Facebook status

HRVAT ODUŠEVLJEN ŠKOLOM U ŠVEDSKOJ ‘Moramo kupiti iPad? Ne, vaše je da pazite na bateriju’

P. N.

ilustracija Pixabay

ilustracija Pixabay

Post u kojem Mufić opisuje iskustva svoje obitelji sa švedskim obrazovnim sustavom, koji je dosad podijeljen više stotina puta, prenosimo u cijelosti



Taman u vrijeme dok se u Hrvatskoj raspravlja o kurikularnoj reformi i uvođenju informatike u škole kao obveznog predmeta, jedan je status objavljen sinoć na Facebooku, doslovno užario ovu društvenu mrežu.


Autor mu je novinar Slobodan Mufić, koji se sa suprugom i kćeri preselio u Švedsku. 


Post u kojem Mufić opisuje iskustva svoje obitelji sa švedskim obrazovnim sustavom, koji je dosad podijeljen više stotina puta, prenosimo u cijelosti.




Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.


Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.


On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.


Mi: Znate, ona ne zna švedski.


On: Dobro, naučit će.


Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?


On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.


Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?


On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.


Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?


On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.


Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?


On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.


Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.


On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.


Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?


On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.


Mi: To je na suprotnoj strani grada…


On: Nema problema, naručit ćemo taksi.


Mi: Taksi?


On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave. 


I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika.