Kao zajedničku karakteristiku primjećujem nepovjerenje prema zdravstvenom sustavu, a povjerenje prema internetskim forumima ili mišljenju osoba koje nisu zdravstvene struke, ističe dr. Žirovnik
Cijepljenje protiv ospica u Hrvatskoj se provodi od 1968. godine. Najprije je to bilo cjepivo samo protiv morbila odnosno ospica, a danas je to cjepivo s tri komponente zaštite – ospica, rubeole i zaušnjaka. Daju se dvije doze, prva u dobi od godinu dana, a druga neposredno prije upisa u osnovnu školu.
Liječnica koja je svakodnevno u kontaktu s roditeljima na terenu, riječka pedijatrica dr. Jasna Žirovnik, javno je već upozoravala na slučajeve roditeljskog odbijanja cijepljenja s kojima se susreće u svojoj ordinaciji. Danas kaže da unatoč velikoj medijskoj pažnji koju dobivaju roditelji koji odbijaju cijepiti djecu, oni ipak još uvijek čine vrlo mali udio u ukupnoj populaciji roditelja.
– Među njima ima i visokoobrazovanih, no više od obrazovanja kao zajedničku karakteristiku primjećujem nepovjerenje prema zdravstvenom sustavu, a beskonačno povjerenje prema svemu ostalom, primjerice, internetskim forumima, tiskanim medijima ili mišljenju osoba koje nisu zdravstvene struke. Antivakcinacijski pokret u Hrvatskoj još pokazuje laganu tendenciju porasta, dok u zemljama iz kojih je taj pokret krenuo već osjećaju negativne posljedice višegodišnje niske procijepljenosti. Začudno je da to tako malo interesira hrvatske roditelje, iako su im te informacije dostupne, kritična je dr. Žirovnik.
Bez kazne
Pedijatri i liječnici školske medicine koji provode program cijepljenja dužni su redovito, i to jednom mjesečno pismeno izvještavati Hrvatski zavod za javno zdravstvo o svakoj utrošenoj dozi cjepiva, kao i o razlozima odgode cijepljenja ili kontraindikacija za cijepljenje za svako dijete poimenice. – U slučaju nepostojanja medicinskih kontraindikacija, zakon predviđa sankcije za roditelje, ali se one iznimno rijetko provode. Osobno ne poznajem niti jedne roditelje koji su kažnjeni novčanom kaznom i smatram to također medijski prenapuhanim. U hrvatskom društvu kao da je svakome sve dozvoljeno, zdravstvene institucije su mlake i neodređene kada se radi o konkretnim slučajevima, ali su zato odvjetnici našli svoj interes u ovoj problematici, nastavlja dr. Žirovnik.
Ona kaže da upravo zahvaljujući visokoj procijepljenosti populacije u Hrvatskoj još uvijek nema bolesti protiv kojih cijepi i zato je njezina obaveza kao liječnice boriti se da tako i ostane.
– Nadam se da niti jednog lošeg scenarija u Hrvatskoj neće biti jer najgore bi bilo roditeljima gledati kako im djeca trpe trajne posljedice bolesti protiv kojih su mogla biti cijepljena, zaključuje dr. Žirovnik koja kao pedijatar definitivno pripada onoj skupini liječnika koji ističu važnost i potrebu cijepljenja.
U današnje vrijeme otpor prema cijepljenju ne može se više promatrati isključivo samo kao problem javnog zdravstva. Uz poštivanje slobodnog izbora, drugog i drugačijeg mišljenja, nema sumnje da izum cjepiva predstavlja jedan od velikih civilizacijskih dosega uopće. O tome sasvim jasno govore opasne bolesti za koje cjepiva još uvijek nema.
