Zubolov

Ulov iz Kupe: Stjepan Sučec loveći školjke, ulovio zub morskog psa star do 25 milijuna godina

Siniša Pavić

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ

Sučec i ekipa koja je pronašla zub kontaktirala je Hrvatski prirodoslovni muzej.  Kustos Dražen Japundžić kazao je kako misli da se radi o zubu morskog psa koji je živio u miocenskom razdoblju neogena, prije 20 do 5 milijuna godina u  morima i oceanima diljem svijeta, pa tako i u našem »Panonskom moru«



Da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, to se zna. Da je vijest kad čovjek ugrize psa i to se uči. No, u koju kategoriju spada saznanje da su u Pokupskom izronili morskog psa!? Dobro, nije baš da su na obalu Kupe izvadili čitavu bijelu psinu, ali jesu na dnu rijeke našli nešto i bolje – zub dobrog, starog megalodona, star tu negdje oko 2 do 25 milijuna godina!


Stjepan Sučec je onaj koji je na zub veličine dječje šake, prekrasne crne nijanse, gotovo pa nogom stao. S njim stoga valja pričati. Dočekuje nas Stjepan u centru Pokupskog, u kafiću »Pokupčanka«. Na licu mu sramežljiv smiješak. Vidi čovjek da  fotoreporterski duo ne može sakriti onu poslovičnu sumnjičavost novinarsku. Morska psina u Pokupskom!? I nije baš za vjerovanje na prvu. Ali jest za vjerovanje na drugu, sve da i nismo stručnjaci za velike ribe. Jedva da je naručena kava stigla, kad eto ti na stolu čuda.



Megalodon se hranio ribama,  kitovima, kornjačama…


Kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Dražen Japundžić ističe u svom dopisu Sučecu kako je paleontolog L. Agassiz 1843. godine nazvao ovu psinu Charcharodon megalodon naglašavajući »prezimenom« megalodon njegove velike zube. Kaže kako se hranio kitovima i drugim velikim morskim sisvacima, ribama, kornjačama, glavonošcima. Veli kako su fosilno ostali sačuvani samo njegovi zubi jer mu je skelet bio građen od hrskavičnog tkiva koje se tijekom fosilizacije raspadne. A kaže i kako u nas ima nešto poznatih lokaliteta nalazišta zubiju megalodona; Hrvatska Kostajnica, Radoboj, Novi Marof, Ćućerje, Klenovnik, Petrinja, Podsused…. Pokupsko se tu ne spominje. Japundžić pretpostavlja kako je ovaj nalaz vjerojatno transportiran iz badenskih naslaga kojih ima, primjerice, sjeverno od Gvozda.





– Zub! – veli fotoreporterski dvojac.


– Zub. – kaže Stjepan.


A kako to već u svakom dobro pisanom scenariju najčešće i bude, za sve je »kriva« žena. Zubolov se, naime, dogodio 11. kolovoza. Stjepan, supruga mu, sin i prijetelji krenuli su na Kupu tražiti školjke za potrebe Udruge žena Pokupskog. Dan topao, voda bistra, plitka, Stjepanu tu negdje malo iznada pojasa. A na dnu nešto!


– Nije kamen, nije školjka. Što je!? Praktički sam ga nogom izvukao – priča Stjepan.


Da bi to mogao biti kakav zub prvo je palo na pamet Ivanu Jagodiću. Šale radi, ako već nije nake intuicije radi, on je još u čamcu zub stavio u usta, među svoje zube!


– Najprije mi se činio kamen. Stavim ja to u usta i velim, pa to je zub! Prvi sam to pretpostavio, ali nisam znao od čega. Razgovarali smo čiji bi zub mogao biti, ali ni u bunilu mi na pamet nije pao morski pas – prisjeća se Ivan.


Nevjerica


Priznaje, još ga drži nevjerica.


– Kad samo pomislim što je sve završilo pod tim zubom, a ja ga stavim usta. I još mi toliko paše k’o da je original – smije se Ivan.   


Stjepan se pak po povratku doma promptno uhvatio intreneta.


– Nije mi vrag dao mira. Idem na internet i prvo utipkam prapovijesni morski pas. Kad sam kliknuo na slike, naježio sam se isti čas – priznaje Stjepan.


Iznenađenje, a bome i uzbuđenje zbog pronalaska je bilo toliko da je u jedan u noći morao probuditi suprugu Mariju kako bi joj rekao što su to »ulovili«. Odluka što i kako dalje nije međutim bila laka.


– Bilo me strah ikome išta godvoriti. Nije ti svejedno, ne znaš što napraviti. A opet, ovakve stvari moraš objaviti, tim više što koliko znam, ovakvog nalaza na ovom našem dijelu Pokupskog, prije nije bilo – veli Stjepan.


Stjepan i brat mu Davorin na internetu pronalaze čovjeka koji se morskim psima i njihovim zubima ozbiljno bavi. Piše se mail Johnu Tayloru u Sjedinjene Američke Države. Odgovor stiže brzo.


– That is indeed a fossil Megalodon shark tooth – poručuje Taylor.  


Ovo je uistinu fosil zuba Megalodona, kazuje Taylor te pritom dodaje kako je megalodon živio za miocena prije otprilike 2 do 24 milijuna godina.


Kontaktira Sučec i hrvatski Prirodoslovni muzej. Tu su malo oprezniji, željni detaljnije provjere poglavito ne bi li preciznije odredili starost zuba. No, u svom dopisu i kustos Dražen Japundžić kaže kako misli da se radi o zubu morskog psa koji je živio u miocenskom razdoblju neogena, prije 20 do 5 milijuna godina u morima i oceanima diljem svijeta, pa tako i u »našem Panonskom moru«.


– Smatra se da predstavlja najveću ribu koja je ikada živjela na zemlji i znaju je uspoređivati s velikom bijelom psinom – piše u dopisu.  Na koncu, Japundžić poziva Sučeca da nalaz donese u muzej, da ga se odredi, pa razgovara o eventulanom otkupu.  


Turistička priča


Elem, očito je Magalodon to, zub njegov, ribetina čija se težina, kako piše Wikipedia, procjenjuje na nakih 50-tak tona a dužina do nekih 17 metara. Zub ima i svoju tržišnu vrijednost. U SAD-u se ona kreće oko nekih 3.000 dolara, a i replike ovakvih zuba se prodaju kao suvenir. Stjepan je na novim mukama, jer teško se od zuba rastati. No…    


– Vjerojatno ćemo u rujnu zub nositi u muzej da mu se odredi starost – kazuje.


Hoće li u muzeju i završiti, vidjet će se. Do prije par dana puk pokupski nije, uostalom, ni znao da zuba ima. Gdjekoji nevjerni Toma još se tu nađe. Ne brine to pronalazače kojima je sada znatno lakše, koliko god im se nevjerojtano činilo, zamisliti da je na mjestu današnjeg prekrasnog, zelenog pokupskog kraja nekada plivala tolika ribetina. Možda se, zapravo, dade od svega složit neka turistička priča zbog koje bi u Pokupsko i na Kupu dolazili istraživači svake vrste!? Jer, nalazio je Stjepan i do sada u Kupi koješta, recimo zlatnike iz davnih vremana, ili ostatke koji podsjećaju na grlo amafora.   


– Neka dođu. Ovaj kraj je ionako nastradao u ratu, pa neka nam malo turizma. Bilo bi lijepo da sve malo živne – ne dvoji Stjepan.


– Zub ostavite kao atrakciju, a kafić »Pokupčanka« neka se zove »Kod morskog psa« – predlažemo.


– Ili »Kod megalodona« – šali se Marija, ona kojoj je suprug umjesto školjki iz Kupe izronio veliki zub još veće morske psine!


Pokupsko u svakom slučaju ima svog morskog psa. Nego, ima li psina ime!?


– Nismo o tome razmišljali. Ne znamo, naime, je li muško ili žensko – na to će Stjepan.


I nije nebitno. Internet, naime, kazuje i to kako su dan danas u većine morskih pasa ženke veće od mužjaka!