Foto Reuters
Potraga za problematičnom cijevi koja je počela prije 15 godina, pretvorila se u obiteljsku arheološku sagu. Pronašli su podzemni svijet iz vremena prije Isusa, mesapski grob, rimsku žitnicu, franjevačku kapelu i gravure vitezova templara. Njegova je tratorria postala muzej, a nove eksponate pronalazi i danas
»Pronašli smo podzemne tunele i prostorije pa smo nastavili kopati«, ispripovijedao je Faggiano (60) za New York Times.
Potraga za problematičnom cijevi koja je počela prije 15 godina, pretvorila se u obiteljsku arheološku sagu. Pronašli su podzemni svijet iz vremena prije Isusa, mesapski grob, rimsku žitnicu, franjevačku kapelu i gravure vitezova templara. Njegova je tratorria postala muzej, a nove eksponate pronalazi i danas.
U Italiji pronalazite povijest kamo god se okrenete. Drevne civilizacije i carstva gradili su se jedni nad drugima, poput slojeva torte. Seljaci i danas za vrijeme radova u polju, nalaze etruščansku lončariju, što može zadavati glavobolju onima koji se bave urbanim planiranjem. U Rimu primjerice, gdje iz svake iskopane rupe izviru stoljeća povijesti, gradske vlasti već godinama imaju problem s planovima za širenje podzemne željeznice.
Smješten na dnu talijanske čizme, Lecce je nekoć bio ključno čvorište na Sredozemlju. Onuda su prolazili razni osvajači, Grci i Rimljani, Osmanlije, Normani i Langobardi. Početkom prošlog stoljeća ispod glavnoga gradskog trga iskopan je rimski amfiteatar.
Faggiano zna sve o neočekivanim otkrićima pod zemljom. U prizemlju je želio trattoriju, a sa suprugom je namjeravao živjeti na katu iznad nje. Njegovi sinovi studirali su u Rimu kada ih je pozvao da dođu u Lecce i pomognu mu, vjerujući da će posao biti gotov za tjedan dana.
No tjedan je brzo prošao jer su otac i sinovi otkrili lažni pod koji ih je odveo do nepoznate podzemne etaže. Ondje su naišli na grobnicu prastanovnika Apulije, Mesapa, prostor što su ga Rimljani koristili za skladištenje žitarica i podrum franjevačkog samostana u kojemu su redovnice pripremale tijela mrtvih.
Posao se uskoro proširio i dobio neslućene razmjere. Gledajući kako muškarci neprestano odvoze građevinski materijal sumnjičavi susjedi prijavili su ih policiji. Inspektori su potom zabranili iskapanja, objasnivši glavi obitelji da ne može voditi privatno arheološko nalazište.
Nakon godinu dana Faggianu je dopušteno da nastavi s ‘vodoinstalaterskim’ radovima, ali pod uvjetom da ih nadzire netko od arheologa. Podzemno blago samo je izviralo… Drevne vaze, rimske bočice za posvećivanje, antikni prsten s kršćanskim simbolima, srednjevjekovni predmeti, skrivene freske i mnogo drugog.
Sada je ondje izloženo sve što je Faggiano sa sinovima iskopao.
Faggiano je sretan zbog svog muzeja, no nije zaboravio ni trattoriju. I da, u međuvremenu je pronašao traženu cijev. Uistinu je bila oštećena, no otad je kupio još jednu zgradu i trattoriju namjerava otvoriti u njoj. Konačno. A lopatu u ruke više nema namjeru uzimati.