Fanovi »Vodiča kroz galaksiju za autostopere« / Foto Sergej DRECHSLER
Towel Day ili Međunarodni dan ručnika Huffington Post proglasio je jednom od deset najvažnijih kultnih književnih tradicija
Towel Day ili Međunarodni dan ručnika koji 25. svibnja diljem svijeta obilježavaju fanovi Douglasa Adamsa, autora kultnog znanstvenofantastičnog romana »Vodič kroz galaksiju za autostopere«, danas je tradicionalno proslavljen i u Rijeci.
Obilježavanjem Dana ručnika fanovi legendarne knjige izražavaju počast njezinom autoru. Na taj dan svi obožavatelji »Vodiča« i Adamsa nose sa sobom ručnik kao demonstraciju svoga priznanja knjigama i piscu. Dan ručnika prvi je put održan 2001. godine, točno dva tjedna poslije Adamsove smrti. U međuvremenu je poprimio tolike razmjere da ga je, primjerice, Huffington Post proglasio jednom od deset najvažnijih kultnih književnih tradicija.
U Rijeci je Towel Day obilježen prigodnim postavom u izlogu zgrade Gradskog poglavarstva, a s ručnikom oko vrata proslavili su ga i poštovatelji Adamsovog lika i djela koje je naš fotoreporter zatekao u celtic caffeu Bard.
A zašto baš ručnik? Zato što je to najkorisnija stvar koju stoperi kroz galaksiju mogu posjedovati. Najbolje će to objasniti izvorni citat iz trećeg poglavlja »Vodiča kroz galaksiju za autostopere«.»Ručnik, pisalo je, najmasovnija je korisna stvar koju neki međuzvjezdani autostoper može imati. Dijelom ima veliku praktičnu vrijednost. Možeš se omotati njime radi topline dok odskakuješ po hladnim mjesecima Jaglana Bete; možeš leći na nj na blistavim mramornopješčanima plažama Santraginusa V, udišući omamljujuće morske pare; možeš spavati ispod njega pod zvijezdama koje tako crveno sjaje na pustinjskom svijetu Kakrafoona; rabiti ga za veslanje splavkom niz sporu i tešku rijeku Moth; namočiti ga za uporabu u borbi prsa o prsa; omotati njime svoju glavu radi odbijanja štetnih plinova ili izbjegavanja pogleda Proždrljive Kukcobrbljajuće Zvijeri Traalske (tako nedokučivo glupave životinje koja pretpostavlja da ako je ne možeš vidjeti, onda ona ne može vidjeti ni tebe); možeš mahati ručnikom u hitnim slučajevima radi poziva u pomoć i dakako osušiti se njime ako se još uvijek doima dovoljno čistim. No važnije je od toga da ručnik ima neizmjernu psihološku vrijednost. Iz nekog razloga ako lutalac (lutalac: nestoperski izletnik) otkrije da neki autostoper nosi sa sobom ručnik, automatski će pretpostaviti da također posjeduje četkicu za zube, flanel za lice, sapun, kutiju keksa, plosku, kompas, kartu, klupko konopa, sprej protiv komaraca, opremu za vlažne uvjete, svemirsko odijelo, itd. itd. Štoviše, lutalac će tada rado posuditi autostoperu bilo koju od ovih stvari ili desetak drugih predmeta koje je autostoper možda slučajno »izgubio«. Ono što će lutalac pomisliti jest da svatko tko može stopiranjem proći galaktiku uzduž i poprijeko, ispresijecati je, zaći u njezine zabiti, boriti se protiv očajnih mogućnosti, naposljetku je pobjediti i još uvijek znati gdje mu se nalazi ručnik, svakako čovjek na kojeg se može računati.«
