Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 3
Sutra: 18° 21° 2
23. travnja 2018.
Preporuke s pokrićem

SAMOZATAJNI KIRURG Doc. dr. Franjo Lovasić: 'Liječnik i pacijent moraju vjerovati jedno drugome'

Radim posao koji ima puno nijansi - doc. dr. Franjo Lovasić / Foto Marko GRACIN
Radim posao koji ima puno nijansi - doc. dr. Franjo Lovasić / Foto Marko GRACIN
Autor:
Objavljeno: 5. siječanj 2018. u 7:37 2018-01-05T07:37:00+01:00

Liječnik nastoji učiniti ono što je najbolje za bolesnika, a bolesnik mu vjeruje da je to zaista tako. Važan je individualan pristup jer poštivanje individualnosti pacijenta znači humaniji pristup bolesniku i uvažavanje bolesnikovih želja kada je to opravdano, komentira doc. dr. Lovasić

Jedna o najboljih preporuka za svakog pojedinog liječnika svakako je ona koja dolazi od pacijenata. U nizu imena stručnjaka koji samozatajno rade svoj posao, liječnika kojima pacijenti vjeruju, u riječkoj se bolnici zasigurno ističe ime doc. dr. Franje Lovasića, iskusnog kirurga i pročelnika Zavoda za opću i onkološku kirurgiju.

Brojne žene koje su prošle težak put od dijagnoze raka dojke pa do izliječenja, istaknut će upravo njegovo ime, a on će kao kirurg nesklon javnom eksponiranju, ustvrditi da njegov posao ima puno nijansi i strpljivo nastaviti objašnjavati svoju struku.

A njezin najvažniji dio svakako je kirurški, dok značajan dio u njegovom poslu predstavlja holistički pristup pacijenticama suočenima s teškom dijagnozom kojima osim ozdravljenja valja očuvati i kvalitetu života.

– Međusobno povjerenje važno je u svim područjima našeg svakodnevnog djelovanja, a posebno između liječnika i bolesnika. Liječnik nastoji učiniti ono što je najbolje za bolesnika, a bolesnik mu vjeruje da je to zaista tako. Ukoliko nema povjerenja, bolesnik odlazi drugom liječniku ili u drugi centar. Važan je individualan pristup svakom pacijentu jer poštivanje individualnosti pacijenta znači humaniji pristup svakom bolesniku i uvažavanje bolesnikovih želja kada je to medicinski opravdano, komentira doc. dr. Lovasić.

Iskusni kirurg i pročelnik Zavoda za opću i onkološku kirurgiju KBC-a Rijeka doc. dr. Franjo Lovasić / Foto Marko GRACIN

Sve više izliječenih

Na Zavodu za opću i onkološku kirurgiju čiji je pročelnik tri najčešće operacije su operacije bolesti dojki, operacije štitnjače i doštitinih žlijezda te operacije preponskih kila. Njegova uža specijalnost je kirurška onkologija, a uže područje je kirurgija karcinoma dojke, te onkoplastična kirurgija dojke. Onkoplastična kirurgija u užem smislu poštedna je kirurgija dojke gdje se određenim kirurškim tehnikama omogućava šira resekcija oko tumora čime se postiže bolja kontrola rubova i bolji estetski rezultat u odnosu na klasične poštedne operacije.

Žene često vodi intuicija

– U stručnoj literaturi danas postoje proturječni podatci o utjecaju stresa na razvoj raka dojke. Prevladava stav da nije jasno dokazana povezanost stresa s značajno većom pojavnošću raka. Međutim, dokazano je da dugi kronični stres i depresija slabi naš imunološki sustav. Slabljenjem imunološkog sustava stvaraju se preduvjeti i za nastanak raka. Također je dokazano da karcinomi dojke kod kojih je prisutna značajnija infiltracija s imunim stanicama – limfocitima imaju bolju prognozu u usporedbi s karcinomom sličnih karakteristika, ali bez infiltracije limfocitima, tumači doc. dr. Lovasić povezanost malignih oboljenja i stresa.

Iako je pobornik medicine bazirane na dokazima, doc. dr. Lovasić u razgovoru iznosi svoje iskustvo kako se u povijesti bolesti pacijentica rakom dojke često može uočiti neka psihička trauma i prisustvo dugotrajnog kroničnog stresa.

– Žene često imaju neku vrstu intuicije koja ih dovede to toga da otkriju da se dešava nešto s njihovim tijelom. Vrlo često bolesnice navode da su nesretnim slučajem zadobile udarac u dojku i da su na tom mjestu nakon toga napipale kvržicu. Psihološki stav, osim toga, igra veliku ulogu i u ozdravljenju, pa pozitivan stav puno znači, a redovita fizička aktivnost, održavanje normalne tjelesne težine, zdrava prehrana, nepušenje, nekonzumiranje alkohola, sve su to preventivni faktori, poručuje doc. dr. Lovasić.

Rak dojke danas je najčešća maligna bolest u žena i čini oko četvrtine svih sijela raka u žena. Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objavljenim 2017. godine u Hrvatskoj je 2014. godine dijagnosticiran rak dojke u 2.644 žena, a od raka dojke umrla je 1.071 bolesnica. Broj oboljelih žena je u porastu, no dobra je vijest da izliječenih žena sve više te da je karcinom dojke otkriven u ranoj fazi gotovo 100 posto izlječiv.

U riječkoj bolnici godišnje se operira nešto manje od 300 karcinoma dojke, a kako kaže doc. dr. Lovasić, kirurški pristup raku dojke u posljednjih je četvrt stoljeća praktički potpuno izmijenio svoju filozofiju.

– U 25 godina mog rada na Klinici za kirurgiju, kirurgija dojke se jako promijenila. Devedesetih godina prošlog stoljeća najčešća operacija invazivnog karcinoma dojke bila je mastektomija s disekcijom limfnih čvorova pazuha,odnosno modificirana radikalna mastektomija gdje se kod bilo koje veličine karcinoma odstranjivala cijela dojka. Broj zahvaćenih limfnih čvorova pazuha najvažniji je prognostički čimbenik kod invazivnog raka dojke. Nekad je stoga bilo zlatno pravilo uvijek raditi aksilarnu disekciju.

Danas više od 60 posto operacija invazivnog karcinoma dojke čine poštedne operacije dojke, a umjesto aksilarne diskecije, u bolesnica kod kojih je aksila klinički i dijagnostočki negativna, odnosno nezahvaćena, izvodi se operacija biopsije limfnog čvora čuvara, stražara ili sentinela odnosno biopsija limfnog čvora ili čvorova prvih na limfnom putu od tumora. Naime ukoliko je limfni čvor prvi na limfnom putu od tumora nezahvaćen, nezahvaćeni su i ostali limfni čvorovi pazuha.

Na taj način znatno su umanjene komplikacije i izbjegnuta je najteža komplikacija aksilarne diskecije koja se dešava u pet do šest posto slučajeva, a to je limfedem. Zbog sve veće učinkovitosti sistemskog onkološkog liječenja i radioterapije, potrebe za širim rubom resekcije zdravog tkiva od tumora sve su manje. Nekad je adekavatan rub za invazivni karcinom bio pet milimitera, onda je bio tri, a danas se zbog učinkovitosti sistemskog onkološkog liječenja, adekvatnim rubom za invazivni karcinom dojke smatra kad nemamo tumorskih stanica na kirurškom rubu resekcije, objašnjava doc.dr. Lovasić.

Neadjuvantna terapija

Jedna od novosti u liječenju raka dojke, prema njegovom je mišljenju, široka primjena neadjuvantnog sistemskog liječenja prije operacije pa s ponosom ističe da KBC Rijeka pripada skupini vodećih centara u Hrvatskoj po udjelu bolesnica s rakom dojke kod kojih se provodi neadjuvantna terapija.

– Neadjuvantna terapija je sistemska terapija koja se provodi prije operativnog liječenja. Nekad je bila rezervirana za bolesnice samo s uznapredovalim rakom dojke. Danas se ta terapija puno češće primjenjuje, a odluka kada će se primijeniti donosi se u okviru multidisciplinarnog timu za dojku. Upravo je multidisciplinarni pristup u liječenju druga najveća novost. Mogu naglasiti da je multidisciplinarni tim za dojku jedan od prvih multidisciplinarnih timova u našoj ustanovi, te je s osnivanjem tog tima naša ustanova bila među prvima u Hrvatskoj. U tom timu su osim onkoloških kirurga i plastični kirurzi, radiolozi, patolozi, citolozi, onkolozi, specijalist nuklearne medicine, psiholog, ginekolog specijalist za humanu reprodukciju, te fizijatar.

Preventivna mastektomija ne isključuje nastanak raka

Individualan pristup i poštivanje želja bolesnice, kako kaže doc. dr. Lovasić, izuzetno su važni kod žena kojima je indicirana mastektomija.

– Njima je omogućena i rekonstrukcija. Ovisno o stadiju bolesti ona može biti imedijatna ili odgođena. Neadjuvantno liječenje dijelu bolesnica kojima bi nekada bila indicirana mastektomija omogućava da ih se liječi poštednom operacijom. Samo jedna četvrtina do trećina primarno dijagnosticiranih karcinoma dojke danas zahtijeva mastektomiju. Najčešći razlozi za mastektomiju su multicentrični tumori, odnosno više tumora u različitim kvadrantima dojke, difuzni maligni mikrokalcifikati vidljivi mamografski uz patohistološku potvrdu, te prethodno liječena dojka poštednom operacijom i zračenjem, kaže doc. dr. Lovasić.

S druge strane, profilaktička mastektomija koju je popularizirala Angelina Jolie prije nekoliko godina, svratila je pozornost da ovaj zahvat može biti terapija prevencije u žena koje imaju genetsku predispoziciju za rak dojke.

– Jednom dijelu bolesnica potrebno je genetsko savjetovanje. Testiranjem BRCA 1 i BRCA 2 gena doznaje se je li netko nositelj naslijeđenih mutacija ovih gena. Nositelja genskih mutacija nema mnogo. Nasljedne mutacije BRCA gena odgovorne su pet do deset posto karcinoma dojke i deset do 15 posto raka jajnika. Preventivna mastektomija značajno smanjuje rizik za rak dojke u ovih bolesnica, međutim, preventivni kirurški zahvat nikad stopostotno ne isključuje nastanak raka. Rak se može pojaviti u dijelu tkiva dojke koje nije odstranjeno jer se ponekad ne može odstraniti 100 posto tkiva, tvrdi doc. dr. Lovasić.

Najvažnija funkcija multidisciplinarnog tima je donošenje odluke o inicijalnom planu liječenja bolesnice s rakom dojke, a također bitna funkcija tima je organizacija obrade bolesnica koja se tako obavlja brže i nema liste čekanja. Pravilo je da se sve bolesnice s dijagnosticiranim rakom dojke ili sa sumnjom na rak dojke prezentiraju na multidisciplinarnom timu. Svim bolesnicama kod kojih se planira neoadjuvantna terapija se učini magnetska rezonaca prije neadjuvantnog liječenja te po završetku neadjuvantnog liječenja i sve imaju prije početka liječenja patohistološki potvrđenu dijagnozu pomoću biopsije širokom iglom, te pod vodstvom ultrazvuka u tumor postavljen titanski klips.

Ponekad je, naime, sistemsko liječenje toliko učinkovito da se tumor u potpunosti povuče, pa prema položaju klipsa znamo točno gdje je bio. Dakle suradnja članova tima je jako važna u procesu liječenja za uspješno liječenje raka dojke, a ona je u našoj ustanovi izuzetno dobra. Naglasio bih i dobru suradnju s volonterkama Kluba Nada, ženama liječenih od raka dojke, koje također pružaju psihološku pomoć bolesnicama s rakom dojke, kaže doc. dr. Lovasić.

Stope recidiva

Suvremeni kemoterapijski protokoli u žena oboljelih od raka dojke smanjili su stopu recidiva za trideset do 40 posto, a stopu smrtnosti za četvrtinu. Petogodišnja stopa lokoregionalnog recidiva kod poštedno operiranih dojki uz postoperacijsko zračenje danas se kreće oko 3,3 posto, a kasnih devedesetih godina stopa recidiva iznosila je skoro 10 posto. Rak dojke je, nažalost, sve češći u svim dobnim skupinama pa tako i u mlađoj dobi. Danas se smatra da će svaka osma žena oboljeti od raka dojke dok je sedamdesetih godina prošlog stoljeća to bila svaka 11 žena. Oko 11 posto svih karcinoma dojke u SAD-u je u žena mlađih od 45 godina dok mlađih od 40 obolijeva od šest do sedam posto, a mlađih od 35 godina je dva posto.

– Srećom, rak dojke u mlađoj dobi je puno rjeđi. Međutim, u zadnjih desetak godina za trećinu je povećan broj žena koje rađaju iza 35. godine. Povećanje broja oboljelih u reprodukcijskoj dobi i odgađanje rađanja iznad 35. godine nametnuli su potrebu razvoja metode za očuvanje plodnosti u takvih žena. Naime, porastom životne dobi povećava se i rizik za reproduktivno zdravlje žene i za zloćudne bolesti. Smatra se da je 15 do 20 posto žena oboljelih od raka dojke u reprodukcijskoj dobi. Također, današnja istraživanja pokazala su da trudnoća ne povećava rizik recidiva i smrtnosti u žena oboljelih od raka dojke u usporedbi sa ženama koje nisu zanijele, tvrdi doc. dr. Lovasić.

Važna prevencija

Izliječenju raka dojke svakako doprinosi i nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke koji se u Hrvatskoj provodi od 2006. godine i koji obuhvaća žene od 50 do 69 godine koje se svake dvije godine pozivaju na mamografski pregled. Odaziv žena trenutno se kreće oko 60 posto.

– Prvu mamografiju trebalo bi učiniti u dobi od 40. godina. Kod žena koje se redovito kontroliraju rak se otkriva najčešće u ranoj fazi. Nažalost postoji određen broj žena koje inicijalno dolaze s uznapredovalim rakom. Godišnje kod nas od 300-tinjak žena s novootkrivenim rakom dojke njih 30-ak dolazi u uznapredovaloj fazi. To je prevelik broj. Zato treba imati na umu kao što je već rečeno da je petogodišnje preživljenje kod tumora dojke u prvoj fazi, veličine do dva centimetra i bez zahvaćenosti limfnih čvorova blizu sto posto. Desetogodišnje preživljenje u prvoj fazi bolesti je veće od 90 posto.

U drugom stadiju gdje je tumor veličine od dva do pet centimatara gdje su zahvaćena do tri limfna čvora petogodišnje preživljenje je veće od 90 posto, u trećem stadiju to preživljenje iznosi 75 posto, a kod metastaskog raka dojke ono je oko 25 posto. Petogodišnje preživljenje svih bolesnica s rakom od dojke je 90 posto, a petogodišnje preživljenje trostruko negativnog raka dojke, kod kojeg su negativni estrogenski, progesteronski i HER 2 receptori i koji ima najlošiju prognozu danas iznosi 77 posto, zaključuje doc. dr. Lovasić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka