Bijesni na poslu

Zaposlenike najviše živciraju kolege zabušanti, neznalice i – nadređeni

P. N.

ilustracija

ilustracija

Trećina ispitanika (32%) nikada nije izgubila kontrolu u poslovnom okruženju, dok njih 34% to učini barem jednom godišnje. Kontrolu u poslovnom okruženju na tjednoj bazi gubi čak 15% ispitanika, a gotovo petina (19%) na mjesečnoj bazi



Sve smo više pod stresom na radnom mjestu što može dovesti do reakcija i ponašanja koja ne možemo više kontrolirati. Koliko često se susreću s bijesnim ispadima, bilo svojim, bilo tuđim, istražio je MojPosao tijekom srpnja i kolovoza 2016. godine na uzorku od 230 ispitanika.


Čak 86% ispitanika izjavilo je kako su na poslu pod stresom. Najčešća posljedica stresa je razdražljivo ponašanje koju je primijetilo 83% ispitanika, dok je 81% ispitanika zbog stresa imalo problema sa spavanjem. 62% ispitanika zbog stresa je počelo više grickati slatkiše, dok ih je čak 34% počelo (ponovno) pušiti ili pušiti više nego prije. Trećina ispitanika (33%) barem je jednom u proteklih godinu dana javila na posao da su bolesni, iako to nisu bili, a njih četvrtina (23%) počela je (više) piti alkohol.


Tri četvrtine ispitanika (74%) izjavilo je kako su im upravo nadređeni izvor stresa. Više od polovice ispitanika uzrok stresa vidi u prevelikoj količini posla (58%), dok je njih 47% izjavilo kako su im kolege iz ureda izvor stresa. 43% ispitanika uzrok stresa vidi u nerazumnim rokovima, a 29% ispitanika smatra da su neodgovarajuća oprema i/li uvjeti za rad glavni uzrok stresa. Svega 6% ispitanika uzrok stresa nalazi u sebi, tj. u neposjedovanju kompetencija za obavljanje radnih zadataka, dok njih 13% priznaje da im stres uzrokuje loša samoorganizacija.




Od ispitanika koji su naveli da im je nadređeni uzrok stresa, najviše ih smeta neprihvaćanje i neuvažavanje tuđeg mišljenja i tuđih ideja (53%). Polovicu ispitanika ‘izluđuju’ nerealna očekivanja nadređenih o količini posla koji treba odraditi (50%) kao i očekivanja o vremenu potrebnom da se neki posao obavi (50%). Trećinu ispitanika (34%) smeta sveprisutni nadređeni koji kontrolira i nadgleda svaki korak zaposlenika, a petinu (22%) ispitanika smetaju dugotrajni i nepotrebni sastanci s nadređenim. 16% ispitanika navelo je druga ponašanja nadređenog koja im izazivaju stres kao što su nepoštovanje, mobbing i podcjenjivanje.


Od ispitanika koji su naveli da su im kolege izvor stresa, u najvećoj mjeri ih smetaju ‘zabušanti’ (65%) – to su kolege koji ne obavljaju svoj posao, a nadređeni to ne primjećuje. Neposjedovanje kompetencija za rad smeta 35% ispitanika, dok njih 28% smetaju kolege koji pauze provode ogovarajući druge. 25% ispitanika smetaju kolege koji općenito previše vremena provode na pauzama, a njih 23% smetaju kolege koji su preglasni.


Kako bi smanjili količinu stresa koju doživljavaju, većini ispitanika (53%) bila bi dovoljna veća usmjerenost poslodavca na profesionalni razvoj zaposlenika. 42% ispitanika smatra kako bi im stres smanjio i odlazak s posla na vrijeme kako bi se posvetili privatnim obavezama. 39% ispitanika smatra kako bi uvođenje standarda ponašanja, odnosno kućnog reda na poslu smanjilo njihov stres, dok bi 29% ispitanika voljelo dobiti priliku da ih se sasluša.


Većina ispitanika (81%) smatra kako je uredski bijes sve češći i sve ozbiljniji problem zbog toga što se od zaposlenika na radnom mjestu sve više očekuje. Svega 12% ispitanika smatra da uredski bijes nije češći u zadnje vrijeme, ali da možda o njemu više pričamo.


„Poslodavci očekuju od radnika da im organiziraju posao za malu plaću, da su konstantno na raspolaganju, da rade iako je vrijeme pauze, kada treba nešto poboljšati neće poslušati, a radnik najbolje zna što i kako jer to radi. […] Tako danas radnici rade kao strojevi i dalje od toga ne žele jer ih se ne sluša niti motivira“, mišljenje je jednog ispitanika.


Trećina ispitanika (32%) nikada nije izgubila kontrolu u poslovnom okruženju, dok njih 34% to učini barem jednom godišnje. Kontrolu u poslovnom okruženju na tjednoj bazi gubi čak 15% ispitanika, a gotovo petina (19%) na mjesečnoj bazi.


U situacijama kada su se i sami našli obuzeti bijesom najviše se ispitanika (51%) uspjelo kontrolirati sve dok su na radnom mjestu. 48% ispitanika u toj se situaciji povjerilo najbližim kolegama, a 47% ih je psovalo ‘sebi u bradu’. 44% ispitanika u toj je situaciji sklono izaći iz ureda da se ‘ohladi’, dok ih se 30% u takvim situacijama ipak nastoji kontrolirati te mirnim tonom riješiti situaciju. Petina ispitanika (19%) zbog bijesa je na poslu briznula u plač, a njih 15% je vikalo na osobu koja ih je u takvo stanje i dovela. Svega 6% ispitanika zbog takve je situacije otišlo nadređenom ili službi ljudskih potencijala.


Žene češće briznu u plač, a muškarci viču na kolege. Iako se 19% ispitanika s bijesnim emocijama nosi tako da najčešće briznu u plač, barem jednom je to učinilo čak 61% žena i 11% muškaraca. Na kolegu je barem jednom vikalo 38% muškaraca i 45% žena, a na nadređenog 17% muškaraca i 23% žena. S radnog mjesta je usred radnog dana otišlo (i taj se dan nisu vraćali) 19% muškaraca i 9% žena. Zabrinjavajući je podatak da je 9% muškaraca u naletu bijesa oštetilo uredski namještaj, a 8% računalnu opremu te da je 3% muškaraca fizički nasrnulo na kolegu i isto toliko njih (3%) na nadređenog.


Gotovo polovica muškaraca (48%) izjavila je kako nikada nisu imali nikakve ispade bijesa na radnom mjestu, dok je isto izjavilo 21% žena.


„Vikala sam na kolegicu i izbacila je iz sobe radi njenog nekorektnog i nasrtljivog ponašanja“, komentar je jedne ispitanice dok druga ispitanica komentira sljedeće: „Izgubila sam živce kad mi se srušio program i sve što sam radila 3-4 sata se nije spremilo. Izašla sam van da se smirim, vratila se i krenula ispočetka.“


Od ispitanika koji su izgubili kontrolu na radnom mjestu, većina nije imala nikakve posljedice (71%). Od ispitanika koji su snosili posljedice, najviše ih je (21%) dobilo upozorenje o ponašanju. Opomenu pred otkaz dobilo je 3% ispitanika, a sam otkaz njih 5%, dok je 1% ispitanika moralo nadomjestiti materijalnu štetu koju su prouzročili.