Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
18. rujna 2019.
Nakon Neila Armstronga

ISTRAŽIVANJE SVEMIRA OPET POPULARNO Sprema se gužva na Mjesecu u 21. stoljeću

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 21. srpanj 2019. u 22:38 2019-07-21T22:38:00+02:00

Trump je odobrio 1,6 milijardi dolara za program Artemida i uspostavu stalne baze na Mjesecu. Ambiciozna je i Kina koja je u sklopu misije Chang’e 4 na Mjesec spustila rover Yutu 2, s konačnim ciljem spuštanje ljudske posade. Ponovnom istraživanju Mjeseca vraća se i Rusija, a u istraživanja Mjeseca uključila se i Indija. Zainteresiranih ima još

Houston, ovdje Baza Tišine. Orao je sletio.« Tu glasovitu rečenicu, jednu od najcitiranijih rečenica izgovorenih u 20. stoljeću, izrekao je američki astronaut Neil Armstrong 20. srpnja 1969. godine u 22 sata i 17 minuta po srednjoeuropskom vremenu iz lunarnog modula neposredno nakon slijetanja na Mjesec. Bio je to početak vrhunca napora u osvajanju Mjeseca, produženog vrhunca koji je potrajao 22 sata, koliko su se letjelica i astronauti Neil Armstrong i Buzz Aldrin zadržali na Mjesecu. Apollo 11 bio je pak vrhunac američko-sovjetske svemirske utrke započete 12 godina ranije, u listopadu 1957. godine, kada je Sovjetski Savez lansirao prvi umjetni satelit Sputnik. Lansiranje Sputnika bila je svjetska senzacija i golemi psihološki šok za Sjedinjene Američke Države - jasan znak da u razvoju svemirske tehnologije zaostaju za hladnoratovskim rivalom, a time i raketne tehnologije ključne za utrku u nuklearnom naoružanju.
Sovjeti su sljedećih godina nabijali komplekse Amerikancima. U mnogočemu, posebno onom medijski i propagandno najatraktivnijem, oni su bili prvi. Ni mjesec dana nakon lansiranja Sputnika, lansirali su prvo biće u svemir, kujicu Lajku u Sputniku 2. Lajka nije preživjela. Amerikanci su tek u siječnju 1961. godine lansirali prvo biće u svemir, čimpanzu Hama, a za razliku od Lajke on je preživio i živio još 22 godine. Ni tri mjeseca nakon što su Amerikanci u svemir lansirali majmuna, Sovjeti su u svemir lansirali prvog čovjeka - Jurija Gagarina. Bio je to novi golemi šok za Amerikance, novi težak poraz. Još jedan poraz uslijedio je 1965. kada je sovjetski kozmonaut Aleksej Leonov izašao iz svemirske sonde i izveo prvu svemirsku šetnju u trajanju od 12 minuta. Sovjeti su prvi spustili letjelicu na svemirsko tijelo koje nije planet Zemlja, Luna 9 sigurno se spustila na Mjesec 1966. godine. Amerikanci se nisu tješili time što su vrlo brzo počeli shvaćati praktičnu stranu svemirskog programa: oni su lansirali prvi meteorološki satelit, prvi špijunski, prvi komunikacijski satelit. Nisu se tješili ni time što malo kasne za Sovjetima, a to u čemu malo kasne ponekad naprave bolje. Prvi Amerikanac u svemiru bio je Al Shepard, samo 23 dana nakon Gagarina. Doduše, njegov let je bio suborbitalan, ali je Shepard, za razliku od Gagarina, pilotirao svojom letjelicom.

Kennedyjev poticaj

Dvadeset dana nakon Shepardovog leta predsjednik John Fitzgerald Kennedy održao je povijesni govor u Kongresu. Tog 25. svibnja 1961. Kennedy je izjavio: »Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije isteka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju«. Bio je to jedan od glasovitih Kennedyjevih govora, bio je to i motivacijski govor, ali bio je to prije svega govor koji je jasno naznačio da budžet za NASA-u neće biti problem. Doista, sljedećih godina goleme svote slijevale su se u NASA-u, ona je postala važno središte američke znanosti i inženjerstva, prvotni program Mercury zamijenio je program Gemini (u sklopu kojega su lansirali po dva astronauta), a 1966. godine započeo je program Apollo. Cilj tog programa bio je ostvariti Kennedyjeve riječi - spustiti čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti na Zemlju. Svi dotadašnji programi vodili su prema tome, svaki je let imao zadatak testirati nešto novo, usvojiti novu vještinu, isprobati novu tehnologiju, novo inženjersko rješenje, sve kako bi se spustilo čovjeka na Mjesec, i to prije Sovjeta.
Prvih šest misija programa Apollo bilo je bez ljudske posade, misije od Apolla 7 do zaključno Apolla 17 imale su po tri člana posade. Apollo 8 bio je prva misija s ljudskom posadom koja je ušla u orbitu oko Mjeseca. Astronauti te posade prvi su ljudi koji su vidjeli tamnu stranu Mjeseca. Apollo 10, misija iz svibnja 1969. godine, obavila je posljednje testove. Astronauti Thomas Stafford i Eugene Cernan (kasnije član misije Apollo 17 i posljednji čovjek na Mjesecu) odvojili su se u lunarnom modulu od zapovjednog modula, ušli u orbitu Mjeseca, približili se površini Zemljinog prirodnog satelita na manje od devet kilometara, testirali sve uređaje i sustave.

Veličanstvena pustoš

Gigantska raketa Saturn V, razvijena za program Apollo kako bi mogla prenijeti velik teret (do 140 tona) u nisku orbitu lansirana je iz Svemirskog centra Kennedy 16. srpnja i ponijela Apollo 11 u orbitu. Tri dana kasnije Apollo 11 prošao je pored Mjeseca i ušao u njegovu orbitu. Posada je mogla vidjeti mjesto za slijetanje u Moru Tišine. Mjesto za slijetanje odabrano je na temelju podataka prikupljenih od automatskih lunarnih sondi Ranger 8 i Surveyor 5 i letjelice za kartiranje Lunar Orbiter. To je mjesto karakterizirala ravna i glatka površina, pogodna kako za slijetanje, tako i za aktivnosti posade izvan letjelice. Sljedećeg dana, 20. srpnja 1969. godine, lunarni modul Eagle (nazvan tako po simbolu Sjedinjenih Država bjeloglavom orlu, ujedno i znaku misije Apollo 11) odvojio se od zapovjednog modula Columbia u kojem je ostao astronaut Michael Collins. U Eagle su se ukrcali Neil Armstrong i Buzz Aldrin. Zanimljivost misije jest i to što su sva trojica astronauta rođena 1930. godine. Kada je započelo spuštanje Eaglea na mjesec Armstrong i Aldrin su shvatili da pored orijentira prolaze prerano, nekoliko sekundi prije nego što bi trebali, te da će sletjeti nekoliko kilometara zapadnije od predviđenog mjesta.
Armstrong i Aldrin uspješno su alunirali 20. srpnja 1969. godine. Bilo je predviđeno da nakon toga odspavaju u Eagleu, ali su zaključili da ne mogu spavati, uzbuđenje je bilo preveliko. Nakon dva i pol sata započeli su pripreme za izlazak na Mjesec. Šest i pol sati nakon slijetanja na Mjesec, Armstrong, prvi čovjek na drugom svemirskom tijelu, izgovorio je glasovitu rečenicu: »Ovo je mali korak za čovjeka, ali divovski skok za čovječanstvo«. Aldrin je svoj prvi dojam o Mjesecu sažeo u dvije riječi - »veličanstvena pustoš«. Nakon što su u površinu Mjeseca zabili američku zastavu, radiotelefonskom vezom su razgovarali s predsjednikom Richardom Nixonom, a taj je razgovor Nixon nazvao »najpovijesnijim telefonskim pozivom ikada obavljenim iz Bijele kuće«.
Američko-sovjetska svemirska utrka trajala je i tada. Sovjetska automatska svemirska sonda Luna 15 lansirana je tri dana prije lansiranja Apolla 11. Trebala je prikupiti uzorke s tla Mjeseca. Samo nekoliko sati prije američkog polijetanja Luna 15 srušila se na Mjesec.

Interes medija za spuštanja na Mjesec splasnuo

Na Mjesec je upućeno sedam misija Apollo s ljudskom posadom. Njih šest uspješno je aluniralo i jednako uspješno se vratilo na Zemlju. Jedina misija koja nije uspjela sletjeti na Mjesec je Apollo 13. Zbog incidenta na letjelici koji je ugrozio i život astronauta odustalo se od slijetanja na Mjesec, ali astronauti su se uspjeli sigurno vratiti na Zemlju. Površinom Mjeseca hodalo je ukupno 12 ljudi, svi su državljani Sjedinjenih Američkih Država. Posljednja misija bila je Apollo 17 realizirana od 7. do 19. prosinca 1972. godine. Bile su planirane još tri misije, Apollo 18, 19 i 20, ali su one otkazane. Nakon uspjeha Apolla 11 interes medija na svemirska istraživanja ubrzano je padao, spuštanja na Mjesec postala su medijski mnogo manje atraktivna, gotovo rutinski događaji, a nakon uspjeha postavljeno je i pitanje cijene zbog čega su NASA-i smanjena proračunske dotacije za tu svrhu.

Razbijeni prekidač

Dva su astronauta na površini Mjeseca provela oko 2,5 sata. Prikupili su nešto manje od 22 kilograma geoloških uzoraka. Po povratku u Eagle Armstrong i Aldrin su odspavali nekoliko sati i počeli pripreme za polijetanje i spajanje sa zapovjednim modulom. Pri povratku su imali manju poteškoću. Naime, Aldrin je nehotice razbio automatski prekidač glavnog motora za polijetanje s Mjeseca. Nakratko je prijetila opasnost da astronauti neće uspjeti upaliti motor te da će ostati zarobljeni na Mjesecu. Međutim, prekidač su uspjeli aktivirati flomasterom, a da nisu uspjeli flomasterom, rekonfigurirali bi strujne krugove lunarnog modula i pokrenuli motor. U budućim misijama taj je automatski prekidač redizajniran, nije više stršio, pa ga je bilo praktično nemoguće razbiti.
Osam dana nakon polijetanja, 24. srpnja, kapsula s trojicom astronauta pala je u Tihi ocean, dvadesetak kilometara daleko od američkog nosača zrakoplova Hornet. Sigurno su prebačeni na nosač zrakoplova, a sljedeći 21 dan su iz preventivnih razloga proveli u karanteni. Vjerojatnost da će sa sobom s Mjeseca donijeti ikakve nepoznate bakterije ili viruse bila je zanemariva. U kasnijim misijama Apollo ta je karantena ukinuta. Misija Apollo 11 trajala je točno osam dana, tri sata, 18 minuta i 35 sekundi.
Pola stoljeća nakon prvog spuštanja ljudi na Mjesec istraživanje svemira ponovno je popularno. U te su se pokušaje uključili i biznismeni, milijarderi koji stvaraju vlastite svemirske, mahom komercijalne, programe. NASA je jedina koja je do sada poslala ljude na Mjesec. Namjerava to ponoviti. Pokrenula je program Artemida, a cilj tog programa je 2024. godine ponovno spustiti ljude na Mjesec. Bude li taj plan ostvaren, 2024. godine bi na Mjesec trebala kročiti i prva žena.

Ljudi na Mjesecu ostavili 167 tona materijala

Na Mjesecu je itekako vidljiva povijest ljudske prisutnosti na njemu. Na njemu su tri rovera, šest američkih zastava, više desetaka sondi koje su uspješno sletjele na Mjesec ili se prilikom slijetanja razbile, kamere, razni alati, smeće, uključujući i kutije s fekalijama astronauta. Pojedini stručnjaci pribojavaju se najezde svemirskih turista i smatraju da bi svemu što je sada na Mjesecu, a što je čovjek ostavio, trebalo dodijeliti status kulturne baštine i tako zaštititi. Neprofitna organizacija »For All Moonkind« tvrdi da je na Mjesecu stotinjak mjesta na kojima su ljudi ostavili trag, a riječ je o, procjenjuju, 167 tona materijala.Jedna od osnivačica »For All Moonkind« Michelle Hanlon, inače profesorica prava na Sveučilištu Mississippi, tvrdi da zakonski ta mjesta nisu zaštićena, a reagirala je na šalu voditelja Europske svemirske agencije Jana Womera koji je svojedobno kazao da želi da se američka zastava s Mjeseca dopremi natrag na Zemlju. NASA je usvojila preporuku da ni jedna misija ubuduće ne smije sletjeti unutar dva kilometra od mjesta misije Apollo. Predmeti koji su na mjesecu vlasništvo su onih entiteta koji su ih tamo stavili, do sada je riječ isključivo o državama, ubuduće moguće i privatnim kompanijama, i time je zapravo zabranjena njihova krađa. No, čini se da postojeća regulativa iz Ugovora o svemiru iz 1967. godine neće biti dovoljna zapute li se prema Mjesecu i svemirski turistii.

Prva žena na Mjesecu 2024.?

U svibnju ove godine predsjednik Donald Trump je odobrio NASA-i dodatnih 1,6 milijardi dolara za razvoj programa. Novac bi mogao biti najveća prepreka. Cilj je istražiti područje oko južnog pola Mjeseca, uspostaviti stalnu bazu što bi se ostvarilo pomoću golemih količina zaleđene vode otkrivene na Mjesecu prije deset godina. Taj bi se led pretvarao u vodu i kisik što bi omogućilo dugotrajnu prisutnost ljudi i stvaranje baze na Mjesecu. Program Artemida trebao bi stvoriti pretpostavke za ono o čemu se govori desetljećima - slanje ljudske posade na Mars. Podrška javnosti za slanje ljudi na Mars i financiranje takvog zamašnog projekta javnim novcem je nikad bolja. U lipnju je Gallup proveo istraživanje na 1018 ispitanika i njih 53 posto tu ideju podržava, a njih 46 posto joj se protivi. Slično istraživanje Gallup je proveo i prije pola stoljeća, u vrijeme slijetanja na Mjesec i u vrijeme kada je popularnost svemirskih istraživanja bila na vrhuncu. Mediji su to masovno pratili (samo iskrcavanje na Mjesec je gledalo više od 600 milijuna ljudi), a astronauti su bili iznimno popularni, velike zvijezde. Tada je tu ideju podržavalo 39 posto anketiranih, a njih 53 posto se protivilo.
Velike ambicije ima i Kina koja je u proteklih pola stoljeća od zatvorene i siromašne države postala velesila. U siječnju ove godine Kina je u sklopu misije Chang’e 4 na Mjesec spustila rover Yutu 2. Kineske ambicije veoma su ozbiljne i ne namjeravaju tek ponavljati ono što su Amerikanci ostvarili prije pola stoljeća. Cilj njihovog istraživanja je tajnovitija, sa Zemlje nevidljiva, strana Mjeseca, a konačan cilj spuštanje ljudske posade.
Ponovnom istraživanju Mjeseca, nakon pauze od četiri desetljeća, namjerava se vratiti i Rusija, sljednica Sovjetskog Saveza. Zasad ne razmišljaju o slanju ljudske posade, a u razdoblju od 2021. do 2025. godine namjeravaju poslati tri automatske stanice. U istraživanja Mjeseca uključila se i Indija, a njena dugoočekivana misija Chandrayaana 2 otkazana je u ponedjeljak, uoči lansiranja, zbog tehničkih poteškoća. Indija namjerava postati četvrta država koja je uspjela izvesti »meko«, odnosno kontrolirano slijetanje na Mjesec i na njega dovesti svoj istraživački rover. Zainteresiranih ima još. U travnju ove godine izraelska sonda Beresheet se prilikom slijetanja razbila o Mjesečevu površinu. Ostvare li svi svoje najave, bit će gužve na Mjesecu.

NASA šalje i ženu 2024.

NASA je jedina koja je do sada poslala ljude na Mjesec. Namjerava to ponoviti. Pokrenula je program Artemida, a cilj tog programa je 2024. godine ponovno spustiti ljude na Mjesec. Bude li taj plan ostvaren, 2024. godine bi na Mjesec trebala kročiti i prva žena

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.