Priča o stvaranju legende

PRONAŠLI SMO BADBEATA Misteriozni Riječanin kojeg svi žele upoznati progovorio za Novi list

Darko Pajić

Ilustracija iStock

Ilustracija iStock

Da nisam 14 sati dnevno vezan uz računalo s taman toliko vremena da mogu neki začetak ideje pretočiti u uradak, Badbeata ne bi bilo, barem ne u ovom intenzitetu. Tako da valjda negdje dobiješ, negdje izgubiš. I tako je otprilike nastajao Badbeat, crtica zajebancije s najdražim neprijateljima i injekcija bezgraničnog optimizma u napaćeni riječki nogometni puk – kaže Badbeat 



Ajmo probat’ napravit intervju s Badbeatom. Neka ostane anoniman, ali da ponešto doznamo o njemu. Čovjek je ove godine doista ušao u legendu navijača Rijeke. Ono što on radi na svojoj Facebook stranici malo je kreativno čudo. To je otprilike bila ideja u redakciji unatoč određenim dvojbama.


I tako smo probali kontaktirati navijača Rijeke koji se krije pod nadimkom Badbeat. I uspjeli. Čuti dio njegovih misli i objašnjenja o tome kako mu se uopće dogodilo da postane toliko nezaobilazan i drag svakom navijaču Rijeke. Pa tako i autoru ovog teksta. Osobno mi je teško odabrati svoj najdraži Badbeatov uradak.


Je li to Johnny Depp kao zabrinuti pape ili su to sve transformacije njegova klinca, možda onaj Dinamu Soudani odbrojani ili je to preparat iz Badbeatove apoteke poznatiji kao Klečalin forte.




Može biti i naslovnica Slobodne na kojoj Dinamo ipak nije prvak, a Anas Sharbini biva uhapšen zbog ilegalne organizacije utrka pasa ili ona ležerna fotka Matjaža Keka, koji svima redom dijeli savjete u stilu Nostradamusa. Ili jedna od posljednjih na kojemu uz snimku od sreće uplakanog navijača Rijeke ide Badbeatov komentar o proljetnoj alergiji.



Čovjek se jednostavno dobro zabavlja i zabavlja sve one koji ga vole čitati i gledati. Pritom ne bira predmet zajebancije niti se zamara nekakvom političkom korektnošću. Ali nudi pregršt smijeha i optimizma za sve koji dišu s Rijekom. A takvih je svakog dana sve više. Zato je doista ušao u riječku legendu. I unatoč sve većoj popularnosti bira ostati anoniman, nadamo se i poslije objave ovog teksta.


U svom pismu i mislima koje je podijelio s Novim listom Badbeat govori o tome da se bavi matematikom, kvantnom fizikom, glazbom, jednim neobičnim sportom, dakle ima doista širok raspon znanja i interesa. Između ostalog kaže: »Biram anonimnost jer sam tako najslobodniji, a kad sam slobodan, onda mogu biti i najiskreniji.« Kratko i jasno. A sve ostalo objašnjava u pismu kojeg prenosimo.



Mindset šampiona 


– Evo, da ti u par rečenica probam dati odgovore na pitanja, vjerojatno ću ovo pisati cijeli dan, kroz pauze na poslu, pa oprosti ako mi je tok misli nejasan. Ukratko, osim sna kojeg sam dijelio s vama i zbog kojeg sad razgovaramo, ja imam još jedan osobni san, a on je uspjeh u profesionalnom mentalnom sportu kojim se bavim na globalnom nivou. Kao i u svemu, za biti izvrstan u onome čime se baviš treba puno rada i odricanja. Fizički aspekt našeg sporta vezan je samo uz uvjet da moraš biti toliko u formi kako bi proveo za računalom 14 sati u komadu, a onaj mentalni je dominantan.


Mene je osobno, osim same igre, zanimao tzv. »mindset« šampiona i onda sam shvatio da svi oni dijele pozitivnu mentalnu sliku o ishodu natjecanja. Počeo sam tako pažljivije istraživati psihološke profile pobjednika. Slikovito rečeno, govorim o ritualima prije nastupa, bili oni dodir trave rukom i »križanje« prije utakmice ili je riječ o Goranovom inzistiranju na određenom vimbldonskom pisoaru. Sve su to okidači za »mindset« šampiona, tehnike poznate u NLP-u (Neuro Linguistic Programming) kao »anchoring« tehnike, što omogućava postizanje potrebnog stanja uma upravo u trenutku kad to osoba želi.



Meni je tu teoriju sa znanstvene strane osnažio eksperiment na Princetonu kojim je utvrđeno da ispitanici koncentracijom na jedinicu ili nulu iz RNG-a produciraju više jednih ili drugih, odnosno utječu na ishod kao što to govori i kvantna fizika kroz double-slit eksperiment. To je za mene bilo vrlo važno, dvojbe više nije bilo, pozitivno razmišljanje je pravi put i koliko mi god ne možemo izmjeriti učinak, činjenica je da on postoji. I ono što sam u svojim uratcima emitirao je samo refleksija mog odnosa prema sportu. Bilo je iskreno, valjda je zato prepoznato.


Glas naroda 


Paralelno, budući da sam se bavio i PR-om i marketingom, volio sam pratiti forume i čitati komentare ispod portala, a ono što me je zanimalo je kako se mijenjaju trendovi glasa naroda. Kako diše puk, kolokvijalno. Shvatio sam da ih vrlo dobro mogu prepoznati, zanimao me taj »hive mind« koji se rađa na društvenim mrežama. Komunikacija mi nije bila strana i znao sam da poruka, da bi došla do cilja, mora biti umotana u nešto zanimljivo jer je šum u internet komunikaciji ogroman.



Treći faktor bitan za priču je taj da sam se dugo godina bavio glazbom i nedostajala mi je ona izmjena energije s publikom i trebao mi je nekakav artistički odljev danas kad se bavim matematikom. I tako je spletom okolnosti stvoren spin-off mog forumskog nadimka – Badbeat.


Prenosio sam u sliku crtice iz forumskih prepucavanja, pri čemu se nisam zamarao marketingom i privlačenjem fanova na svoju stranicu. Imao sam stotinjak pratitelja, najviše sa hocu.ri foruma, a to je ekipa pravih zaljubljenika u klub, ekipa kojoj dugujem inspiraciju za puno mojih uradaka. Bio je to OK odnos, ja sam izbacivao kreativnu energiju, a oni su se nasmijali, skoro pa interna zajebancija. S vremenom sam počeo u svoje uratke sve više umatati, za primorski mentalitet, blasfemične doze optimizma i samouvjerenosti, pokušavajući promijeniti ono što je Jung zvao kolektivno nesvjesnim, a ja »buffer-om«, međuspremnikom, koji kad se dovoljno napuni mijenja stvari, u ovom slučaju mentalitet, iz onog određenog 1999. godinom, u ovaj današnji, šampionski. Takva vibracija je sve više godila navijačima i broj pratitelja se počeo širiti. Na kraju se dogodila povijest.



Zadnje i ne najmanje bitno. Naravno, navijač sam Rijeke i proveo sam preko dva desetljeća na tribinama Kantride, no mene je više od crtanja formacija oduševljavala navijačka subkultura i energija koju tribina može emitirati. To mi je dalo mogućnost da prepoznam njihove probleme i pretvorim u uradak.


Rinse and repeat 


Zbog ugovora kojeg danas imam većina utakmica što Rijeka igra su za mene radni dani te ih moram propustiti i ovo je moj doprinos uspjehu kluba za kojeg navijam i gradu u kojem živim. No, s druge strane, da nisam 14 sati dnevno vezan uz računalo s taman toliko vremena da mogu neki začetak ideje pretočiti u uradak, Badbeata ne bi bilo, barem ne u ovom intenzitetu. Tako da valjda negdje dobiješ, negdje izgubiš. I tako je otprilike nastajao Badbeat, crtica zajebancije s najdražim neprijateljima, injekcija bezgraničnog optimizma u napaćeni riječki nogometni puk pa komentar na aktualna događanja, rinse and repeat, zaključuje Badbeat svoju priču o tome kako je Badbeat uopće nastao.



Onako novinarski pokušali smo postaviti i još poneko banalno, sasvim navijačko pitanje. Najdražu utakmicu nije želio birati, ali najdražu priču o nekom igraču Rijeke ipak ima.


– Najljepša mi je ona Prskalova jer je lokalni dečko, underdog. pravi autsajder, koji je dočekao svoj trenutak i iskoristio ga. I to kako.


Slično odgovara i na pitanje je li zaplakao u nedjelju kod osvajanja prve riječke titule prvaka.


– Nisam plakao, jer sam bio cijelo vrijeme siguran da će se sve ovo dogoditi, ali razumijem one koji su plakali. Ja sam, možda je najpreciznije reći – odahnuo, kaže Badbeat o toj masovnoj »proljetnoj alergiji«.


Što dalje sprema? Pitanje je glupo, ne zna ni on sam, niti može planirati. Inspiracija i kreativnost ne daju se ukrotiti i kontrolirati. Neka tako i ostane kad je Badbeat u pitanju. Najbolje je – zajedno se smijati.