Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje. Osobama inače sklonima depresijama, u vrijeme Božića nameće se dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni, kaže dr. Darko Labura
Posljednjih godina u Hrvatskoj raste potrošnja skupine lijekova namijenjenih liječenju anksioznih i depresivnih stanja, što mnogi stručnjaci, među ostalim razlozima, pripisuju ekonomskoj krizi kojoj se ne nazire kraj i sve lošijim socijalnim prilikama zbog kojih sve veći broj građana pomoć traži u lijekovima. Tako je prema podacima Hrvatske agencije za lijekove od 2009. do 2012. godine za 6,1 posto prosječno godišnje rasla potrošnja antidepresiva, a potrošnja lijekova za smirenje 4,8 posto.
Iako Hrvatska po ovome pitanju prati europski trend, za razliku od razvijenih europskih zemalja poput Norveške ili Danske, u Hrvatskoj je, navode u Halmedu, potrošnja antidepresiva znatno niža, ali je zato potrošnja tableta za smirenje, tzv. anksiolitika znatno veća. To stručnjaci djelomično pripisuju činjenici što ljudi često miješaju anksiolitike i antidepresive, s time da je kod mnogih građana uvriježeno pogrešno mišljenje kako su antidepresivi opasni lijekovi koji izazivaju ovisnost, a tzv. sredstva za smirenje bezopasni lijekovi, što ne odgovara istini.
Ovogodišnji dobitnik priznanja »Hipokrat«, zagrebački psihijatar dr. Robert Torre, među ostalim, tvrdi da se u pretjeranoj uporabi lijekova u psihijatriji »uglavnom krije interes farmaceutske industrije«. Što mislite o toj tezi i koliko se svakodnevne stresne situacije, pa i depresivna stanja mogu uspješno rješavati na druge načine – razgovorom, promjenom načina života i sl.?
– Kolega psihijatar dr. Robert Torre nije dobio priznaje od kolega ili od struke ili od HLZ-a, već od udruge građana. Priznanje dodjeljuje Fond »Hipokrat« iz Osijeka, koji djeluje u okrilju Zaklade za razvoj lokalne zajednice – Slagalica, s ciljem promicanja djelovanja usmjerenog prema unaprjeđenju zdravstvenog sustava. Prema mom saznanju i u razgovorima s kolegama, dr. Torre je dobio negativnu kritiku u psihijatrijskim krugovima i među kolegama, a za mene osobno također, iako sam ga do sada znao kao vrsnog psihijatra u liječenju ovisnosti.
U uporabi lijekova, pa i u tzv. pretjeranoj, uvijek se nalazi interes farmaceutske industrije i tu nema ništa čudno i neobično, to je konstanta koja je prisutna svugdje u svijetu. Međutim, pogrešno je i nadasve netočno tu politiku farmaceutske industrije povezati ili miješati ili izjednačiti sa znanstvenim otkrićima u medicini, psihijatriji i psihofarmakoterapiji. Lijekovi koji se upotrebljavaju u psihijatriji dio su biologijske psihijatrije i napretka u znanosti koja je otkrila da upravo pojedini neurotransmiteri, njihova količina i međusobni omjer uzrokuju i normalne i psihopatološke psihičke simptome.
Danas je psihijatrija toliko napredovala da ciljano proizvodi samo određenu vrstu lijekova koji selektivno djeluju samo na neke neurotransmitere i receptore i tako omogućuju djelovanje psihotropnih lijekova bez nuspojava. U psihijatriji je uvijek prisutan trodimenzionalan pristup liječenju: biologijski sa psihofarmakoterapijom, psihoterapijski sa psihoterapijskim tehnikama i socioterapijski s resocijalizacijom i rehabilitacijom u jednakom omjeru.
O tome koliko kriza i recesija utječu na pojavu ili pogoršanje psihičkih problema, i shodno tome na potrošnju lijekova za smirenje i antidepresiva, kao i o fenomenu blagdanske i postblagdanske depresije koja pogađa sve više ljudi u Hrvatskoj i u svijetu razgovarali smo s dr. Darkom Laburom, zadarskim psihijatrom i subspecijalistom forenzičke psihijatrije.
Anksiolitici mogu izazvati ovisnost
Antidepresivi ne izazivaju ovisnost, ali se ipak preporučuje postupno smanjivanje kod ukidanja antidepresiva. Kad je riječ o anksioliticima, oni se primjenjuju kod manifestnih stanja anksioznosti, straha, panike, psihofizioloških poremećaja, opsesivno-kompulzivnih poremećaja, kao i kod nekih anksiozno-depresivnih i psihotičnih stanja koji su između ostalih simptoma, praćeni i anksioznošću. Treba napomenuti kako, za razliku od antidepresiva, anksiolitici mogu izazvati ovisnost. Jedna od glavnih razlika ankisoilitika i antidepresiva jest u tome što se anksioznost (tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost i srodne smetnje) može liječiti i sredstvima za smirenje i antidepresivima, dok obrnuto ne vrijedi, tj. depresija se uglavnom liječi samo antidepresivima.
Mnogi ljudi ne razlikuju antidepresive od sredstava za smirenje, koji se stručno nazivaju trankvilizanti, anksiolitici (sredstva protiv tjeskobe) i hipnotici (sredstva za spavanje), ovisno o indikaciji kojoj služe. Iako se depresija i anksioznost uistinu često javljaju zajedno, liječnik mora pažljivo procijeniti u kojoj mjeri su prisutni simptomi jednog i drugog poremećaja, te privremeno primijeniti sredstva za smirenje samo ako pacijent uistinu trpi od anksioznosti. Pacijent koji pati od depresije, a umjesto antidepresiva uzima sredstva za smirenje, može doista osjetiti izvjesno olakšanje dok traje učinak lijeka. Naime, pod utjecajem sredstava za smirenje dolazi do prolaznog smanjenja depresivne boli, dok ne prođe djelovanje smirujućeg lijeka. Međutim, sredstva za smirenje u biti su depresori živčanog sustava, dakle ne djeluju »kontra« depresije nego u njezinu smjeru.
Socioekonomske prilike i neprilike, dakle, imaju utjecaja na pojavnost psihičkih smetnji i potrošnju anksiolitika i antidepresiva, ali ta povezanost nije eksponencijalna i nije tolika da bismo očekivali veliku potrošnju takvih lijekova. Potrošnju anksiolitika i antidepresiva treba povezivati i s povećanim brojem ovisnika, pogotovo u mlađoj životnoj dobi, a koji vrlo često idu u komorbiditetu s depresijom, neurotskim smetnjama, kao i sa sve većim brojem starije populacije koja ima depresivne smetnje, s brojem PTSP problematike u našem društvu i slično.
Sveopća besperspektivnost, zbog nedostatka posla i uvjeta za osnovnu egzistenciju, posebno pogađa mlade ljude. Koliko, prema Vašem iskustvu, mladih ljudi koristi ove lijekove odnosno je li se njihov broj među psihijatrijskim bolesnicima posljednjih godina krize povećao?
– Prema mom iskustvu, mladi ljudi posežu više za sredstvima ovisnosti, nego prema lijekovima. Dakle, utjehu i ublažavanje depresivnih i anksioznih simptoma nalaze u trošenju alkohola, marihuane, a nakon adikcije i težih i opasnijih sredstava ovisnosti poput kokaina, amfetamina i heroina. Ne treba smetnuti s uma i činjenicu da mladi ljudi pribjegavaju i za drugim ovisničkim ponašanjem koje zatomljuje nemir, nesigurnost, osjećaj besperspektivnosti, beznađa, a to su video-igrice, kockanje, česta uporaba mobitela i tableta i drugo.
Blagdani i suicid
Fenomen blagdanske i postblagdanske depresije danas pogađa sve veći broj ljudi, posebno usamljene osobe, ali i mnoge koji su podlegli komercijalizaciji blagdana. Kako se nositi s blagdanskom depresijom?
– U vrijeme velikih blagdana neki imaju viška slobodnog vremena, a drugi žure završiti poslove do kraja godine. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje. I oni koji žure da završe poslove mogu biti frustrirani i depresivni radi toga što sve nisu završili. Osobama inače sklonima depresijama u prosincu u vrijeme Božića, nameće se dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni.
Blagdanska depresija često zahvaća starije osobe koje su izgubile partnera ili im djeca stanuju daleko, zatim usamljene ljude koji žive u velikom gradu u kojem nema članova njihove obitelji, a koji nemaju puno prijatelja. Također, uzroci blagdanske depresije su i povećan stres, umor, nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji, nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama, pretjerana komercijalizacija blagdana, promjena prehrane, promjena dnevne rutine i ritma. Simptomi pak blagdanske i postblagdanske depresije nalikuju kliničkoj depresiji i uključuju glavobolju, nesanicu, promjenu apetita, debljanje ili mršavljenje, razdražljivost, tjeskobu, pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje, smanjenu sposobnost jasnog razmišljanja i koncentracije, smanjen interes za aktivnostima koje obično pružaju zadovoljstvo (seks, rad, druženje s prijateljima, hobiji, uobičajeni oblici zabave.)
Blagdanska depresija je obično kratkotrajna, te traje nekoliko dana ili tjedana prije, tijekom ili netom nakon blagdana. Kad prođe slavljenička euforija, simptomi se obično povlače.
Kako bi se umanjilo blagdansko neraspoloženje i simptomi depresije, potrebno je pridržavati se nekih mjera. To je stresno razdoblje godine za sve ljude, no taj se stres može umanjiti.
Najlakše je sve tegobe podijeliti s obitelji, prijateljima, bliskim i dragim osobama. Usprkos bogatom blagdanskom stolu, treba zadržati zdrave prehrambene navike, te redovito vježbati.
Pomaže dobra organizacija vremena, pisanje popisa stvari koje treba napraviti ili kupiti, određivanje prioriteta, planiranje koliko se novca želi potrošiti, te se zadržati u tim financijskim okvirima.
Prihvaćanje vlastitih osjećaja kao posve normalnih u ovo doba godine olakšava psihički teret. Pomaganje drugima, primjerice beskućnicima, siromašnima, nezbrinutoj djeci, onima koji nemaju i koji su sami u ovo blagdansko vrijeme, pomaže nam da shvatimo kako imamo i više nego je dovoljno, te da smo bez razloga nezahvalni.
Nažalost, jedan broj ljudi, a koji inače imaju depresivne smetnje, koji su usamljeni, starije životne dobi, zdravstveno opterećeni, pa i oni koji su u socijalno-ekonomskoj krizi, često ne izdrže pritisak koji nameće blagdanska i postblagdanska depresija, te posegnu i za suicidom, pa se u ova vremena bilježi i veći broj suicida. Od svih suicidalnih, oko 80 posto se regrutira u već postojećem depresivnom poremećaju. Važna je primarna prevencija, što znači prepoznavanje ljudi s depresivnim smetnjama i njihovo upućivanje psihijatru, kao i ona sekundarna, a to je liječenje i kontrola već postojećih psihičkih poremećaja.
