Foto: iStock
Poremećaji izazvani stresom su oblici psihijatrijskih bolesti. Mogu se podijeliti na opću anksioznost, paničnu, fobiju, opsesivno-kompulzivnu ili posttraumatsku
U prošlosti žene nisu bile toliko opterećene obvezama. Danas se žene posvećuju poslu, obitelji i ostalim aktivnostima koje doprinose pojavi stresa, a jako malo vremena ostavljaju za sebe. Anksioznost nas iznenada preplavljuje i javlja se bez upozorenja.
Naše tijelo ima spremne odgovore za stresne situacije, kao što su, primjerice, one koje nas plaše. Tu se ubrajaju oni osjećaji nervoze kada nam se »okreće« želudac, osjećamo tahikardiju, znojenje ruku, nogu itd. Ovo su prateći simptomi stresnih situacija, a koje smo svi nekad doživjeli. Svaki put kad se ovi simptomi ne drže pod kontrolom, sprječavaju nas da se koncentriramo i suprotstavimo problemu koji je pred nama. U tim situacijama, kada se ovakvo stanje produži i isprepliće s dnevnim aktivnostima, moramo ga promatrati kao poremećaj.
Poremećaji izazvani stresom su oblici psihijatrijskih bolesti. Mogu se podijeliti na opću anksioznost, paničnu, fobiju, opsesivno-kompulzivnu ili posttraumatsku. Opća anksioznost je kronični stres, čak i kada nema uzroka. Ova zabrinutost ili nervoza koja je velika, gotovo da je svakodnevna i dijagnosticira se kada traje duže od šest mjeseci.
Glavno obilježje fobije je prisustvo iracionalnog straha od određenog predmeta, aktivnosti ili situacije, pri čemu se izbjegava objekt straha
Napadi straha
Često se javljaju osjećaji krize, iznenada se doživljava zabrinutost. Radi se o oštroj anksioznosti koja je ekstremna, gdje osoba često osjeća strah, kao da će umrijeti. Ovi učestali napadi straha koji su tako intenzivni, nemaju direktan uzrok. Nekada pacijenti kod kojih je dijagnosticiran ovaj poremećaj, također osjećaju strah od sljedećeg napada, koji ne mogu predvidjeti, upravo zbog nepostojanja direktnog uzroka.
Glavno obilježje fobije je prisustvo iracionalnog straha od određenog predmeta, aktivnosti ili situacije, pri čemu se izbjegava objekt straha. Na primjer, strah od letenja kod putnika, fobija od zatvorenog prostora, mraka itd.
Kada govorimo o opsesivno-kompulzivnom poremećaju, radi se o mislima ili djelima koji nisu voljni i kojima je pacijent opsjednut, ne prestaje misliti o nečemu ili ponavlja neke akcije, kako ne bi došlo do stresa. U svakom slučaju, pacijent je svijestan apsurdnosti svojih misli ili djela. Na primjer, učestalo pranje ruku, brojenje predmeta, gašenje i paljenje svjetla… Problem je u tome što osoba ne može stati, jer misli da će joj to donijeti nešto loše.
Posttraumatska anksioznost se javlja u slučajevima kada postoje negativne psihološke posljedice, nakon što je doživljena izvjesna trauma emotivnog tipa, kao što je to slučaj kod prometne nesreće ili silovanja. Karakterizira je konstantno sjećanje na traumatičan događaj. To je emocionalno stanje pri kojem se gubi interes za svakodnevne aktivnosti.
Neugodno iskustvo
Napad panike javlja se uslijed pojačane anksioznosti koja je prolongirana, javljaju se osjećaji gušenja, davljenja, otežano disanje, pojačano znojenje, mučnina, vrtoglavica, ubrzani rad i jako lupanje srca. Obično ne traje dugo, ali je vrlo neugodno iskustvo. Žene imaju dva do tri puta veće šanse da dožive napad panike od muškaraca.Ovi poremećaji zahtijevaju stručnu pomoć psihijatra. U nekim slučajevima, moguće je riješiti problem psihoterapijom, ali u većini slučajeva nužno je uzimati lijekove kako bi se ponovo uspostavio biokemijski balans mozga, koji je i uzrok ovih poremećaja.
