Poznati hrvatski alpinist

STIPE BOŽIĆ SPREMA NOVE POTHVATE Siguran sam da život nije samo stjecanje, da nas naprijed vodi duh

Nataša Car

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Božić se na vrh svijeta prvi put popeo 15. svibnja 1979. i to zapadnim grebenom kojim se dotada još nitko nije penjao. U povodu 40. obljetnice uspona vraća se na Himalaju, a cilj mu je vrh Imja Tse visok 6.189 metara. Šest članova ekipe uključuje i njegovu kćer Ivu, prijatelje Vedrana Mlikotu, Tonija Čaglja, Ivu Miloša i njegovu kćer Paulu. Također, obljetnicu će obilježiti knjigom »San o Everestu« koja pokušava dati odgovor na pitanje što za njega znači taj san koji ga je nosio u visine



Večer uoči pogreba Marlene Filipas, mlade creske alpinistice koja je tragično izgubila život dok se uspinjala na Rujičin kuk u blizini Baških Oštarija na Velebitu, u gradskoj knjižnici i čitaonici Frane Petrića u Cresu gostovao je Stipe Božić, poznati hrvatski alpinist, putopisac i redatelj. Točno 40 godina nakon osvajanja Himalaje Božić priprema novu ekspediciju na najviši planinski lanac na Zemlji, a paralelno radi na izdavanju nove knjige »San o Everestu«.


Svoj zanimljiv život ispunjen raznim pothvatima, ali i bogatu dokumentarističku i izdavačku djelatnost, predstavio je Cresanima u jednosatnom predavanju praćenom prezentacijom koja se sastojala od najzanimljivijih fotografija, grafika i videoisječaka. Mnogobrojnoj publici koja je ispunila svaki dostupan kutak malene creske knjižnice pokušao je objasniti zašto se stalno vraćao planinama iako je u njima izgubio najbolje prijatelje. Iako je nakon svakog tragičnog događaja donosio odluku da se više neće penjati, uvijek je to činio iznova, vraćao se u visine u kojima se jedino može naći mir.


– Nakon svega, siguran sam samo u jedno: život nije samo stjecanje, materijalna dobra nisu ono što vodi svijet naprijed, nego ljudski duh, rekao je Božić te naglasio da iza svakoga od nas ostaje samo priča o njemu i sve što radimo je u službi te priče.


Nova knjiga




Time je najavio novu knjigu »San o Everestu« koja pokušava dati odgovor na pitanje što za njega znači taj san koji ga je nosio u visine. Predavanje nije moglo proći bez spomena Hrvatske gorske službe spašavanja čiji je Božić jedan od najaktivnijih članova i kojom se posebno ponosi jer se u njoj na najbolji način koriste iskustva ponajboljih hrvatskih alpinista. Posljednji slajd Božićeve prezentacije bila je fotografija Marlene Filipas s dvije prijateljice alpinistice, od kojih je jedna Božićeva kći Iva.


– Ova slika nas podsjeća kako smo smrtni i koliko nas naš san može koštati, riječi su kojima je Stipe Božić zaključio predavanje.


Pripreme u tijeku


Stipe Božić ovih je dana gostovao u nekoliko kvarnerskih gradskih knjižnica, a, između ostaloga, i u Gradskoj knjižnici u Crikvenici gdje je osim o knjizi »San o Everestu«, pričao i o svojim avanturama te, kao i na Cresu, najavio da se vraća na Himalaju. Koliko iskustva ima ovaj alpinist govori i činjenica da na pitanje o pripremama za nadolazeću ekspediciju nonšalantno odgovara da mu nisu potrebne posebne pripreme jer je vrh visok »samo 6.000 metara«. I dok je ostatku svijeta to vrtoglavo visoko, Božiću koji se više puta popeo na vrhove više od 8.000 metara, ova visina ne predstavlja prevelik izazov. Šest članova ekipe, koja uključuje njegovu kćer Ivu, prijatelje Vedrana Mlikotu, Tonija Čaglja, Ivu Miloša i njegovu kćer Paulu uglavnom trenira vikendom, a mlađi članovi nešto više.


Božić se na vrh svijeta prvi put popeo 15. svibnja 1979. i to zapadnim grebenom kojim se dotada još nitko nije penjao. U povodu 40. obljetnice ovog uspona Božić se vraća na Himalaju, ali ovaj put cilj mu je vrh Imja Tse visok 6.189 metara.


– Tom prilikom susrest ću se s obitelji prijatelja šerpe Ang Phua koji je poginuo pri silasku s Everesta 1979. godine, rekao je. S njegovom obitelji nikada nije izgubio kontakt, često ih je posjećivao u Nepalu, a sin Ming, o kojem su se penjači brinuli sve ove godine, bio je i u Hrvatskoj.

– Školovali smo Minga, pomogli smo obitelji u obnovi kuće nakon potresa i trudili se uvijek ostati u kontaktu, rekao je Božić dodajući da je komunikacija s obitelji uvelike olakšana nakon što su i ondje dobili internet.


Opasan sport


Hrvatski alpinist primjećuje veliku razliku od prije 40 godina. Sela kroz koja su tada prolazili bila su siromašna i nije ih bilo mnogo, a sada se ondje, osim interneta, nalaze i hoteli, restorani i veliki broj turista.


– Sada kada dođete u bazni logor u podnožju Everesta, ima i nekoliko tisuća ljudi, naglasio je Božić koji smatra da je dobro da je sve više ljudi zainteresirano za aktivni odmor i provođenje vremena u prirodi. No, priroda se također mijenja.


– Primijeti se povlačenje ledenjaka zbog globalnog zatopljenja, upozorio je alpinist.


Iako iza sebe ima zavidno iskustvo, opreza na visinama nikad dosta.


– Kad dostignete vrh, nema vremena za slavlje jer ste tek na pola puta, objasnio je Božić. Najveći broj nesreća događa se pri silasku, a tako su stradali i mnogi Božićevi kolege. Prilikom ekspedicija stekao je mnoge prijatelje diljem svijeta.

– No, pola od svih prijatelja alpinista nikada se nije vratilo, govori s tugom u glasu.


Ta porazna statistika govori o tome koliko je opasan ovaj sport, no Božić se još dugo vraćao ekstremnim visinama. Iako je nakon svake tragedije mislio da se neće vraćati, ovaj alpinist jedini se popeo na Everest zapadnim i južnim grebenom, osvojio je i vrh Manaslu te K2. Drama koja se odvijala pri silasku s K2 prilikom kojeg je život izgubio alpinist Boštjan Kekec natjerala je Božića da se penje na manje opasne planine.



Knjiga »San o Everestu« posvećena je 40. obljetnici Božićeva uspona na Everest i sastojat će se od njegovih članaka iz Slobodne Dalmacije, kao i tekstova ostalih sudionika tadašnje ekspedicije. U knjizi je i osvrt na drugi uspon na Everest iz 1989. godine po jugoistočnom grebenu, te na treći Everest iz 1996. kada se dogodila tragedija u kojoj je poginuo šerpa Ang Phu i po kojoj je snimljen film.



Važnost HGSS-a


Za nedavnu tragediju na Velebitu na kojem je poginula alpinistica Marlena Filipas i dobra prijateljica njegove kćeri Ive, rekao je kako se radilo o nesretnom slučaju, no jako mu je teško jer je izgubljen mlad život.


– To je kao da izgubiš svoje dijete, rekao je.


Nesreće se stoga događaju i najiskusnijima, a na pitanje o neadekvatno pripremljenim i opremljenim penjačima Božić, također član HGSS-a, priznao je da to postaje problem jer sve veći broj ljudi se penje pa je za očekivati i sve veći broj nesreća, ali nema govora o kažnjavanju.


– Mi potičemo ljude da odlaze u planine, educiramo ih o tome što moraju uzeti, ali mi nismo ti koji kažnjavaju one koji pogriješe. U ekstremnim slučajevima kada se netko primjerice napije i time dovede u opasnost, možemo ih prijaviti policiji, ali HGSS je za spašavanje, ne za kažnjavanje, zaključio je Božić.