´Noćne vještice´ ukrašavale su svoje avione cvijećem, a onda na smrt plašile naciste. Tanya Makarova, Vera Belik, Polina Gelman, Jekaterina Ryabova, Yevdokiya Nikulina i Nadežda Popova jedne su od 23 pilotkinje herojke Sovjetskog Saveza u II. svjetskom ratu.

Nisu imale radar, strojnice, radio ni padobrane. Imale su samo kartu, kompas, štoperice, svjetiljke i olovke. Ipak, uspješno su izvršile 30.000 bombaških napada i ispalile su više od 23.000 tona streljiva na njemačku vojsku tijekom četiri godine Drugog svjetskog rata.

Noćne vještice nastale su kao izravna posljedica toga što su žene u Sovjetskom Savezu željele biti aktivno uključene u ratne napore. Mnoge sovjetske žene umorile su se od potpomognutih uloga u ratu i željele su se baviti borbom na prvoj crti.

Od samog početka rata, pukovnica Marina Raskova, pilotica poznata kao “sovjetska Amelia Earhart”, počela je primati pisma od žena koje su željele biti uključene. Raskova zamolila Josipa Staljina da organizira obuku ženskih pilotkinja koje će se boriti protiv Nijemaca.

U listopadu 1941. Staljin joj je udovoljio i naredio da se uspostave tri ženske zrakoplovne postrojbe. Sovjetski Savez tako je postao prva zemlja koja je dopustila ženama da upravljaju borbenim avionima.

Jedina zrakoplovna postrojba sastavljena od isključivo žena bila je 588. noćna bombarderska pukovnija ´Noćne vještice´.

Avion Polikarpov Po-2, dvosjed s otvorenim kokpitom nije pružao nikakvu zaštitu, a noću su pilotkinje morale stisnuti zube i podnijeti temperature ispod nule i opasnost od smrzavanja. Tijekom oštrih sovjetskih zima, samo dodirivanje zaleđenog aviona nosilo je rizik da vam se koža odmah rastrga.

Avioni su bili toliko mali da su mogli nositi samo dvije bombe odjednom. Noćne vještice su stoga morale voditi više misija, u prosjeku osam, tijekom noći. Nadežda Popova,legendarna zapovjednica odreda koji je preletio 852 misije jednom je uspješno provela 18 misija u jednoj noći.

Međutim, imali su nekoliko praktičnih prednosti. Jedna značajna prednost bila je ta što je zbog primitivne konstrukcije zrakoplova bilo teško uočiti Noćne vještice na radaru, a kada bi se pilotkinja približila meti, ugasila bi motor i kliznula prema predstojećem odredištu.

Brzina njihovog kretanja bila je tako spora da su putovali pola brzine pada padobranom. Način na koji su pilotkinje koristile svoju tehniku ´klizanja´ podsjetili su njemačke vojnike na vještičju metlu i tako su nazvali tajne napadače Noćne vještice. Nijemci su se toliko uplašili da su noću odbijali paliti cigarete kako se ne bi otkrili Noćnim vješticama. 588. pukovnija je čula za njihov nadimak i usvojila ga kao značku ponosa.

Nijemci su se divili vještini Noćnih vještica toliko da su širili glasine o tome da je sovjetska vlada pojačala vid žena s eksperimentalnom medicinom kako bi im dala neku vrstu mačjega noćnog vida. Njemačka vojska je odgovorila tako što je automatski izdala prestižnu medalju željeznog križa bilo kojem Nijemcu koji bude uspio pogoditi jednu od Noćnih vještica.