Kad je o Hrvatskoj riječ, vrlo je teško doći do koliko-toliko pouzdanih podataka o učestalosti liječničkih pogrešaka. Procjenjuje se da ih se u hrvatskim bolnicama dogodi tisuću godišnje, dok do Hrvatske liječničke komore, koja procjenjuje stručnu odgovornost liječnika i izriče eventualne kazne, stigne svega nekoliko desetaka prijava godišnje
Ostati bez zdravog organa jer je bolničko osoblje pobrkalo papire, kao što se to ovih dana dogodilo nesretnoj Dubrovčanki, nije jedinstven slučaj u svijetu: peruanski su kirurzi prošle godine 86-godišnjem pacijentu umjesto bolesne amputirali zdravu nogu, a kad su uvidjeli grešku odrezali su mu i drugu, koja je zapravo i morala biti amputirana zbog infekcije. U ožujku 2008. godine, u jednoj njemačkoj bolnici 78-godišnjakinja je završila na operaciji crijeva iako je u bolnicu stigla radi operacije noge. Liječnici su jednostavno zamijenili pacijentice i do kraja proveli pogrešnu operaciju.
44 % tehničke pogreške, 17 % pogrešne dijagnoze, 12 % propust koji rezultira ozljedom, 10 % kriva terapija, loš uređaj.
Najviše pogrešaka pri operacijama kukova, koljena te u hitnim operacijama
Broj liječničkih pogrešaka u stalnom je porastu, pokazala je analiza njemačke liječničke komore koja je prošle godine zabilježila 2.184 pogrešnih dijagnoza i pogrešaka za operacijskim stolom. Najviše je pogrešaka počinjeno pri operativnom tretmanu pacijenata s problemima u kukovima i koljenima te u hitnim operacijama koje se provode u traumatološkim bolnicama.
Opasna je zona i intenzivna njega, gdje se pacijentima često daju pogrešni lijekovi i to prije svega zbog nedostatka komunikacije između doktora i medicinskih sestara, stresa i umora.
Iskustva hrvatskih odvjetnika koji zastupaju pacijente u sporovima zbog medicinskih pogrešaka kažu da su pacijenti u pravilu oprezni kad se radi o sudskim tužbama i ne odlučuju se lako na sudski postupak, vjerojatno dijelom i zato što se ne žele zamjerati liječnicima.
– Pacijenti koji se odluče na sudsku tužbu, uglavnom dobivaju parnice – kaže zagrebački odvjetnik Žarko Brkić, koji smatra da je broj liječničkih pogrešaka u stvarnosti daleko veći od onog što završi na sudu. Ishod parnice, odnosno odšteta koju sud određuje, ovisi o tome koliko je osobi pogrešnim postupanjem narušeno zdravlje. Bitna je, kaže, i dob pacijenta, te je li i u kojoj mjeri zadržao radnu sposobnost.
– Nije svejedno je li netko greškom liječnika izgubio nogu u 18. godini života, ili u dobi od 88 godina. To je bitna razlika – veli Brkić.
Za procjenu stupnja invalidnosti koji je nastupio zaduženi su sudski vještaci, a oni procjenu donose dobrim dijelom na temelju podataka o tome koliko šteta nanesena medicinskom greškom smeta pacijenta u daljnjem životu, te je li sposoban obavljati svoj posao kao ranije.
Odštete koje se u Hrvatskoj dodjeljuju oštećenim pacijentima za 100-postotnu invalidnost kreću se od 800.000 do 900.000 kuna, a pacijent ima i pravo na rentu, odnosno mjesečnu naknadu za tuđu pomoć i njegu. Rentu uglavnom kontinuirano plaća bolnica u kojoj se greška dogodila, a ima i slučajeva da se bolnica nagodi s pacijentom pa umjesto rente isplati određeni iznos koji bi je pokrio kroz određeno vremensko razdoblje.
Najveća je odšteta u parnici gdje je ovaj odvjetnik zastupao pacijenta u slučaju medicinske pogreške iznosila 1,2 milijuna kuna. Radilo se o rodilji koja je umrla u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Osim odštete, njeno je troje djece dobilo pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od po 1.400 kuna.
U Njemačkoj je upravo pri kraju odsluženja zatvorske kazne estetski kirurg koji je kažnjen sa šest i pol godina zatvora jer je plastične operacije provodio u nehigijenskim uvjetima. Žene koje su se kod njega podvrgnule zahvatu povećanja grudi ili liposukciji često su dobivale opasne infekcije. Liječnički nemar nerijetko pacijente stoji i života: u jednoj privatnoj bavarskoj bolnici kirurg je pacijentici tijekom zahvata na srcu prerezao krvnu žilu. Iako je shvatio što je učinio, nesretnu 55-godišnjakinju nije poslao u veću bolnicu gdje joj je možda mogao biti spašen život. Osuđen je na tri godine zatvora.
I u nas je bilo slučajeva poput onog iz Hannovera, gdje porodničari nisu na vrijeme shvatili da trudnica ne može roditi prirodnim putem. Zbog zakašnjelog carskog reza, dječak kojeg su porodili danas je gluh, slijep, djelomično paraliziran, a ne može govoriti niti samostalno jesti.
Čak 70 posto medicinskih pogrešaka moguće je spriječiti
Globalno gledano, procjenjuje se da oko tri posto pacijenata koji dođu u bolnicu postaje žrtvama liječničke pogreške, a svaki četvrti među njima to plati životom. Po procjenama Instituta za medicinu SAD-a, među pogreškama liječnika i medicinskog osoblja najčešće su tehničke pogreške (44 posto), pogrešne dijagnoze (17 posto), propusti u preveniranju ozljeda (12 posto) i pogreške u terapiji lijekovima (10 posto). Smatra se da se čak 70 posto svih medicinskih pogrešaka moglo spriječiti, dok se »višom silom« smatraju neželjeni događaji poput burnih reakcija pacijenta na lijek na koji ranije nije bio alergičan.
Kad je o Hrvatskoj riječ, vrlo je teško doći do koliko-toliko pouzdanih podataka o učestalosti liječničkih pogrešaka. Procjenjuje se da ih se u hrvatskim bolnicama dogodi 1.000 godišnje, dok do Hrvatske liječničke komore, koja procjenjuje stručnu odgovornost liječnika i izriče eventualne kazne, stigne svega nekoliko desetaka prijava godišnje.
Slučajevi Maškarin i Vikić u riječkom KBC-u
Kad je riječ o pogreškama u hrvatskom zdravstvu, slučaj Miroslava Maškarina koji je u riječkom KBC-u zbog upale crvuljka ostao bez noge jer je dobio sepsu nakon laparoskopske operacije, svakako je jedan od drastičnijih.
Po podacima osiguravateljskih kuća, broj odštetnih zahtjeva zbog propusta liječnika iz godine u godinu sve veći. Bolnice u Hrvatskoj mahom su osigurane za javnu odgovornost, što znači da je ustanova odgovorna za objektivnu štetu ako pacijent hospitaliziran zbog moždanog udara, primjerice, padne s kreveta i zadobije frakturu. Za tu će štetu nadoknadu platiti osiguratelj po polici zdravstvene ustanove.
No, ako je riječ o profesionalnoj odgovornosti, koja je uslijedila zbog liječnikovog propusta, nekompetentnosti, komplikacije ili slučajnosti, tada se radi o subjektivnoj odgovornosti i s te se police ne može nadoknaditi šteta pacijentu.
U tom slučaju, što se dogodilo i u Dubrovniku, pacijent odštetni zahtjev postavlja zdravstvenoj ustanovi, te ide na nagodbu ili sudski postupak.
U istoj bolnici, Damir Vikić je prije nekoliko godina ostao bez oka, pete i prstiju jer su liječnici previdjeli da mu je nakon nesreće probušeno plućno krilo.
Najveći broj liječničkih pogrešaka u Hrvatskoj događa se prilikom poroda, ali nema podataka koliko je djece zbog njih umrlo. Na bjelovarskom općinskom sudu nedavno je zaključena glavna rasprava u tužbi obitelji Avgustinović iz Komuševca pokraj Čazme protiv Opće bolnice iz Bjelovara zbog smrti novorođenčeta.
Trojica ginekologa KB-a Osijek osuđena su na uvjetne kazne zatvora zbog smrti 23-godišnje trudnice Aleksandre Demartin, koja je umrla jer nisu na vrijeme uočili pogoršanje njezina zdravstvenog stanja zbog krvarenja. Slučaj zaboravljene gaze u trbuhu rodilje u privatnom rodilištu Podobnik, zbog koje je 22-godišnja majka dobila sepsu i gotovo umrla, još uvijek je predmetom disciplinskih i sudskih postupaka.
Sve više prijava Hrvatskoj liječničkoj komori
Podaci Hrvatske liječničke komore (HLK) koja vodi disciplinske postupke protiv liječnika koje se sumnjiči za medicinske pogreške, skromni su u odnosu na procjene o stvarnom broju takvih slučajeva. U komori su svjesni toga, te navode kako se tek krajem 90-ih godina pojavio veći broj studija koje su govorile o neželjenim učincima liječenja. Danas se, po podacima HLK, smatra da se u akutnim bolnicama neželjeni učinci mogu očekivati na 10 do 14 posto svih primitaka u bolnicu. Od tih 10 do 14 posto neželjenih učinaka, 70 posto osoba će imati privremene posljedice, 30 posto trajne, a za njih sedam posto završit će smrtnim ishodom.
Na razini Europske unije, razmatra se potreba donošenja novog instrumenta koji bi unificirao danas vrlo različitu praksu u Europi u području profesionalnih obveza i standarda i prava na pravednu naknadu štete u slučaju nesavjesnog liječenja. Za sada oko toga ne postoji konsenzus. Neki smatraju da je potrebno ujednačiti reguliranje liječničke odgovornosti za štetu nastalu liječnikovom nepažnjom, a drugi to smatraju nepotrebnim.
Sve se države, međutim, slažu oko važnosti liječničke odgovornosti za osiguranje prava pacijenata, dobre liječničke prakse te smanjenja troškova zdravstvene zaštite. U zadnje vrijeme o liječničkim se pogreškama razgovara i u kontekstu zaštite potrošača.
U razdoblju od stupanja na snagu Zakona o liječništvu, u kolovozu 2003. godine, disciplinska tijela Hrvatske liječničke komore zaprimila su ukupno 216 zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Od spomenutih 216 zahtjeva, 84 zahtjeva je podneseno zbog sumnje na nestručno obavljanje liječničke profesije.
Minigo: Nedopustivo je da je liječnička pogreška kazneno djelo
Po mišljenju predsjednika HLK, Hrvoja Miniga, krajnji je čas da se u Hrvatskoj uredi sustav osiguranja liječnika od profesionalne odgovornosti, kako je to već učinjeno u čitavom zapadnom svijetu.
– Već godinama inzistiramo da se to pitanje riješi, tako da se zdravstveni radnici koji mogu doći u tu situaciju na vrijeme osiguraju. Tako bi imali pravnu zaštitu, a izbjegao bi se kazneni progon. Niti jedan doktor pogrešku koja mu se dogodila nije napravio namjerno, već u najboljoj namjeri – veli Minigo, koji smatra nedopustivim da se liječnička pogreška karakterizira kao kazneno djelo. Kazneno bi djelo, kaže, bilo potpuno nesavjesno i nestručno postupanje, a ne pogreška koja se može svakome dogoditi.
– Kazneno bi djelo bilo da liječnik učini nešto nesavjesno, recimo da upalu pluća liječi citostatikom – ilustrira Minigo, te dodaje da kirurg koji je operirao Maškarina ni u kom slučaju nije zaslužio kazneni progon.
Hrvatska liječnička komora organizator je simpozija na temu liječničkih pogrešaka i osiguranja liječnika, koji će se održati u Opatiji od 23. do 25. ožujka. Tamo će se, nadaju se liječnici, podrobno razmotriti tema pravne zaštite od šteta koje mogu nastati kod obavljanja liječničkog posla, osiguranje liječnika i slično. Skandinavski model u kojem liječnici sami izdvajaju za svoje osiguranje, o kojem se ozbiljno razmišljalo prije nekoliko godina, ocijenjen je neprihvatljivim i neprimjenjivim u Hrvatskoj.
– Pitanje je zašto bi liječnici morali davati novce jer obavljaju takav posao. To mora učiniti zajednica, osiguranjem preko osiguravajućih kuća – veli Minigo. Tako bi svaka bolnica ili druga zdravstvena ustanova osigurala svoje djelatnike od profesionalne greške. Neke bolnice su to već riješile, poput KBC-a Sestara milosrdnica ili Rebra, no pitanje osiguranja liječnika, smatraju u Komori, treba riješiti sustavno na nacionalnoj razini.
Svaka liječnička greška nije posljedica nesavjesnog liječenja koje povlači liječničku odgovornost. Nesavjesno liječenje čine samo pogreške koje proizlaze iz liječnikova nesavjesnog postupanja, dakle koje su posljedica nepažnje ili nedostatka potrebnih znanja i vještina.
Liječničke greške su ili tehničke prirode, kao što su pogrešna dijagnoza ili tretman, ili se sastoje u nepoštivanju prava pacijenata na informirani pristanak ili liječničke tajne. U SAD-u u posljednja tri desetljeća, a u Europi u posljednjih petnaestak godina dolazi do značajnog porasta broja tužbi protiv liječnika i povećanja visina odšteta.
Prosječna odšteta za smrt roditelja ili djeteta u Hrvatskoj oko 220.000 kuna
Podaci iz odvjetničke prakse govore da se prosječna odšteta za smrt roditelja ili djeteta u Hrvatskoj kreće oko 220.000 kuna, otprilike isto kao i za gubitak nakon prometne nesreće. Ipak, za najteže posljedice, kakve je pretrpio Maškarin, u više su slučajeva dosuđeni i višemilijunski iznosi.
Dok se kod nas liječničkom pogreškom smatra samo onaj postupak koji je evidentno znak teškog propusta ili nesavjesnog liječenja, dok se sve ostalo smatra komplikacijom ili neželjenim događajem, u SAD-u se pod nazivnik medicinske greške podvodi čak i ponašanje kojim medicinsko osoblje, naravno nenamjerno, prouzrokuje bolničku infekciju.
48 % bolnica, 22 % ordinacija, 7 % operacijska sala, 5 % klinika, 5 % hitna služba, 4 % ljekarna, 3 % vlastiti dom, 1 % laboratorij, 1 % organizirani smještaj.
Američke odštete mjere se milijunima dolara, a ima slučajeva za koje je isplaćeno i više od 100 milijuna dolara. Posljedice visokih odšteta u zapadnim državama ne rezultira većom pažnjom, i savjesnijim radom liječnika, već se događa da u strahu od greške liječnici ponekad odbijaju pružiti pomoć kod određenih visoko rizičnih bolesti, a sve više se počinje prakticirati tzv. defenzivna medicina.
Drugim riječima, liječnicima je draže provesti čitav niz nepotrebnih dijagnostičkih i terapeutskih zahvata samo da bi se osigurali od moguće odgovornosti za neželjene posljedice liječenja. Unatoč tome, novija istraživanja govore da se broj medicinskih pogrešaka ne smanjuje.
