Specijal #supertate

VEDRAN BABIĆ, event manager i direktor RK Zamet: ‘Ne želim ništa propustiti, a svaki dan je novo iskustvo’

NL native

Vedran Babić, event manager i direktor Rukometnog kluba Zamet, poznat i kao organizator Ljeta na Gradini i Adventa na Gradini, podijelio je s nama svoje roditeljstvo iskustvo



– Doznali smo krajem Adventa 2017. Kako je izgledalo kad smo čuli sretnu vijest? Uf, puno, puno sreće i ustvari to čitavo razdoblje iščekivanja je bilo stvarno lijepo. Evan je rođen početkom rujna  tako da je posljednja dva mjeseca u maminom trbuhu uživao i u programima Ljeta na Gradini, ha, ha. Već tada je volio biti na događanjima i među ljudima, ispričao nam je tata Vedran Babić, event manager i direktor Rukometnog kluba Zamet, poznat i kao organizator Ljeta na Gradini, Adventa na Gradini, ali i niza drugih događanja. Dok su detalji svega onoga što se proteklu godinu događalo na Gradini, ili primjerice na Kantridi, javnosti jako dobro poznati, manje je poznato kako je Vedran, postavši ponosni tata malog Evana, kroz to vrijeme uspješno svladao balansiranje između posla oko organizacije manifestacija i onog najslađeg i najvažnijeg – uloge roditelja. Govoreći o svojoj novoj životnoj ulozi, istaknuo je kako je supruga Sara ta koja drži četiri kantuna kuće te brižna mama koja i u općoj strci smireno riješava stvari. Otkrio je i da su malenom Evanu zajedno uredili krevetić u kojem je on sam, početkom 1980-ih spavao dok je bio beba.







Kako je bilo kad se maleni Evan rodio, jeste li se snašli?


– Bilo je poprilično zanimljivo. Blago rečeno, ha, ha… Upravo tih dana kada se rodio Evan, radio sam na organizaciji zahtjevnog projekta “Povratak na Kantridu”, u sklopu kojeg je odigrana nogometna utakmica između Rijeke i Maribora. Kod takvih projekata zaista ima mnogo segmenata, odrađenih sastanaka, koordinacija i obavljenih poziva. Upravo u to vrijeme Sara je završila u rodilištu. Prisustvovao sam porodu i u jednom trenutku, dok je Saru pregledavao doktor, izašao sam van kako bih se javio na silne telefonske pozive oko utakmice. Tako me sugovornik pitao: “Pa gdje si?”, a ja mu kažem, “Da ti i kažem, nećeš vjerovati…”. U svakom slučaju bilo je zanimljivo. Sara i maleni su kući došli upravo dva dana prije utakmice.


Kako ste se uspjeli organizirati tih prvih dana obzirom na cijelu “ludnicu” oko organizacije utakmice?


– To je bilo vatreno krštenje. Naravno uskočili su none i nonići. I hvala im puno, od velike su nam pomoći, kako onda, tako i sad. Puno nam je pomoglo i što je Sarina sestra rodila četiri mjeseca ranije tako da smo imali barem neko iskustvo iz “druge ruke”. Bilo je svakakvih situacija, ali snašli smo se. Znalo se dogoditi, recimo kad spavaš, naravno pokušavaš se nekako namjestiti da on ima mjesta, malo se odmakneš. Pa zaspiš i ti i onda samo odjednom osjetiš da te nešto grije. A to naravno on… Uživamo svakog dana. Svi ti trenuci s njim zaista ispunjavaju dan, i svaki dan nam donese nešto novo.


Pelene, ha, ha?


– Redovito dodajem, kupujem, i sve ostalo, ali mama je glavna za mijenjanje. Ja sam zadužen za kupanje. Napunim kadu i kad počne uživancija i špricanje, mama dopusti „bojište“, a ja i maleni uživamo. Naravno, nakon kupanja trebam pobrisati poplavu u kupaoni, ali se uvijek super zabavimo.


Tko je odabrao ime? To često bude škakljivo pitanje. Tko je popustio?


– Mi smo se o imenu dogovorili prije nekoliko godina. To ime smo vidjeli u kratkom razdoblju u nekoliko različitih situacija i rekli: “To je to. Kad budemo imali svoje dijete, ako bude dečko, bit će Evan”. Tu smo stvarno bili složni i vrlo brzo smo se dogovorili. 



Kako je s igrom?


– Uvijek smo oko njega, zabavljamo se, a zadnje vrijeme voli biti u baby gymu. Posebno se razveseli kada dođu none i nonići s kojima posebno uživa. Kako se poklopilo da je suprugina sestra Nensi rodila nešto prije nego se Evan rodio, tako se već mali kujini kuže i „igraju“ skupa. Jednom su tako bili zajedno, kad je mali Robert ugledao da Evan ima dudu. I krenuo prema njemu. Odnosno dudi. Evan je počeo mahati nogicom, ne znam je li shvatio što se sprema, ali uglavnom ostao je bez dude! Ma smiješni su.


Kako Vam sada izgleda dan?


– Ujutro ga čujem kada se oko sedam sati probudi, tada „ukradem“ još pola sata- sat za druženje. Pokušavam čim više biti doma jer sam svjestan da će ti trenuci brzo proći, a ne želim ništa propustiti. Jednom dnevno obavezno idemo u šetnju, a večeri su rezervirane za druženja. U svakom slučaju, sve skupa se promijenilo, naravno na bolje, puno vremena provodimo zajedno i on je stvarno dobar. Kamo god idemo, uzimamo ga sa sobom. To voli. Čim ga maknemo van iz stana, sretan je „k’o mala beba“, ha, ha. I nije beba koja će puno plakati. A dobro, tu i tamo se budi noću, ali nije strašno. Uživamo i mi s njim i on s nama.






Zagrebačka pivovara pokrenula je i ove godine kampanju „Žuja za tate“. Ožujsko pivo će tako i dalje svim novim tatama pripremati personalizirane gajbe, dok je Podravka, kao novi partner kampanje, pripremila iznenađenje za mame pomoću kojeg će im tate pomoći u pripremi najnovijih Dolcela slastica.


Za ove poklone mogu se prijaviti sve punoljetne osobe čija se djeca rode u Hrvatskoj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., a prijaviti se mogu i roditelji koji su posvojili dijete u ovoj godini. Sve dodatne informacije dostupne su na  www.zujazatate.com.


Lani se tako prijavilo čak 16.500 mama i tata, odnosno 45 posto svih novih roditelja u Hrvatskoj, a o sjajnom odjeku lanjske kampanje „Žuja za tate“ najbolje govore podaci da je u dostavu gajbi uloženo više od 280.000 prijeđenih kilometara i gotovo 8.500 radnih sati.



Pripremljeno u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom.