renato Mršić
ŽGALJIĆ Da mladalačka kreativnost ne poznaje granice kao i da se znanje i inovativnost darovitih ljudi nerijetko skrivaju u zabačenim konobama i zabačenim garažama »izumitelja iz susjedstva«, potvrđuje primjer mladog Renata Mršića, 19-godišnjeg stanovnika Žgaljića, malog mjesta pored grada Krka. Mršić, donedavna učenik riječke Elektroindustrijske škole, u svojoj je garaži izradio pravog pravcatog električnog fiću. »E-fićo«, kako ga daroviti mladac naziva, poslužio mu je kao završni maturalni rad s kojim je, gle iznenađenja, zaslužio čistu peticu. – Električnog sam fiću počeo sklapati još početkom godine, a završne sam zahvate završio u svibnju, taman na vrijeme za maturu ali i za njegovo predstavljanje na sajmu mladih inovatora »Inova Mladi« koji je u to vrijeme održan u Zagrebu. Fićo nabavljen na otpadu bio je u dvoru, a nakon što sam svom ocu Mirku izložio ideju, zajedno smo se dali u potragu za odgovarajućim dijelovima i opremom koja je dotadašnji motor s unutarnjim izgaranjem trebala transformirati u električni pogon, prenosi nam mladić iz Žgaljića koji je, kaže, potrefio »bingo« kad je na jednom autootpadu u Virovitici pronašao Končarov elektromotor koji je nekad pogonio viličara.
Petkilovoltni motor, nakon silnih sati rada, uspio sam uklopiti u svog fiću na čijim je preinakama bilo vrlo zanimljivo i izazovno raditi, otkriva nam Mršić dodajući kako se, slažući svoje električno vozilo, nije zadovoljavao pukim improvizacijama.
Problem baterije
– Kad sam profesoru, najavljujući svoj maturalni rad rekao što kanim napraviti, mislio je da ću se pojaviti s nekim sklepanim autom koji će se samo formalno moći nazvati električnim. Ipak, ja sam se tijekom radova zanio i razradio stvar do te mjere da sam čak i prijenos riješio kroz brzine tako da moj e-fićo, »šaltanjem« ručnog mjenjača sad ima mogućnost prilagodbe prijenosa snage motora na kotače. To mu omogućava bolje performanse, ističe naš sugovornik priznajući kako je e-fićo naposljetku oduševio njegova mentora, prof. Borisa Caputa. Najveći problem e-fiće (koji uvjerili smo se, bez problema u trenu potegne do 50 km/h) kao uostalom i svih električnih vozila, njegove su baterije.
Izrada električnog automobila i nije tako težak ni skup zadatak, naravno, ukoliko sve radiš sam. Treba ponešto znanja, vještine ali i snalažljivosti i rezultat sasvim sigurno neće izostati. Renato priznaje i kako, unatoč uspjehu svog prvog električnog automobila, zasad ne razmišlja o razvijanju tog posla niti o kakvom vidu »serijske« proizvodnje takvih vozila.
Ali da će »zezancije« oko drugih takvih vozila još biti, u to sam siguran jer mi ni prijatelji posljednjih mjeseci ne daju mira, zaključuje Mršić koji je, kao što bi uostalom i svaki drugi Bodul u sličnoj situaciji napravio, prije početka intenzivnijeg korištenja svog e-fiće odlučio pričekati najvaljeno pojeftinjenje struje.
– Za pogon sam iskoristio šest automobilskih akumulatora koje sam povezao i smjestio na mjesto zadnjeg sjedišta. Nažalost, takvo rješenje mom e-fići zasad daje autonomiju od kojih 15 do najviše 20 kilometara što mi omogućuje tek povremene izlete na kavu po susjedstvu. U planu je, nastavlja nam pričati planove za daljnji razvoj svog projekta simpatični mladi Krčan, nabava pravih baterija koje bi e-fići trebale dati veću autonomiju ali i mogućnost atestiranja vozila, a potom i njegove registracije. Tu mi najveći problem stvara njihova cijena. Već neko vrijeme »njuškam« ali odgovarajuće uređaje za proizvodnju električne struje ne uspijevam naći za manje od 15 tisuća kuna što je ujedno bila i cijena cjelokupnog e-fiće odnosno iznos koji sam dosad na njega potrošio. Da stvar bude bolja, kaže nam Renato, od tog je novca glavnina otišla na limarske radove odnosno sređivanje trule karoserije i njegovo lakiranje. Ono što sam potrošio na električni pogon, naravno uz činjenicu da sam sve napravio sam, koštalo me upravo simbolično i zapravo je najviše novca otišlo na putovanja vezana uz traženje odgovarajućih djelova.
Zlatna medalja
A da je e-fićo pun pogodak ne potvrđuje samo Renatova maturalna petica već i nagrade s kojima se kući vraća sa svakog sajma na kojem izloži svoj automobil. – Dobio sam zlatnu medalju već na tom zagrebačkom sajmu inovatora, a jednako sam dobro prošao i na prošlotjednom inovatorskom sajmu koji je održan na Kukuljanovu, pohvalio se Renato koji je nakon završene srednje elektroindustrijske škole i stjecanja zvanja tehničara za mehatroniku sad odlučio pauzirati sa školovanjem, te se posvetiti radu s ocem. Na pitanje hoće li se, s obzirom na dokazani talent, nastaviti školovati, Mršić kaže – ne znam, vidjet ću. Najprije želim projekt svog e-fiće dovesti do kraja, usavršiti ga i dovesti na cestu, i to ne samo eksperimentalno, zaključuje Mršić.
