Ilustracija
Uz odgovarajuće asocijacije, čak i hrana može biti erotski stimulans, kao što je to pokazao jedan pokus psihologa Alana Hirscha iz Zaklade za liječenje i istraživanje mirisa i okusa. Hirsch je zatražio od muškaraca da udišu miris hrane i parfema dok im je mjerio erekciju
Možda će vam neki trgovac parfemima reći da je Chanel No. 5 sama esencija Marilyn Monroe koja ga je toliko voljela da je bio jedino što je imala na sebi u krevetu. Reklamni trik, reći ćete, i naravno da jest. Ali vaša sklonost notama ruže, sandalovine, vetivera i vanilije u Chanelu No. 5 zapravo bi mogla otkriti ponešto o vašoj vlastitoj esenciji – tj. vašem DNK, otkriva Jena Pincott u knjizi „Vole li muškarci doista više plavuše?“ u kojoj piše o tijelu, ponašanju i umovima, odnosno o znanosti u pozadini seksa, ljubavi i privlačnosti, a koju je u Hrvatskoj objavila izdavačka kuća Profil.
Testirajte svoj parfem
Je li neki parfem pravi za vas, vjerojatno ćete doznati tek nakon što ga ponesete doma i iskušate. A čak i nakon što se trajno vežete za njega, mogao bi se naglo promijeniti. Štoviše, nekih bi vam dana vaš omiljeni miris mogao i smrdjeti. Evo zašto.
Kao prvo, različiti “podmirisi” u parfemu vjerojatno će doći do izražaja tek nakon što su imali dovoljno vremena za uzajamno djelovanje s vašom kožom. A vaša koža ima svoj kemijski sastav, zbog čega se kombinacija mirisa i kože ne može uvijek predvidjeti. (Zato bolje parfumerije daju kupcima uzorke da ih ponesu kući.)
Poprskajte parfemom pulsne točke na ručnim zglobovima i iza koljena, na kojima će toplina zagrijati miris, zatim dekolte s kojega će se lagano isparavati u zrak, te kosu, na kojoj se miris začuđujuće dugo zadržava. Sljedećeg dana ponovo nanesite miris kako biste provjerili sviđa li vam se i dalje. Vaša će koža neka ulja upiti, a druga će izlučiti.
To što vam se neki miris sviđa, ne znači da će baš uvijek dobro mirisati, a razlog tomu jest što neke situacije utječu na vaš temeljni miris. Vaši MHC geni utječu na vaš tjelesni miris, ali na njega utječu i mnogi drugi čimbenici. Stres je glavni krivac za to. Kada ste napeti, vaš znoj sadrži hormone koji mijenjaju vaš miris, a to pak utječe i na vaš parfem. Drugi je krivac prehrana. Ako vam češnjak, luk i curry izlaze na pore, Love Potion No. 9 smrdjet će poput jela koje naručujete dostavom. Na parfem i vaš doživljaj njegova mirisa utječu i hormonske promjene izazvane pubertetom, trudnoćom, starenjem i oralnom kontracepcijom.
Prije nekoliko godina Manfred Milinski, bihevioralni ekolog s njemačkog Instituta Max Planck, i njegov kolega Claus Wedekind uzeli su uzorke DNK više od 130 studenata i studentica. Istraživači su od njih zatražili da pomirišu uobičajene sastojke parfema, poput vanilije, pačulija, jorgovana, sandalovine i mošusa te da ocijene mirise na temelju toga koliko im se sviđaju i u kojoj bi ih mjeri željeli nositi kao parfem.
Mirisi mošusa, ruže, vetivera i kardamoma, od Egipta do danas
Nakon dvije godine zatražili su od ispitanika da ponove test. Otkrili su čvrstu poveznicu između gena i ukusa za parfeme. Ispitanici sa sličnim varijantama genâ imunosnog sustava, glavnim kompleksom tkivne podudarnosti (MHC), bili su skloni istim mirisima. Na primjer, pojedincima s određenom varijantom MHC-a mirisi kardamoma, cimeta i sandalovine sviđali su se više nego onima koji nisu imali tu varijantu.
Znanstvenike zanima MHC jer već postoje snažni dokazi za to da ta skupina gena imunosnog sustava proizvodi bjelančevine koje se povezuje s tjelesnim mirisom i spolnim odabirom. Istraživači smatraju da parfemi mogu oponašati i naglasiti prirodni miris pojedinca povezan s MHCom, ili barem neke njegove aspekte. Kada se poprskate mirisom koji, primjerice, sadrži ružino ulje, mogli biste drugima nesvjesno otkriti svoj jedinstveni genski ustroj. Izazovna teorija istraživača glasi da bi nošenje parfema moglo biti sredstvo za strateško pokazivanje varijanti MHC-a koje upućuju na otpornost na određene infekcije.
Najsnažnija veza s MHC-om otkrivena je kod mirisa mošusa, ruže, vetivera i kardamoma. Ti se mirisi koriste već pet tisuća godina, otkako su stari Egipćani izmislili parfeme. Miomirisi opisani u Bibliji uglavnom imaju jednake sastojke kao i današnji dizajnerski parfemi. To je potaknulo Milinskoga i Wedekinda da se zapitaju je li taj mali postotak svjetskih biljaka koje su kao mirisi izdržale test vremena po nečemu poseban. Moguće je da su ti mirisi jedini podudarni s ljudskim tjelesnim mirisima.
Možda ćete se zapitati na koji bi način vaše mirisne sklonosti mogle odražavati vaš MHC. Istraživači to ne objašnjavaju, ali moguće je da pojedinci sa sličnim MHC-om također imaju sličan kemijski sastav znoja i kože, a neki se mirisi stapaju s tim tjelesnim tvarima ili ih naglašavaju više nego drugi. Daljnja bi istraživanja mogla bolje rasvijetliti vezu između mirisa i MHC skupina. (Na primjer, voljela bih znati zašto mi je mošus mrzak, kao i mnogim ljudima s određenom varijantom MHC-a, piše Pincott.)
Milinski i Wedekind nisu uspjeli otkriti značajnu vezu između MHC-a pojedinaca i mirisa koji bi ih privlačili kada bi ih nosio suprotni spol. Možda stoga što je teško zamisliti kako bi neki miris točno mirisao na našem partneru ili stoga što bi kultura i iskustvo mogli omesti jasno izraženu biološku sklonost. Milinski smatra kako postoji određeno podudaranje između sastojaka koje ljudi vole u svojim parfemima i onih koje vole na svojim ljubavnicima, jednako kao što u idealnom slučaju postoji malo podudaranje u MHC genima para. No zasad, vaše šepurenje kako biste privukli partnera ostaje u jednakoj mjeri umijeće koliko i znanost.
Može li miris hrane ili parfema biti erotski stimulans?
Možda može, ali ne stoga što bi ijedan miris sam po sebi i sam od sebe bio erotičan. U širokome spektru mirisa koje može osjetiti ljudski nos – negdje između deset i četrdeset tisuća – niti jedan nije univerzalni afrodizijak. To ne znači da parfemi nemaju baš nikakvoga učinka – oni se samo vrlo razlikuju po svojoj privlačnosti.
Neuropsihologinja Rachel Herz sa Sveučilišta Brown ima teoriju o utjecaju mirisa na psihu: emocije koje vezujete za neki miris utječu na vaš dojam o njemu. Ako neki miris budi u vama pozitivne asocijacije, više će vam se sviđati, a ako budi one negativne, sviđat će vam se manje. Ako vas neki miris podsjeća na nešto seksi, i on sam može postati seksi.
U jednome pokusu Herz i njezini kolege zatražili su od skupine muškaraca i žena da igraju glasnu, frustrirajuću računalnu igricu u prostoriji u koju je skriveni stroj upuhivao neobične i neugodne mirise. Ostali sudionici istraživanja u miru su prelistavali časopise u prostoriji ispunjenoj istim mirisom ili igrali istu igricu u prostoriji bez mirisa. Njihove su emocije nesvjesno utjecale na njihov doživljaj mirisa. Sudionicima koji su igrali iritantnu igricu u smrdljivoj prostoriji, miris je bio mnogo odbojniji nego onima koji su mu bili izloženi mirno čitajući.
Kako bi dokazali da nam se također zbog asocijacija neki miris više sviđa, istraživači su u prostoriju u kojoj su sudionici igrali zabavnu igricu i gledali komediju, pustili mješavinu mirisa kokica s maslacem, kiše i prljavštine. Ta je skupina neobični miris ocijenila ugodnijim nego kontrolna skupina koja nije imala ugodno iskustvo dok ga je udisala. Naravno, nisu svi mirisi isključivo opažajni. Neki se općenito smatraju odbojnima, poput mirisa sumpora, truleži i poljskog zahoda za vrućeg dana.
Nahranite njegova osjetila
Mirisi kuhanja uzbuđuju muškarce, barem je tako bilo sa svima onima s kojima sam hodala. Hrana ima određenu senzualnu privlačnost, a moguće je da istodobno budi nekolicinu iskonskih nagona. No morate otkriti koji mirisi uzbuđuju vašega dragog. Zajedno skuhajte obrok. Otvorite svoj ormarić sa začinima. Pripremite vlastite kombinacije i ispitajte uzbuđuje li ga koja od njih. Bogato ih nanesite na svoju kožu i dajte mu da kuša: vaniliju, žestoko piće, umak od rajčice, naranče, klip kukuruza, čips s okusom tortille, uštipke s marmeladom, pitu od trešanja ili breskve, čokoladne prutiće…, savjetuje Jena Pncott.
Mirisi se obrađuju u olfaktornom korteksu, dijelu mozga koji je izravno povezan s neuralnim krugovima za emocije, pamćenje i motivaciju. Mirisi se razlikuju od slika ili riječi po tomu što često zadržavaju svoju prvotnu asocijaciju. Mogu biti zapanjujuće precizni. Razmislite o ovome: jeste li ikada namirisali nešto što vas je u mislima vratilo u točno određeno mjesto i točno određeno vrijeme u vašem životu? (Meni se to događa s mirisom kolonjske vode jednoga bivšeg dečka. Povremeno ga osjetim u mnoštvu, a on me vrati u prošlost, baš kao što je kolačić madeleine vraćao Prousta, otkriva autorica knjige). Ako vas uzbuđuje miris neke kolonjske vode, bili vi toga svjesni ili ne, moguće je da vas podsjeća na pozitivna seksualna iskustva iz prošlosti ili izaziva neke druge asocijacije koje vas dovode u takvo raspoloženje. Isto se može kazati i za mirisne svijeće, mirisne štapiće, potpourri i druge osjetilne rekvizite kojima se ljudi koriste u romantične svrhe.
Uz odgovarajuće asocijacije, čak i hrana može biti erotski stimulans, kao što je to pokazao jedan pokus psihologa Alana Hirscha iz Zaklade za liječenje i istraživanje mirisa i okusa (Smell and Taste Treatment and Research Foundation). Hirsch je zatražio od muškaraca da udišu miris hrane i parfema dok im je mjerio erekciju. Kombinacija bučnice i lavande bila je učinkovita; udisanjem ugodnoga, poznatog mirisa, muškarci su doživjeli 40-postotni porast cirkulacije krvi u penisu. Ostali podizači libida bili su mješavina uštipka i sladića, miris đurđica te brze prehrane poput kole i kokica s maslacem.
Hirsch je ponudio evolucijski razlog zašto muškarce uzbuđuju mirisi hrane. Moguće je da su nakon klanja ili žetve naši preci imali najbolje izglede za pronalaženje partnerice i razmnožavanje; stoga su muškarci evoluirali tako da ih hrana erotski stimulira. Ako je uistinu tako, onda se nalaze u dobrom društvu: bonobo majmuni i drugi primati obično dobiju erekciju pri pogledu na hranu. Nakon što se zasite, na redu je seks.
