Joga je uvijek vrelo mogućnosti koje se nikada ne iscrpljuju. Ona se bavi svime što čovjeka čini ljudskim bićem u bilo kojem vremenskom razdoblju – tijelom, umom i sviješću. Ono što se mijenja je težište. Moderni čovjek pati od nedostatka kretanja i zato je danas naglasak na fizičkom aspektu joge
Zamišljate li dugogodišnjeg instruktora joge kao mudrog gurua – »skuliranog« gospodina sijede brade, asketskog izgleda koji rijetko priča, osim kad propovijeda o duhovnosti i zdravom životu, Riječanin Siniša Vojvodić vjerojatno se neće ponajbolje uklopiti u vaša očekivanja. Diplomirani inženjer pomorskog prometa, otac, suprug i vlasnik dva poveća psa prepoznatljiv je, doduše po svojoj prosjedoj bradi, ali veliki broj Riječana zna ga i po žustrim komentarima hrvatske društveno-političke zbilje koji ga nerviraju u jednakoj mjeri kao i sve iole promišljene stanovnike Hrvatske. A iako se godinama trudi živjeti zdravim životom i uvjereni je vegetarijanac, Siniša i dalje traga za nekim novim iskustvima kojima bi proširio svoj životni stil, pa se tako primjerice odnedavno počeo baviti i sportskim penjanjem i alpinizmom.
Polaznici njegovih satova joge koje drži u Rijeci već dvadesetak godina često će reći da ga ponajviše cijene zbog smirenog pristupa kojim nastoji prenijeti što više znanja, bez nametanja bilo kakvih vrijednosti ili kodeksa ponašanja kojeg dio javnosti automatski vezuje uz ovu drevnu vještinu. Štoviše, kad govori o jogi Siniša je i sam sklon razbiti pokoji mit i ustaljenu medijsku predodžbu. – Počeo sam se s jogom baviti još kao student. Bio sam i tada već dosta sklon propitivanju samog sebe i trebalo mi je nešto u čemu bih vidio neki dublji sadržaj. Trebalo mi je godinu dana da se istinski zainteresiram, jer mi kao sportašu taj fizički aspekt nije bio neko posebno otkriće. No kad sam shvatio da mi pomaže da rastem kao osoba, bilo je to dovoljno da se ozbiljnije prihvatim joge, prisjetit će se Siniša. Primoran da pokuša potpunom laiku objasniti dublje značenje ovog sustava tjelesnih i duhovnih vježbi, pojasnit će da su dvije, njemu osobno najzanimljivije karakteristike prakticiranja joge buđenje svjesnosti s kojom počinješ bolje razumijevati sebe i svijet oko sebe, te uklanjanje krivih pretpostavki o tome što želiš biti.
»Bori se ili bježi«
Joga je, pojašnjava on dalje, prvenstveno praksa, no tu su zatim i neki principi i načela koji funkcioniraju poput znakova na putu. Potrebno je najprije usvojiti tehnike i uvježbati elemente, uslijed čega dolazi do boljeg osjećaja u tijelu, a samim time do mentalnog uravnoteženja i opuštenosti. Ljudi su ponekad skeptični, priznaje Siniša, da se s tako jednostavnim sustavom vježbanja može postići takav efekt, no radi se o kombinaciji tjelesnih položaja, disanja i svjesnosti koja u potpunosti može promijeniti naše tjelesno, a zatim i mentalno stanje.
– S vremenom fizičke komponente joge pomažu da postaneš svjesniji toga što radiš i kakve posljedice to nosi. U nama postoji bazični evolucijski princip »bori se ili bježi«. Što bi značilo da ćemo u određenoj stresnoj situaciji reagirati tako da se ili suočimo s problemom ili pobjegnemo. U većini slučajeva reagiramo instinktivno, jer nas određeni unutranji procesi guraju u jedan od ta dva izbora. U današnje doba često, međutim, nismo u situaciji da išta odaberemo. Primjerice, netko može biti izuzetno nezadovoljan na poslu, ali ne može dati otkaz jer je zbog krize teško naći nešto drugo. Funkcionirati duže vrijeme u takvoj situaciji izuzetno je stresno. Joga može pomoći da lakše izdržimo u takvim okolnostima dok ih ne uspijemo promijeniti ili ne promijenimo sebe. U stanju smirenosti i opuštenosti lakše je prebroditi stresno razdoblje, a joga nam uz to pomaže shvatiti da ne funkcioniramo samo na temelju nagona i na taj način jača naše samopouzdanje. U konačnici, joga nas uči da jedinu stvar koju ne možemo izgubiti smo mi sami i da sve odgovore možemo pronaći u sebi, tvrdi Siniša.
Čitanje knjiga o jogi, tvrdi Siniša, je dobro za inspiraciju, no daleko je od »prave stvari«: joga je 90 posto praksa. Pri tom je učitelj od iznimne važnosti. Bez učitelja, smatra Siniša, nećemo daleko stići – kako u jogi, tako i u životu. On sam uči od Svamiđija (Svami Mahešvarananda), utemeljitelja Joge u svakodnevnom životu i više je puta zbog toga odlazio u Indiju. – Najefektnije je učiti od nekog tko je već bio na odredištu prema kojem i ti ideš. Drugi učitelj je život, ako ga prihvatiš kao takvog. Možeš učiti na najrazličitije načine, kroz druge ljude, kroz različita iskustva. Znati prakticirati jogu znači biti otvoren za razne situacije i izbore. Joga razvija svjesnost i pomaže ti da razumiješ iskustva koja prolaziš.
Jedna od uvriježenih slikovitih analogija koja se spominje u tradicionalnoj jogi uspoređuje ljudski um s kristalom koji održava prizore iz svoje okoline. Kristal je zapravo bezbojan i transparentan. No ako uz njega stavimo neki predmet, automatski će poprimiti njegovu boju. Takva je i priroda našeg uma, pojašnjava dalje Siniša, a kroz vježbanje joge naš se um oslobađa negativnih utjecaja iz okoline i postaje ponovo transparentan. Iako je »fizički« mehanizam vrlo jednostavan – na vježbe joge dođeš umoran i »stegnut«, a nakon vježbanja si smiren, opušten i razgiban – oslobađanje negativnih utjecaja iz okoline dugotrajan je i kompleksan proces. Meditacija, taj mnogima najmističniji aspekt joge, svakako spada u poglavlje »za one koji žele znati više«.
Meditacija
– Meditacija se događa već u vježbanju joga položaja, no ona ne podrazumijeva samo se namjestiti u neki položaj i zatvoriti oči. Na primjer, dok radimo vježbu u kojom kružimo glavom, trebamo biti svjesni osjećaja koji to izaziva u mišićima vrata, a ne razmišljati o tome što je na TV programu te večeri. Meditacija nam omogućava da se odvojimo od sadržaja svoje svijesti, svojih misli, osjećaja, briga, sjećanja i da promatramo to klupko emocija i misli »sa strane«, kao treća osoba, prepoznavajući pri tome o čemu se radi. Nije, međutim, jednostvano istrenirati vlastitu pažnju da nepristrano »promatra« taj sadržaj, jer smo, logično, oko njega svakodnevno angažirani. Za to onda služe razne tehnike joge, poput recimo vježbi disanja, objašnjava Siniša ponavljajući da sve počinje od fizičkog aspekta vježbanja:
– Tijelo je najosnovniji aspekt našeg bića, najlaške ga je voditi, trenirati. Kad uvježbamo mišiće i postignemo bolju gipkost, krećemo prema suptilinijim aspektima, kao što je disanje. Razumijevanje i svjesnost su pri tome bazični principi joge – razumijevanje tijela, pa disanja, pa onda i svih drugih komponenti bića.
Čaša, boca ili cisterna
Moderno doba iznjedrilo je i raznorazne »zapadnjačke« varijante joge – od onih prilagođenih trudnicama i najmanjoj djeci, do onih najbizarnijih koje podrazumijevaju primjerice vježbanje na surf dasci. No sustav Joge u svakodnevnom životu koji prakticira naš sugovornik oslanja se na tradicionalnu jogu uobličenu na način da je može prakticirati »moderni« čovjek i to neovisno o životnom stilu i svjetonazoru.
Iako će mnogi uz pojam joge automatski »upariti« određeni životni stil, to danas definitivno nije pravilo. Postoje, međutim, priznaje Siniša, neki principi uključeni u jogu koji spadaju u osnove joga filozofije. – Vegetarijanstvo potpada primjerice pod etički element nenasilja. Koliko god se bavili sobom, ne možemo zanemarivati da smo dio planeta. Nenasilje je jedno od temeljnih načela tradicionalne joge. No određeni životni stil nije preduvjet za vježbanje joge, prije bih rekao da je životni stil rezultat vježbanja, smatra Siniša dodajući da se joga dobro može povezati i s mnogim drugim aktivnostima, između ostalog i s profesionalnim sportom. Njemačka reprezentacija koja je u Brazilu osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu imala je primjerice u timu – trenera joge.
– Čovjek je nekada živio drugačije, više je koristio svoje fizičke predispozicije, svoje tijelo, zbog čega nije toliko patio od bolnih leđa i sličnih problema koji nastaju zbog nedostatka kretanja. Joga stoga nije nastala kao terapeutska tehnika, već se razvijala kao metoda spoznaje. Ona spada u jedan od šest tradicionalnih filozofskih sustava stare Indije, a pored filozofske ima i duhovnu pozadinu. No kako se današnji svijet uvelike izmijenio, s njim se, logično, promijenilo i ljudsko funkcioniranje. Joga je poput oceana, svatko može doći uzeti koliko želi, netko dođe s čašom, netko s bocom, netko doveze cisternu. Ali ocean nikad neće presušiti. U tom smislu joga je uvijek vrelo mogućnosti koje se nikada ne iscrpljuju. Ona se bavi svime što čovjeka čini ljudskim bićem u bilo kojem vremenskom razdoblju – tijelom, umom i sviješću. Ono što se mijenja je samo težište na koje se stavlja naglasak. Moderni čovjek pati od nedostatka kretanja i mentalne i emocionalne uznemirenosti. Dane provodimo za uredskim stolom, gledajući u računalo i filtrirajući informacije. Ono što nama najviše treba je kretanje i zato je danas naglasak na fizičkom aspektu joge, reći će Siniša kojeg ne zabrinjava toliko bujanje raznoraznih alternativnih joga sadržaja, koliko iskrivljena slika u medijima koja u javnosti stvara krive predodžbe.
Komercijalizacija
– Nitko tko poželi probati jogu nema krive motive. Uglavnom ljudi dolaze ili zbog nekog konkretnog fizičkog problema ili znatiželje ili pak traže način da se opuste. Ovisi od osobe u kojoj će mjeri »konzumirati« to što se nudi. No svakako ipak treba vremena da netko shvati što je joga, jer se kroz medije stiče dojam da je to gotovo pa gimnastička vještina. Mnogi ljudi zbog toga imaju predrasude da neće biti dovoljno razgibani ili mršavi ili imaju određena očekivanja, pa ubrzo zaključe da im treba nešto »življe«, opisuje nam Siniša neke od čestih reakcija koje djelomično pripisuje činjenici da se joga u medijima danas najčešće ilustrira fotografijama atraktivnih djevojaka u vrlo kompliciranim položajima. Tu su, pojašnjava on dalje, i razni »joga brendovi« koji do iznemoglosti razlažu položaje palčeva u nekoj poziciji. Drugim riječima, pretjeruje se s detaljima koji su potpuno nebitni, a forma postaje važnija od sadržaja.
Na vježbama joge kreće se od osnovnih jednostvanih vježbi, a kako se tijelo izgrađuje i jača, polako se kroz nekoliko mjeseci uvode i složenije vježbe. Upravo iz tog razloga vježba se u više stupnjeva podijeljenih po zahtjevnosti.
– Kad bi stare jogije teleportirali u ovo vrijeme, siguran sam da ne bi imali pojma o čemu se tu radi. Danas je svaka ljudska aktivnost postala vrlo površna, lišena dubljeg sadržaja, podložna komercijalizaciji. No to je trenutno stanje svijeta i civilizacije. Možemo raspravljati o tome i da sve komercijalizacije imaju dobru i lošu stranu. U slučaju joge dobra je popularizacija, a loša je stvaranje predrasuda i stereotipa. Komercijalizacija i brendiranje, istina, donose dobit, no svatko tko hoće zagrebati dublje morat će posegnuti u tradiciju, tvrdi nam Siniša kojem je i samom jedan od većih izazova naći pravi balans između tradicionalne joge i one koja je prilagođena današnjem načinu života.
