Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 3
Sutra: 22° 22° 3
22. srpnja 2019.
Predviđanje

BUDUĆNOST RATOVANJA Roboti će se boriti zajedno s ljudima, dronovi samostalno ispaljivati projektile

Foto Pixabay.com
Foto Pixabay.com
Autor:
Objavljeno: 9. srpanj 2019. u 8:09 2019-07-09T08:09:27+02:00

Knjiga će biti zanimljiva ne samo onima koje rat zanima kao stalni pratitelj svih civilizacija, već i onima koje zanima razvoj tehnologije, a pomalo je zastrašujuće da pri opisima budućih sukoba Latiff ne koristi – kao što to SF pisci rade – maštu, već na temelju činjenica do kojih je došao analizom postojećeg stanja i dosadašnjih istraživanja, daje vrlo mračnu sliku budućnosti.

Nastavimo li nerazborito i neoprezno razvijati tehnologiju, ona bi se od naše sluškinje mogla pretvoriti u krvnika. Živimo u svijetu nuklearnih divova i etičkih patuljaka - rekao je 11. studenog davne 1948. godine u govoru na Dan primirja, a povodom godišnjice završetka Prvog svjetskog rata, američki general Omar N. Bradley. Sedam desetljeća kasnije njegove je riječi kao uvodni citat u svoju knjigu »Rat budućnosti« naveo Robert H. Latiff, umirovljeni američki general-bojnik, vrhunski stručnjak za svemirsko i kibernetičko ratovanje, aktualni profesor na čuvenom američkom Sveučilišu Notre Dame.

Nažalost, dojam je da Bradleyevo upozorenje o mogućnosti pretvaranja sluškinje u krvnika nije ozbiljno shvaćeno pa je svijet danas, sudeći po Latiffovoj knjizi, korak dalje u toj opasnoj metamorfozi. Latiff piše knjigu o tome kako će, u odnosu na prošlost prepunu ratova, izgledati ratovi u budućnosti pri čemu ne misli na neku jako daleku budućnost, već praktički i na ovo naše doba. Iako se njegova knjiga temelji isključivo na dokazanim podacima i realiziranim eksperimentima, ona vrlo često djeluje kao vrlo dobar priručnik za scenariste koji rade na nekom akcijskom SF filmu.

Bojište 2050.

Upravo stoga knjiga će biti zanimljiva ne samo onima koje rat zanima kao stalni pratitelj svih civilizacija, već i onima koje zanima razvoj tehnologije, a pomalo je zastrašujuće da pri opisima budućih sukoba Latiff ne koristi – kao što to SF pisci rade – maštu, već na temelju činjenica do kojih je došao analizom postojećeg stanja i dosadašnjih istraživanja, daje vrlo mračnu sliku budućnosti.

3682317

Tako su, primjerice, stručnjaci Istraživačkog laboratorija američke vojske (US Army Research Laboratory) 2014. godine izradili opis bojišta 2050. godine predvidjevši kako će tadašnje vojne sukobe »karakterizirati prisutnost brojnijih i poboljšanih vojnika, sveprisutni roboti masovno će se boriti zajedno s ljudima, odluke će se donositi automatski, sustavi će djelovati samostalno, upravljat će i zapovijedati oružjem...Vojnici će izgledati drugačije i biti drugačiji. Tijela vojnika mijenjat će se kako bi bila učinkovitija. Vjerojatno će ih umjetno poboljšati vanjskim kosturom koji će im davati veću snagu, lijekovima za bolju percepciju i mijenjanje sjećanja, a kirurškim će im putem ugrađivati mikroelektronička pomagala. Vojnici budućnosti bit će dio globalne mreže, kudikamo bolje povezani s računalima koja će pratiti njihovo fizičko stanje, izračunavati koliko pridonose svojoj postrojbi i davati im naredbe«, piše Latiff.

Svako od predviđanja autor prati i kratkim osvrtom na aktualno stanje, ponekad i na prošlost, donoseći pri tom sustavom logike zaključke koji svjedoče o iznimnoj koristi, ali i potencijalno ogromnim opasnostima za čovječanstvo koja mogu imati istraživanja vezana uz, primjerice, sintetičku biologiju ili modifikaciju gena. Vrlo je zanimljiv primjer istraživanja mogućnosti komunikacije mozgom, odnosno mislima, izveden na štakorima čiji su mozgovi bili spojeni mikroelektrodama: »Istraživači su uvježbali par štakora da razlikuju široke i uske prolaze služeći se brkovima. Za vrijeme pokusa prvi je štakor otkrio širinu prolaza i prenio je drugom, koji je nakon toga uspješno pronalazio pravi put, znatno iznad granice vjerojatnosti. Kako bi ispitali granice međusobne komunikacije mozgova, istraživači su jednog štakora smjestili u Brazil i poslali signale njegova mozga internetom drugom štakoru u Sjevernoj Karolini. Otkrili su da štakori i dalje mogu zajednički obavljati zadatke.«

Naravno, ova istraživanja i njihova primjena na ljude mogu biti itekako korisni, ali budući da se provode ponajprije kao dio vojnih istraživanja, nedvojbeno je da njihova namjena nije samo pozitivna. Isto to uočljivo je i u razvoju robotske tehnologije u okviru koje se već krenulo i na područje davanja ovlasti samostalnim sustavima da djeluju pa tako već postoje dronovi koji projektile ispaljuju samo na temelju onoga što su vizualno očitali, dakle bez imalo razmišljanja ili propitivanja jesu li, primjerice, u cilju prema kojem će ispaliti projektil, djeca ili vojnici! Sve to, logično, bitno umanjuje vrijednosti etike i morala u svakom budućem vojnom sukobu što je iznimno opasno jer dovodi do dehumanizacije koja u rukama nadmoćnih može biti itekako pogubna.

​Elitizacija vojske​

​Zanimljivo je da Latiff, iako je najveći dio života vezan uz vojsku, itekako dobro i realno uočava i opasnosti koje bi mogla donijeti svojevrsna elitizacija vojske. Jaz između javnosti i vojske, posebno u Americi, sve je veći i to nije nimalo bezazleno jer u onom trenutku kad onaj koji ima oružje i moć – a to je vojska – pomisli da on mora odlučivati o svemu, stvari bi mogle postati vrlo ozbiljne.

3682315

»Rat budućnosti« u svom je temelju ipak ponajprije američki pogled na prošlost sadašnjost i budućnost ratovanja. To je i logično ima li se u vidu Latiffovo vojno iskustvo i poznavanje okvira američkog društva. No, Latiff i tu nastoji biti objektivan te iznosi činjenice koje ne doprinose bajkovitoj slici US Army. Primjerice, on konstatira kako se nakon čuvenog 11. rujna krenulo u sve veća i veća izdvajanja vezana uz oružje, vojsku i obrambeni sustav pa je tako 2014. godine Senat u tu svrhu odobrio korištenje 612 milijardi dolara što je gotovo za trećinu više no 2002. godine. Naravno, pitanje se nameće samo po sebi. Što bi bilo da je samo pola od te svote iskorišteno za, primjerice, zdravstvo ili školstvo? Jer, kaže Latiff: »Ukupni vojni proračun je oko 600 milijardi dolara godišnje, od čega gotovo 200 milijardi SAD potroši na istraživanje, razvoj, testiranje i nabavu novih sustava. Takvo oružje poreznim obveznicima daje izvjestan osjećaj »sigurnosti«, ali oni, na žalost nemaju neke druge koristi od njega. Sasvim sigurno se ne može iskoristiti za nešto drugo, a većina vojnih sustava nakon nekoliko godina završava u starom željezu«, konstatira Latiff.

​Što nas čeka?

Svakako, vojna industrija Americi donosi i korist, i to ogromnu. Primjerice, ugovor za lovac F-35 pobjedniku natječaja donio je 200 milijardi dolara! Nadalje, kupnja oružja otvara nova radna mjesta: »Samo četiri američke savezne države nisu povezane s borbenim avionima F-35, a 18 od tog projekta dobiva po 100 ili više milijuna dolara ekonomskih aktivnosti godišnje. Taj je projekt prema nekim izvještajima na razini države otvorio više od 30.000 radnih mjesta. I sveučilišta imaju korist od vojnih istraživanja. Ministarstvo obrane troši oko tri milijarde dolara godišnje na fundamentalna istraživanja, od čega najveći dio otpada na sveučilišta«, piše Latiff dodajući i podatak kako su 2014. godine SAD drugim zemljama prodali oružje vrijedno više od 10 milijardi dolara!

Ako je stanje takvo kakvo je, kakva nas budućnost čeka, pita se pri kraju knjige autor i daje nimalo umirujući odgovor: »Ovdje ne govorimo o nečemu nemogućem ili o znanstvenoj fantastici. Govorimo o stvarnim problemima koji mogu nastati zbog grešaka ili nerazumljivosti programa u milijunima uređaja, o dalekometnom oružju koje nasilje čini tako lakim, o vojnicima obučavanim za borbu... Utrka u naoružanju koja će se služiti svim naprednim tehnologijama neće biti slična ičemu što smo vidjeli, a posljedice za etiku su zastrašujuće«, zaključuje svoje mračno predviđanje budućnosti Robert H. Latiff.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka