Ukrašavanje tijela

Tattoo i piercing: Ukras ili užas?

Ivana Bočina dr.med

Kod osobe koja tetovira raspitajte se o iskustvu, školovanju i posjeduje li licencu za rad, postoji li formular koji treba ispuniti prije tetoviranja, koristi li u radu sterilne rukavice za svaki novi postupak, koristi li sterilne i jednokratne igle...

Danas svjedočimo društveno- kulturološkom fenomenu ukrašavanja tijela tetoviranjem i/ili piercingom, koji se širi suvremenim svijetom poput epidemije. Iako tetoviranje i piercing još uvijek nisu u potpunosti društveno prihvaćeni, osobe koje se na njih odlučuju nerijetko se suočavaju s predrasudama vezanim uz pojmove primitivnosti i/ili društvene nepoćudnosti. Ipak, tetoviranje i piercing postaju dio svakodnevice, na njih se odlučuje sve više osoba, neovisno o spolu, dobi, društvenom statusu, stupnju obrazovanja i imućnosti. Također, sve više roditelja suočava se sa zahtjevima svoje malodobne djece da im dopuste tetoviranje i/ili piercing. Kako ni tetoviranje ni piercing nisu bezazleni zahvati te mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica, nužno je pravilno se informirati i dobro razmisliti prije donošenja odluke te uzeti u obzir sve činjenice »za« i »protiv«.      

Dobro otvorite oči




Tetoviranje je postupak oslikavanja tijela unošenjem trajnog, neizbrisivog pigmenta (tinte) u kožu pomoću igle. Koža se probada malenom iglom i pri tome se svaki put unosi kap tinte. Izrada tetovaže može biti jednokratna, kraća ili dulja, ovisno o izabranom motivu (veličini i složenosti motiva), a također postoje tetovaže koje se rade u više navrata. Ako ste se odlučili na tetoviranje, bitno je pridržavati se sljedećih uputa: Raspitajte se koji saloni za tetoviranje imaju dozvolu za rad (NIKADA nemojte otići u ilegalni salon!).



Svatko tko se odluči na tetoviranje, mora znati da je riječ o trajnom postupku te da se tetovaže mogu odstraniti isključivo kirurškim putem. Nažalost, riječ je o postupcima za kojima ostaju ožiljci, a ponekad i deformacije (tetovaže se često nalaze na mjestima povećane napetosti kože, gdje koža teško zarasta). U novije vrijeme postoji mogućnost uklanjanja tetovaža laserom, no zasad postupak nije široko dostupan (još je u fazi ispitivanja mogućih posljedica) i vrlo je skup. Ne zaboravite da većina poslodavaca, čak i u razvijenim liberalnim zemljama poput SAD-a, ima predrasude pri zapošljavanju zaposlenika s tetovažama (ako je tetovaža na vidljivom mjestu, postoji velika vjerojatnost da vas neće zaposliti). Ako se baš želite tetovirati, odlučite se za privremenu (naslikanu) tetovažu, trajat će jedno ljeto, ali vam barem neće komplicirati život. A sljedeće ljeto? Tko zna što će onda biti »in«? .





Prethodno posjetite salon i osvrnite se oko sebe te razmislite o cjelokupnom dojmu koji na vas ostavlja salon (pri tome prvenstveno obratite pozornost na čistoću), kao i osoba koja tetovira.


Kod osobe koja tetovira raspitajte se o iskustvu i školovanju, koristi li u radu sterilne rukavice za svaki novi postupak, koristi li sterilne i jednokratne igle, posjeduje li odgovarajući uređaj za sterilizaciju instrumenata, ima li odgovarajuću sjedalicu i/ili ležaj te kako ih održava, kakve boje koristi za tetoviranje (najbolje je zatražiti i provjeriti deklaraciju boja).    

Higijena u prevenciji komplikacija


Nakon tetoviranja nužna je osobita njega i higijena tetovaže, a posebne upute o tome mora vam dati osoba koja vas je tetovirala. Opće preporuke kojih se treba pridržavati odnose se na to da je tetovažu nužno neko vrijeme držati pod celofanom, tuširati se blagim sredstvima, tetovažu nikako ne trljati, a osobito ne grepsti (u slučaju da svrbi). Također, prvo vrijeme treba izbjegavati izlaganje suncu, solariju te kupanje u kadi, moru, bazenu. U slučaju da se pojave kraste ili curenje gnoja na tetovaži, obvezno se javite liječniku. Kod tetoviranja se narušava integritet kože pa, u slučaju da nisu zadovoljeni svi higijenski uvjeti, može doći do pojave opasnih infekcija, a u praksi se pokazalo da gotovo svaka druga tetovaža završi kožnom infekcijom, a nisu rijetke ni alergijske reakcije tijela.   

Piercing kao privilegija


Jednako kao tetoviranje, i piercing je tijekom povijesti imao različita značenja. Probadanje uha naušnicama poznato je širom svijeta te predstavlja društveno prihvaćen simbol ljepote i bogatstva. Piercing uha zasad je jedini način ukrašavanja tijela koji je društveno prikladan i toliko uobičajen da se više nitko ne čudi ni ako je uho probijeno nekoliko puta niti ako nosite nekoliko naušnica. Međutim, piercing nosa, obrva, jezika, pupka ili drugih vidljivih mjesta kod većine ljudi izaziva predrasude. Predrasude su još tako velike da se osobe s piercingom smatraju izrazito nepoželjnim suradnicima, osobito ako je riječ o poslu u kojem postoji kontakt s klijentima. Piercing nosa i obrva u starom Egiptu bio je znak vladarske krvi, a samo je faraon mogao imati piercing pupka (religijsko značenje – »karta za drugi svijet«).


Piercing predstavlja probadanje kože nakitom (bolje rečeno svime što se danas smatra nakitom, a to mogu biti i čavli, sigurnosne igle itd.). Za razliku od tetoviranja, piercing nosi još veće rizike za zdravlje jer se radi o mehaničkom probadanju kože i drugih tkiva, što otvara veće mogućnosti putovima ulaska infekcije. Piercing se provodi u salonima za tetoviranje i/ili piercing, koji također moraju imati dozvolu za rad.   

Rizično probadanje kože


Nakit koji ćete staviti treba biti antialergijski (zlato, platina, titan, nehrđajući čelik), ne smije biti ranije korišten/nošen, a prije stavljanja mora biti steriliziran u autoklavu.


Trebate znati da kod određenog broja ljudi (postotak varira) postoje krvne žile i živci kojima anatomski položaj odudara od uobičajenog. Kod piercinga usne i drugih dijelova tijela, u slučaju »pogađanja « krvne žile može doći do jakog krvarenja, dok kod piercinga obrve ili usne, u slučaju »pogađanja« živca može doći do »padanja« usne ili obrve na jednu stranu, što može zauvijek deformirati lice (ako je nastupilo trajno oštećenje živca).


I mozak može stradati


Potrebna je osobita njega i higijena područja na kojem je obavljen piercing, a upute o tome mora vam dati osoba koja vam je napravila piercing, jer svako područje tijela i vrsta nakita zahtijevaju drugačiji tretman. Vrste infekcija iste su kao i kod tetoviranja (hepatitis C i B, HIV, virusne infekcije, bakterijske infekcije), a također su moguće i alergijske reakcije na određenu vrstu nakita.  Više od polovice osoba koje su napravile piercing imalo je komplikacije u smislu upalnih procesa, oteklina i deformacija, uglavnom zbog vlastite nebrige nakon stavljanja ukrasa. U slučaju da je piercing uha uzrokovao propadanje ušne hrskavice (zbog previše uboda ili posljedične infekcije), moguć je gubitak pojedinih dijelova uha koji se ne može nadoknaditi. Ako nakon piercinga osjetite jaču bol te ako nastane oteklina, curenje gnoja ili dobijete povišenu tjelesnu temperaturu sa zimnicom ili bez nje, hitno se javite liječniku. Novija istraživanja pokazala su da piercing na usnama i jeziku može izazvati ozbiljne stomatološke posljedice, a opisan je i slučaj


Zamjena je zdravija – razmislite!


Iako je teško razumno raspravljati o nečijoj želji i motivima da napravi piercing, dobro odvagnite sve mogućnosti »za« i »protiv« piercinga. Ako je riječ o tome da želite biti u trendu i piercing vam je samo modni dodatak, ili ste skloni mijenjanju nakita, razmislite o mogućnosti da nakit zalijepite na kožu posebnim ljepilima (postoje na tržištu). Takav se nakit lako održava i možete ga stavljati i skidati prema želji. Zdravstveni su rizici pri tome minimalni (postoji mogućnost alergije na ljepilo), ali ćete barem izbjeći bol i moguće zdravstvene komplikacije.