Grad: Rijeka
Danas: 14° djelomično oblačno
Sutra: 7° 16° djelomično oblačno
21. studenoga 2017.
Razlog za zabrinutost

Institut za istraživanje mora: Predator koji je uništio crnomorsko ribarstvo širi se Sjevernim Jadranom

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 7. kolovoz 2017. u 9:55 2017-08-07T09:55:37+02:00

Riječ je o invazivnoj vrsti jajolikog oblika koja može narasti do 12 centimetara. Dobila je ime po organima za kretanje, koji se u obliku traka-rebara pružaju cijelom dužinom tijela. Životinja se kreće ustima prema naprijed i grabi planktone, jajašca i ličinke sitne plave ribe. Tako se brzo razmnožava da je u Sjevernom Jadranu u samo dvije godine postigla eksploziju.

Ono što već danima preplavljuje plaže na zapadnoj obali Istre nisu meduze, već nova invazivna vrsta koja im nalikuje po strukturi. Riječ je o rebrašima, koji nemaju žarnjake i ne peku, pa su neopasni za ljude, ali su potencijalno velik problem za sitnu plavu ribu i njeno mriještenje.

Strahovanja su opravdana jer je riječ o organizmima koji se hrane zooplanktonom, hranom za inćune i srdele, a razmnožavaju se velikom brzinom, tako da naprosto otimaju hranu sitnoj plavoj ribi. Što je još i gore, rebraši su mesožderi, koji se hrane i njihovim jajašcima i ličinkama, pa posljedično mogu dovesti do kolapsa gospodarski najznačajnije riblje populacije Jadrana, od koje, od ribara do trgovaca i prerađivača, živi veliki broj ljudi.

Iz Tršćanskog zaljeva

– Rebraš Mnemiopsis leidyi, u slobodnom prijevodu Morski orah, prvi su pronašli kolege iz Pirana i Trsta u Tršćanskom zaljevu još 2005. godine. Do prošle godine populacija je ljeti rasla, a zimi ugibala. Nekontrolirani rast je započeo prošlog ljeta, a ovoga je dostigao zabrinjavajuće razmjere. U talijanskim lagunama i zatvorenim uvalama zapadne obale Istre gustoća naseljenosti procjenjuje se do 500 primjeraka po prostornom metru mora, a do sada je najveća koncentracija zabilježena 1982. u Crnom moru sa 400 jedinki, kaže Davor Lučić znanstveni savjetnik u Instituta za istraživanje mora i priobalja u Dubrovniku.

Riječ je o invazivnoj vrsti jajolikog oblika koja može narasti do 12 centimetara. Dobila je ime po organima za kretanje, koji se u obliku traka-rebara pružaju cijelom dužinom tijela. Životinja se kreće ustima prema naprijed i grabi planktone, jajašca i ličinke sitne plave ribe. Tako se brzo razmnožava da je u Sjevernom Jadranu u samo dvije godine postigla eksploziju.

– Do prošle godine populacija invazivnog rebraša Mnemiopsis leidyi je bila zanemariva. Lani je počeo naglo rasti i proširio se na područje cijelog sjevernog Jadrana, a ove se godine pojavio još ranije, pa je došlo do prave eksplozije njegove populacije. Najveću gustoću od 500 jedinki po kubiku mora zabilježili smo u uvalama oko Pule i Rovinja, ali ga, desetak puta manje ima i na cijelom potezu od Rovinja do ušća rijeke Po, koji redovno obilazimo našim istraživačkim brodom, kaže Paolo Paliaga, viši asistent u rovinjskom Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.

Testiranja koja su provedena na sedam različitih lokacija diljem Sjevernog Jadrana, od obalnih voda oko Pule, preko Tršćanskog zaljeva do Venecijske lagune pokazala su da ovogodišnji rast populacije invazivih rebraša može dostići razmjere koje će utjecati na hranidbenu ravnotežu u moru i mogućnosti osiguranja dovoljne količine zooplanktona za prehranu sitne plave ribe.

– I sadašnja populacija rebraša predstavlja prijetnju, a ako se nastavi ovaj progresivan rast situacija će postati opasna, jer u moru neće biti dovoljno biomase za sitnu plavu ribu, veli Paliaga.

Zabrana ulova

Izvorno, Mnemiopsis leidyi potiče s atlantskih obala Amerike, a 1982. je balastnim vodama tankera za prijevoz nafte dospio u Crno more. U nekoliko godina se toliko razmnožio, da je do kolapsa doveo ribarstvo Rumunjske, Bugarske  i Turske, posebno zbog pada populacije inćuna. Uvedena je potpuna zabrana ulova plave ribe, ali ni to nije pomoglo. Oporavak je započeo tek 1977., kada je, opet preko balastnih voda, u Crno more dospjela još jedna invazivna vrsta Beroe ovata – Jajasti rebraš, koja se hrani upravo rebrašom Mnemiopsis leidyi.

Stoga nije slučajno da se pojavila u sjevernom dijelu Jadrana koji je bogat zooplanktonom i zbog rijeka koje u njega donose hranjive tvari. Tu se osobito ističe Po, druga najveća rijeka na Mediteranu, koja prolazi kroz poljoprivredna područja pa sa sobom nosi umjetna gnojiva, dušik i fosfor, koji pospješuju rast zooplanktona.

– Za sada najveća ugroza prijeti plitkim talijanskim lagunama i Tršćanskom zaljevu s malim dubinama mora, u kojem se pojavljuje najveća populacija sitne plave ribe. Najviše što se može učiniti je prevenirati da do toga uopće dođe, i to kontroliranjem i tretmanom balastnih voda, zaključuje Davor Lučić.

Zdraviji sustav

Na našem području Sjevernog Jadrana predator rebrašu Mnemiopsis leidyi je domaća vrsta rebraša, no njena je populacija premala da bi se uspješno borila s ovom invazivnom vrstom. Jedinke Beroe ovata viđene su u moru pokraj Pule, ali je riječ o zanemarivom broju da bi mogao utjecati na rebraše.

– Ekološki sustav Jadrana je zdraviji, s prirodnijim vrstama riba i manje zagađen od Crnog mora. Ipak, koncentracija rebraša je na našem području sve veća i natjerat će nas na brže djelovanje. Nepoznato je može li nam pomoći Beroe ovata, koja za prehranu također koristi zooplanktone. Strahuje se da bi nakon smanjivanja populacije rebraša Mnemiopsis leidyi i ova vrsta vjerojatno postala invanzivna i uništavala zooplantone.

Treba naglasiti da su rebraši s velikim količinama želatinozne mase u velikoj mjeri utjecali na turizam na obalama Crnog mora. Uostalom, već imamo dojave građana koji su zabrinuti masovnom pojavom rebraša u našim zatvorenim uvalama, zaključuje Paolo Paliaga, koji sa suradnicama sistematizira prikupljene podatke i izrađuje izvješće o eksploziji populacije invazivnih rebraša.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka