ZAGREB » Cijepljenje protiv HPV-a odsad će plaćati država, a nalazit će se u kalendaru cijepljenja kao neobvezujuće cjepivo, objavio je jučer ministar zdravlja Siniša Varga, prilikom predstavljanja Nacionalnog programa za rijetke bolesti 2015. – 2020. Cjepivo bi, procjenjuje, moglo biti dostupno za šest tjedana, odnosno do kraja travnja.

  – Odluka o tome donesena je još u prosincu, a dva mjeseca otkako je HZZO izdvojen iz državne riznice pokazalo se da možemo financirati cijepljenje protiv HPV-a – kazao je Varga. Cijena ovog cjepiva, inače, prilično je visoka i kreće se oko 3.000 kuna za tri propisane doze, no u gradovima poput Zagreba, koji već godinama osiguravaju besplatno cjepivo, odaziv na cijepljenje vrlo je nizak, ispod 10 posto. Cjepivo je namijenjeno djevojčicama u sedmom i osmom razredu osnovne škole kao zaštita od virusa koji izaziva rak vrata maternice, no zbog straha od nuspojava cjepiva tek je mali broj roditelja odlučio iskoristiti tu mogućnost. Varga je najavio da se ovih dana kreće u postupak javne nabave cjepiva protiv HPV-a i distribuciju liječnicima školske medicne i epidemiolozima, a cjepivo će, vjeruje, nabaviti unatoč poteškoćama s cjepivom na europskom tržištu.

   Svjetski model

Ministar Varga potvrdio je da će se do kraja godine skupi lijekovi početi ugovarati s farmaceutima po modelu »risk sharinga«, odnosno podjele rizika u kojoj bi kod skupih lijekova uspješna liječenja plaćao HZZO, a ako se pokaže da terapija kod pacijenta ne daje očekivani rezultat, troškove liječenja snosili bi farmaceuti.

  – Svjetska je praksa pokazala da je to apsolutna nužnost. Sa sve većim brojem individualne, genske terapije, troškovi liječenja izrazito nadilaze financijske mogućnosti i najbogatijih država svijeta. Dosadašnji model financijskog ugoravanja farmaceutske industrije i bolnica neprimjenjiv je na ovaj vid terapije i interes je sve tri strane da se iznađe model plaćanja efikasne terapije, a izostavi plaćanje lijekova koji se nisu pokazali učinkovitima – objasnio je Varga.

  Tea Strbad iz HZZO-a pojasnila je da bi se novim modelima ugovora odredilo do koje razine je HZZO spreman podmiriti troškove liječenja, a ostatak bi se podijelio između nositelja odobrenja, HZZO-a i bolnice. Nakon što se dobro razrade kriteriji novog ugovaranja, takav model, dodala je, mogao bi se primjenjivati i kod lijekova za rijetke bolesti.

Nema registra

Iako je mahom riječ o teškim nasljednim bolestima koje su progresivne, smanjuju kvalitetu života i vode u invalidnost, pacijenti teško dolaze do dijagnoze i terapije, a registar oboljelih ne postoji. Procjene su da u svijetu postoji oko 7.000 rijetkih bolesti, ali one nisu jasno definirane, niti postoji međunarodna klasifikacija bolesti. Od njih boluje između šest i osam posto stanovnika Europske unije, a oko tri do četiri posto djece rađa se s rijetkim bolestima, pa se kao jedan od ciljeva navodi i testiranje novorođenčadi na rijetke bolesti.

  Podaci HZZO-a kažu kako je u zadnjih godinu dana na listu skupih lijekova uvršteno osam novih lijekova za rijetke bolesti, a upravo lijekovi za rijetke bolesti, ističe Strbad, zauzimaju 43 posto ukupnog fonda skupih lijekova.