Pohvale Odjelu za biotehnologiju

Krešimir Pavelić: Medicinska istraživanja društvu donose milijune

Ingrid Šestan Kučić

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Spomenut ću primjer smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara u SAD između 1972., i 1992., koje je američkoj ekonomiji doprinijelo 1.500 milijardi dolara godišnje, objašnjava prof. dr. Pavelić dodajući kako razmišljaju o novom studijskom programu iz područja primijenjene kemije čime bi se ojačao gospodarski potencijal regije i grada



Agencija za znanost proglasila je Odjel za biotehnologiju najboljom sastavnicom Sveučilišta u Rijeci, a istovremeno prema neslužbenim pokazateljima riječ je o jednoj od propocionalno najproduktivnijih znanstvenih institucija u Hrvatskoj.


U svega osam godina postojanja Odjel se na ljestvici uspješnosti vrlo visoko popeo, a prema riječima bivšeg pročelnika i člana upravnog vijeća Europskog laboratorija za molekularnu biologiju (EMBL) prof.dr. Krešimira Pavelića uspješnosti odjela doprinijelo je više faktora.


– Pozvavši me da dođem u Rijeku bivši rektor, akademik Danijel Rukavina rekao mi je otprilike ovo: »Imaš viziju, fantastičan prostor, podršku, povedi sa sobom koga želiš i napravi vrhunski Odjel«.




Odjel je postao uspješan stjecajem nekoliko okolnosti kao što su novi prostori u kampusu, izvanredna znanstvena i nastavna opremljenost, sudjelovanje međunarodno renomiranih hrvatskih znanstvenika i nastavnika u formiranju programa studija te u njegovoj realizaciji, poglavito uz pomoć kemičara i liječnika s Instituta »Ruđer Bošković« (IRB), Instituta GlaxoSmithKline, a potom Instituta Fidelte, Medicinskog fakulteta u Rijeci i Jadran Galenskog laboratorija. Dakle uspješni spoj gospodarstva i znanosti.


Potom rigorozna, visoko postavljena ljestvica budućim studentima, a važne su i vizije. Neprocjenjiva je uloga bivšeg rektora akademika Rukavine i sadašnjeg rektora Lučina.


Bez njihove podrške i angažmana naših seniornih i mladih kolega od kojih su neki educirani u vhunskim hrvatskim i svjetskim institucijama i sveučilištima poput IRB, Nacionalnog instituta za zdravlje SAD, Sveučilišta Harvard, Instituta Max Plancka, japanskih sveučilišta. Odmah sam pozvao na Odjel kao svoju zamjenicu, sadašnju pročelnicu Anđelka Radojčić Badovinac bez koje koncept modernog studija ne bi zaživio.


I njoj je to bio izazov, nešto novo i po vlastitom modelu, a bez tradicionalnih otpora. Ipak moram reći da su i ostale sastavnice smještene u zgradi Odjela izvrsne i da s njima kontinuirano radimo na povezivanju i jačanju suradnje. Vizija stvaranja Odjela na riječkom Sveučilištu koju su imali prije svega rektor Rukavina i sadašnji rektor Lučin dala je riječkom Sveučilištu jednu novu dimenziju i kvalitetu i to ne samo u znanstveno-nastavnom pogledu.


Naime, Odjeli su jezgra budućeg integriranog Sveučilišta, a moja misija kao člana Senata je da stalno podsjećam kolege dekane da se što prije nastavi s tim procesom na korist sviju, napominje prof. dr. Pavelić.


Suradnja s privrednim subjektima


Na Odjelu se trenutno provodi cijeli niz projekata iz domene temeljnih znanstvenih istraživanja iz područja dizajniranja i istraživanja lijekova, organske, analitičke i fizikalne kemije, neurologije, mikrobiologije, hematologije, neuroznanosti. Osobito je snažna suradnja s međunarodnim privrednim subjektima na istraživanju medicinskih proizvoda, potencijalnih lijekova ili analitičkih postupaka, a upravo je potpisan i ugovor o nastavku kliničkog i eksperimentalnog istraživanja preparata protiv osteoporoze, takozvana TOP 2 studija s inozemnim partnerom.


– Interes za ovim istraživanjem je ogroman i ukoliko se obistine predviđanja, Sveučilište bi od toga moglo imati značajne koristi, jer ćemo tražiti rojalitet.


Istovremeno se priprema i implementacija visokoprotočnih analitičkih metoda u rutinsku kliničku praksu ali i u prehrambenu industriju te je započela i suradnja s PBF Zagreb. U suradnji s Institutom Ruđer Bošković razvija se i centar za nuklearnu magnetsku spektroskopiju, a u fazi razvoja su i industrijske biotehnologije zasnovane na ekološkim načelima. Sve to, kaže prof. dr. Pavelić, trebalo bi unaprijediti razvoj Rijeke i regije.


– Odjel je upravo obznanio znanstvenu strategiju do 2020. U njoj se težište znanstveno-nastavne aktivnosti stavlja na ona područja koja su manjkava u Hrvatskoj, kao što je visokoprotočna tehnologija uključujući genomske, metabolomske i proteomske anaize, medicinska kemija uključujući i kemiju »in silico«, organsku sintezu te kemiju prirodnih spojeva, temeljna znanstvena istraživanja iz područja biologije i biomedicine što uključuje neuroznanosti, molekularnu virologiju, imunologiju, hematologiju i ostalo.


Zatim napredna mikroskopija te industrijska biotehnologija na bazi prerade morskih organizama za potrebe farmaceutika, biopolimera i energije. Razmišljamo i o novom studijskom programu iz područja primijenjene kemije čime bi se ojačao gospodarski potencijal regije i grada, navodi prof.dr. Pavelić.


Industrijska biotehnologija na bazi prerade morskih organizama za potrebe farmaceutike, biopolimera i energije prema njegovom pojašnjenju smjestila bi se na području Rafinerije nafte Rijeka gdje bi se pozicionirali reaktori za preradu algi dijelom za potrebe farmaceustke industrije, a dijelom za energiju i bioplimere. Taj bi se projekt radio u suradnji s njemačkim partnerima.


Dodajući kako biotehnologija i znanost o životu (life science) doživljavaju revoluciju poglavito zbog nove tehnologije te zbog novog koncepta istraživanja, prof. dr. Pavelić ističe kako tehnologija postaje sveobuhvatna i vrlo sofisticirana. Istražuje se organizam u cjelosti a ne fragmentirano kao do sada. Vrhunski znastvenici pokušavaju upravo tehnologiju staviti u funkciju čovjeka, a ne obrnuto.


– Dobar je primjer European Molecular Biology Laboratory i to je tajna njihova uspjeha. Njihovi su »alati« raznovrsni – od jednostavnih poput pipeta, centrifuga itd, pa do najsloženijih golemih i skupih akceleratora. Isprepliću se razne djelatnosti poput fizike, kemije, matematike, informatike, naravno i biologije i medicine. Ovakva interdisciplinarnost koja je u temeljima našeg Odjela nužna je za uspjeh. Kao predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost upravo sam poticao interdisciplinarnost i otvaranje novih područja. Osim toga znanost o životu postaje takozvana »velika znanost« što je do sada bio privilegij fizike i istraživanja svemira.


Kad kažem velika onda mislim na ulaganja i na ishode. To s jedne strane ilustrira količina podataka koju ta znanost producira, a s druge strane ogromna društveno-humanistička korist kao posljedica njihove realizacije. Samo jedan primjer – u 2009. DNA sekvenciranje proizvelo je oko 15 petabytes podataka. Pretvaranje tih podataka u korisne informacije ogroman je izazov, napominje prof. dr. Pavelić.



U svom dosadašnjem znanstvenom radu, prof.dr. Pavelić obnašao je cijeli niz istaknutih funkcija kao što je generalni tajnik Europske konferencije za molekularnu biologiju gdje je bio i potpredsjednik, bio je i član stalnog odbora u Europskoj znanstvenoj zakladi sa sjedištem u Strasbourgu, član dviju znanstvenih svjetskih akademija od kojih je EMBO jedna od najprestižnijih u svijetu među čijim je članstvom 60 nobelovaca te član izvršnog odbora Europskog društva za istraživanje raka.


Na domaćem je terenu pak bio predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost te je obnašao niz funkcija u Institutu Ruđer Bošković, kao i u ostalim hrvatskim znanstvenim institucijama.


Za ministra znanosti, obrazovanja i sporta Predraga Šustara kaže da treba ostaviti pečat u svojem mandatu, omogućiti ravnopravan tretman svih alternativnih škola u Hrvatskoj jer roditelji i djeca na to imaju ustavno pravo. Potrebna je integracija sveučilišta u Hrvatskoj, ali i napraviti temeljitu reorganizaciju javnih instituta a većinu njih staviti u funkciju sveučilišta. Time bi drastično ojačao sveučilišta i doprinijelo njihovom boljem rangiranju te utro put transformaciji nekih sveučilišta u istraživačka.


– Eventualno bih ostavio institut od nacionalnog značaja poput IRB, znatno manjeg obima ali i s izdašnijim financiranjem. Potrebno je i ukidanje samoupravljanje na sveučilištima i institutima što uključuje i dosadašnje načine izbora rektora, dekana, pročelnika, ali i olakšavanje uključivanje stranaca u sveučilišni i znanstveni korpus. Danas je to gotovo nemoguća misija, kao i beskompromisno pa i pod cijenu ostavke boriti se za veća sredstva.


Tek s 3 posto GDP i više izdvajanja za znanost možemo očekivati pomake u društvu. To su iskustva najnaprednijih zemalja. Treba i maksimalno olakšati pristup EU infrastrukturnim fondovima, predlaže prof.dr. Pavelić.



Potrebna je ozbiljna reforma


Današnja medicina suočena je s nizom problema i postoje razlozi za ozbiljnu reformu i upravo je iz tog razloga potreban preokret ka novoj medicini što je prof. dr. Pavelić i inicirao u Europskoj znanstvenoj fondaciji, a navodeći kako za to postoji nekoliko ključnih razloga ističe takozvani redukcionistički pogled na medicinu, nedostatak koncepta kontinuiteta, velike rupe u znanju, zatim načelo »jedan lijek za sve«, učenje medicinara po načelu metode pokušaja i pogrešaka.


– Globalno rečeno s jedne strane problem je edukacija, a s druge farmaceutizacija medicine i ogromna ‘tehnologizacija’ u kojoj se ponekad čovjek gubi kao centralni subjekt. Na problem edukacije ukazali su još prije par godina eksperti sa Sveučilišta Harvard, a mi smo ga elaborirali u knjizi poznatog izdavača Springer u suradnji s prof. Nadom Bodirogom-Vukobrat s Pravnog fakulteta koja će upravo izaći iz tiska. Naime, problem je da se medicinska praksa često bazira na metodama pokušaja i pogrešaka.


Pacijent prezentira simptome, a doktor stvara najvjerojatniju dijagnozu, konzistentnu sa simptomima te propisuje lijek koji se tipično bazira na tjelesnoj težini bolesnika. Ako lijek ne djeluje doktor može mijenjati dozu ili odrediti drugi raspoloživi lijek. Alternativno doktor može zanemariti prethodnu dijagnozu i uspostaviti novu te propisati novi lijek. Ciklus se ponavlja sve dok se ne dođe do preciznije dijagnoze ili plana liječenja. Nadalje, zdravstvena zaštita postaje sve skuplja.


Troškovi su u posljednjih 10 do 15 godina bitno porasli dok je istodobno javno financiranje medicinskih istraživanja u Europi tek skromno poraslo. Ipak, društvo ulaže velika sredstva u biomedicinska istraživanja.


Najveći udio investicija pritom otpada na farmaceutsku industriju, a tek potom na biotehnološku i medicinsku tehnologiju, vladu, lokalne samouprave, sveučilišta i zaklade. S druge strane investiranje u medicinska istraživanja donosi ogroman povrat društvu. Spomenut ću primjer smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara u SAD između 1972., i 1992., koje je američkoj ekonomiji doprinijelo 1.500 milijardi dolara godišnje.


Ako pretpostavimo da je samo trećina ove koristi posljedica medicinskih istraživanja, povrat investiranja u istraživanja iznosio je 20 puta više nego što je godišnji iznos koji SAD troši za financiranje medicinskih istraživanja. Tako primjerice investiranje u istraživanja od 100 milijardi dolara donosi američkom društvu 935 milijardi dolara socijalne koristi. Sve to navelo me da u okviru Europske znanstvne zaklade injiciram projekt »Prema znatno preciznijoj medicini ili Personalizirana medicina za Europljane«, kaže prof.dr. Pavelić.


Fragmentirani pristup


Medicina se u posljednje vrijeme fragmentira što prema njegovom mišljenju uvjetuje donekle i fragmentirani pristup oboljelom. Zanemaren je sveobuhvatan pogled na pacijenta kao osobu koja funkcionira kao rezultat svojih sveukupnih životnih funkcija. Pokret personalizirane medicine stavlja u prvi plan osobu sa svim njegovim biološkim osobnostima.


– S jedne strane medicina je dostigla ogroman stupanj tehnološkog razvoja, a s druge je strane depersonalizirala pacijenta. Personalizirana bi medicina trebala riješiti neke od moralno-etičkih dvojbi koje je otvorila suvremena tehnologizirana medicina a to je prije svega usmjeriti pažnju na osobu i tretirati njegovu bolest u kontekstu osobnog genetskog i proteomskog profila. S druge strane personalizirana medicina otvara čitav niz važnih socijalnih, pravnih, regulatornih pa i moralno-etičkih ishoda.


Spomenuo bih kao izravan odgovor na vaše pitanje dvije grupe takvih ishoda: zdravstveno osiguranje i problem upotrebe prava vlasništva koje bi moglo proizaći iz molekularnog profiliranja stanovnika. Pripadaju li ta prava pacijentu te mogu li se istovremeno staviti na raspolaganje sustavu medicinske skrbi u svrhu svima očite koristi za oboljele. Istovremeno takve informacije mogu biti zloupotrebljene od strane osiguravajućih društava, banaka ili poslodavaca. Nadalje, postojeće razlike u zakonodavstvu i regulativi pojedinih zemalja mogao bi postati problem ako se naširoko primjene suvremene znanstvene tekovine u svezi personalizirane medicine, navodi prof. dr. Pavelić.


Kombinirani tretmani


Upozoravajući kako se konvencionalna medicina velikim dijelom temelji na načelu – bolest postoji ili ne postoji, prof. dr. Pavelić kaže da za većinu konvencionalnih doktora nema takozvanih »sivih zona«, a prakticiranje po načelu DA ili NE pogrešno je jer zanemaruje jedno od temeljnih zakonitosti u fiziologiji, medicini i biologiji pa i samog života – koncept kontinuiteta, odnosno proces od optimalnog zdravlja, preko disbalansa pa do teških poremećaja i bolesti.


Intervenirati bi se moglo efikasnije na ranijim instancama ovog procesa po načelu što prije to bolje. Integrativna medicina uvažava holistički pristup pacijentu koji se sastoji iz dva međusobno ovisna dijela – pacijentova spiritualnog stanja i njegova fizičkog, materijalističkog stanja.



Iako je Odjel za biotehnologiju jedna od najproduktivnijih hrvatskih institucija, nova U-Multirank ljestvica Europske komisije riječko Sveučilište svrstava među sveučilišta s prosječnim rezultatima, a slaba mu je točka upravo niska znanstvena produkcija, posebice ona vezana za gospodarstvo. Naglašavajući kako je na jednoj od posljednjih sjednica Senata predložio stvaranje »kriznog tima« koji bi se bavio upravo tim problemom prof.dr. Pavelić kaže kako je njegov komentar jednostavan.


– Možda bi naprosto trebalo slijediti primjer uspješnih odjela. U nekim segmentima su i drugi fakulteti znanstveno uspješni no to niti izdaleka nije dovoljno. Možda bismo trebali sjesti i vidjeti gdje su nam na Sveučilištu slabe točke, što promijeniti, poboljšati, preraspodijeliti snage i dovesti kvalitetne lidere. Stanju Sveučilišta pomaže i akcija usporedbe sastavnica kroz realizaciju Strategije. Tu se vide stvari koje su možda godinama nesvjesno skrivene. Ove godine na Senatu se na tu temu ozbiljno i kvalitetno raspravljalo i to je bilo važno, ističe Pavelić.


Status Sveučilišta, dodaje, može se poboljšati kvalitetom lidera prije svega, a potom i znanstvenog kadra. – Mi još uvijek imamo problema s identificiranjem neproduktivnih sredina ili pojedinaca nesvjesni da time odmažemo i sebi, i Sveučilištu. Iz mojeg dugogodišnjeg iskustva u znanosti mogu odgovorno tvrditi da su najuspješniji znanstvenici imali i najviše suradnje s gospodarstvom. Ta sam iskustva stekao i radeći u nekoliko centara u SAD i Njemačkoj, ali i na IRB. Moderna znanost jednim je dijelom postala sama sebi svrha bez stvarnog doticaja s realnošću. Tek korjenite promjene na Sveučilištu omogućit će da ono skoči na ljestvici.

Potrebna je integracija prije svega, rigorozna procjena izbora lidera prema sposobnostima koje moraju daeko nadilaziti postojeće kriterije a koje moraju osim znanstvene izvrsnosti uključivati i kvalitetu karaktera te umijeće komunikacije i organizacije, restruktuiranje programa nekih studija i fakulteta, preraspodjela ljudi i zamjena neproduktivnog kadra međunarodno provjerenim mladim ili seniornim znanstvenicima i nastavnicima. Sveučilište mora odmah krenuti putem formiranja znanstevnih studija, tamo gdje je to moguće i primjereno, upozorava Pavelić.



– Isključivo liječenje samo jednog od tih stanja ima velike nedostatke u procesu cijeljenja. Shodno tome pacijenti sve više traže kombinirane tretmane. Konvencionalna medicina ne može efikasno tretirati velik broj kroničnih bolesti pa samo u SAD čak 70 posto takvih bolesnika traži integrirani pristup. Stoga su i najprestižnije klinike u SAD-u otvorile odjele za integrativnu medicinu. Ipak moram reći da se pojam integrativne medicine često vulgarizira ali i zloupotrebljava.


Sva tri pojma se isprepliću pa bi po meni idealan pristup bio temeljen na kombinaciji konvencionalne, personalizirane i integrativne medicine, odnosno na sveobuhvatnom pristupu oboljelom imajući u vidu pacijentovu osobnost. Dozvolite mi da se našalim, pa kažem da nam u budućnosti možda neće trebati liječnici. Nazire se međutim na horizontu snažan utjecaj nanotehnologije, definitivnu integracija personalizirane, konvencionalne i integrativne medicine.


Očekujem razvoj biološke terapije, poglavito regenerativne medicine i primjenu matičnih stanica. Također očekujem odmak od dominantne farmaceutske ere u medicini prema biotehnologiji i razvoju nove generacije integriranih imaging sredstava, a sve u svrhu prevencije, zaključuje prof. dr. Pavelić.