Medijski odgoj

Više pred ekranom nego što roditelji misle: Djetinjstvo pred televizorom

Siniša Pavić

* Foto: V. KARUZA

* Foto: V. KARUZA

Rezultati istraživanja pokazuju da djeca jako puno vremena provode pred ekranom, više nego što to procjenjuju njihovi roditelji. Pritom su često sama i samostalno odlučuju što će gledati. To se odnosi i na djecu predškolske i rane školske dobi



Roditelji su uvjerenja da im djeca gledaju televiziju sat i pol dnevno, no egzaktno mjerenje pokazuje da im djeca pred televizorom borave i tri sat na dan. Roditeljima se čini da im djeca, poglavito mlađa, ne gledaju televiziju kasno navečer, no istraživanje kazuje da čak i oni stari između četiri i osam godina gledaju televiziju iza 22 sata. Djeca gledaju televiziju više nego što su im roditelji toga svjesni, ili više nego su roditelji to spremni sebi i drugima priznati.


  Nije to, dakako, jedini rezultat i zaključak istraživanja o dječjim navikama gledanja televizije što ga je za potrebe Vijeća za elektroničke medije (VEM) i UNICEF provela Agencija IPSOS Plus. Omiljeni i najgledaniji televizijski sadržaji za djecu do 12 godina tako su crtani filmovi, dok kod starije djece među najgledanijim sadržajima dominira sport. Oko polovice vremena djeca gledaju televizijski program bez prisustva roditelja. Petina djece gleda televizijski program preko tableta i PC-a, pa bili oni i trogodišnjaci. Djeca starija od 13 godina češće gledaju televiziju sama, u svojoj sobi, a vidljiv je i značajan trend pada gledanosti »klasične« televizije kod djece starije od 13 godina djece. Da često ili uvijek odlučuju što će im djeca gledati kaže 60 posto roditelja, a vrijedi notirati da su roditelji prepoznali oznake o dobnoj primjerenosti televizijskog sadržaja i da kažu kako razumiju što one znače.


  Na temelju ovog istraživanja provedenog na uzorku od tisuću roditelja koji su odgovarali o navikama 1.561 djece, VEM je izradio pa prije koji dan u javnu raspravu poslao tekst novog Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima. Prvi Pravilnik o načinu postupanja nakladnika televizijske djelatnosti radi zaštite maloljetnika VEM je donijelo 2008. godine. Zbog usklađenja s promjenama Zakona o elektroničkim medijima i s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama Pravilnik je neznatno revidiran 2010. godine, bez zadiranja u članke vezane uz zaštitu maloljetnika u elektroničkim medijima. Najznačajnije promjene što ih donosi novi Pravilnik, ili pak one koje bi mogle izazvati ponajveću pažnju javnosti, vezane su uz obavezno vizualno označavanje dobne kategorije i postavljanje vremenske zaštite za pojedine programske sadržaje.




 


 Bez ograničenja


Dirati se tako neće u televizijski sadržaj namijenjen starijima od 18 godina, on se i dalje neće smjeti prikazivati prije 23 sata. Sadržaji neprimjereni mlađima od 15 godina moći će se prikazivati iza 20 sati, a ne kao do sada iza 22 sata, dok za sadržaje koje smiju gledati stariji od 12 godina, one koji se do sada nisu smjeli prikazivati od 7 do 21 sat, više neće biti vremenskog ograničenja. Slikovito rečeno, serije poput, primjerice, »Sestra Jackie« s dobnom oznakom 15 moći će se prikazivati iza 20 sati, a ne kao do sada iza 22 sata, dok će primjerice »CSI: Miami« na ekran moći za čitava dana uz dobnu oznaku 12. Logike u tome čini se ima.


  – U sedmogodišnjem razdoblju od donošenja prvog Pravilnika, diversifikacija i konvergencija medijskih platformi i sadržaja u potpunosti su promijenile način konzumiranja medija i omogućile njihovu bitno lakšu dostupnost. Djeca i mladi, između ostaloga, sada mogu bez ikakvih ograničenja, koristeći brojne platforme samostalno pristupati raznovrsnim medijskim sadržajima. Promijenili su se i društveni trendovi, fokus zaštite maloljetnika u medijima, a treba imati na umu i da se obzirom na europsko zakonodavstvo, vrste distribucije te različitu razinu lokalne regulacije Pravilnik u svom punom obimu odnosi samo na nacionalne televizije, dok smo istodobno okruženi i čitavim nizom drugih platformi i bezbrojnim medijskim sadržajima koje one nude – pojašnjava člana VEM-a Robert Tomljenović.  


Uredu pravobraniteljice za djecu često se obraćaju roditelji nezadovoljni pojedinim sadržajima na televiziji. No, kako kaže pravobraniteljica, vrlo rijetko prigovaraju zbog sadržaja koji nose dobne oznake 12, 15 i 18.   – Najviše se žale na reklame koje imaju bizarne ili vulgarne poruke ili potiču djecu na neprimjerena ponašanja, koje se usto i jako puno puta ponavljaju tijekom programa. Ne trebam ni spominjati da čak i djeca rane dobi rado ponavljaju i oponašaju ono što vide i čuju u reklamama. Proteklih godina bilo je mnogo pritužbi na reality programe, koji su se prikazivali preko cijelog dana, a sadržaj im je nedvojbeno bio štetan za djecu. Djeca i mladi rado prate i sportske programe pa je zato osobito štetno za njih to što se reklame za pivo emitiraju bez ikakvih ograničenja. Roditelji prigovaraju i zbog neprimjerenih oglasa na teletekstu. No, to se ipak neće sve moći riješiti Pravilnikom o zaštiti maloljetnika jer je on ograničen postojećim Zakonom o elektroničkim medijima – ističe pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.


 Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić pozdravlja suradnju VEM-a i UNICEF- a, pristup u kojem istraživanje dječjih navika gledanja televizije prethodi javnoj raspravi i promjeni Pravilnika.   – Rezultati istraživanja pokazuju da djeca jako puno vremena provode pred ekranom, u pravilu više nego što to procjenjuju njihovi roditelji, da su pritom vrlo često sama i da samostalno odlučuju što će gledati. To osobito zabrinjava zato što se odnosi i na djecu predškolske i rane školske dobi. Ovo istraživanje otkriva nesnalaženje i nedovoljnu uključenost roditelja u medijski odgoj djeteta. Nažalost otkriva i to da veliki broj djece gleda televiziju kasno navečer, čak i nakon 22 sata i ne samo vikendom, što znači i da se ne stignu naspavati kako bi sutradan bila odmorna u školi pa je time ugroženo i njihovo zdravlje – ističe Milas Klarić.

  Kazuje pri tom kako su neka druga istraživanja pokazala da djeca provode jako mnogo vremena za računalom ili mobitelom, ali da istovremeno većina njih kaže da bi radije sudjelovala u nekim drugim aktivnostima, po mogućnosti s drugom djecom, kad bi imali za to priliku i mogućnosti.


  – Možda su i ekonomska situacija i štednja na mnogim izdacima za djecu razlog zbog kojeg svi mi pa i djeca tako puno vremena sjedimo pred televizorom – kaže pravobraniteljica.   Rezultati istraživanja trebali bi pomoći VEM-u, kao i timu razvojnih psihologa koji mu pomaže u korekciji Pravilnika i izradi stručnih preporuka za TV-nakladnike, da se usredotoče na ključna područja u zaštiti najboljeg interesa djeteta.


Trinaest zemalja EU primjenjuju dvostruku zaštitu maloljetnika; obavezno vizualno označavanje dobne kategorije i postavljanje vremenske zaštite. Druga polovica ima samo grafičko upozorenje s navođenjem dobne kategorije za koju je sadržaj primjeren, ali se isti može emitirati u bilo koje doba dana. Nizozemska ima najnižu dobnu kategoriju na šest godina, Litva, Slovačka i Poljska imaju je na sedam godina. No, niti jedna od te četiri zemlje vremenski ne štiti te najniže kategorije, već samo propisuje obavezno grafičko upozorenje. Jedine zemlje koje vremenski štite kategoriju 12 su Hrvatska, Slovenija, Rumunjska, Nizozemska i frankofonski dio Belgije. Ostale zemlje vremensko štićenje počinju od dobne kategorije 14 ili 15.



  – Čini mi se da je najvažnija spoznaja da nam je potrebno više što kvalitetnijih sadržaja za djecu i za cijelu obitelj i da nakladnici u tome trebaju pokazati veću društvenu odgovornost – naglašava Milas Klarić.


  Pravobraniteljstvo će se uključiti u javnu raspravu i s obzirom na ukidanje vremenskog ograničenja za prikazivanje programskih sadržaja označenih dobnom oznakom 12.   – O tome ćemo se najprije konzultirati s djecom koja su članovi Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, a, budući da rasprava traje sve do 18. veljače, pokušat ćemo potaknuti i drugu djecu da nam se jave sa svojim prijedlozima. S obzirom na to da je riječ o zaštiti njihovih prava i interesa, jako je važno da se o tome čuje i njihovo mišljenje – poručuje Milas Klarić.

 


 Kreće kampanja


I u VEM-u i u UNICEFU svjesni su kako je zaštita maloljetnika od potencijalno štetnih sadržaja usko povezana i s njihovom medijskom pismenošću, ali i medijskim obrazovanjem roditelja, nastavnika i pružatelja medijskih usluga. Zato će, kako nam reče Tomljenović, VEM i UNICEF zajednički pokrenuti medijsku kampanju kojom će nastojati osvijestiti roditelje o njihovoj ulozi u medijskom odrastanju njihove djece, te ih educirati o pravilnom korištenju programskih kategorija. Kampanja je to koja bi, smatra pravobraniteljica, trebala pridonijeti i tome da osvijestimo da je djeci u razvoju potrebno više kretanja i socijalnih kontakata.


  Reklo bi se, bile CSI serije na programu ranije ili kasnije, odgovornost je i opet i ponajprije na roditeljima. Praksa je kažu ionako pokazala da najbolje rezultate u zaštiti djece i mladih imaju one zemlje koje su više ulagale i ulažu u edukaciju i medijsku pismenost i ne oslanjaju se samo na zabrane i ograničenje. Novi zakon možda pomogne, primjerice, domaćim filmašima da lakše dopru do mladosti, a ako ništa drugo možda se više neće događati da ovo Vijeće učini što i neki prijašnji sastavi, pa istim aršinom ocjenjuje i reality »Farma« i igranu seriju »Nepokoreni grad« o zagrebačkim ilegalcima, pa opomene nakladnike zbog emitiranja u 20 sati vjerujući kako i »Farma« i »Nepokoreni grad« sadrže prizore pretjeranog nasilja, seksa, vulgarnih izraza, prizora zlouporabe opijata i drugih scena koje mogu ozbiljno ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika.