Najteži izazov

Tko je danas »glavni« – djeca ili roditelji? Izbjegnite neke tipične greške u odgoju koje mnogi rade

Šarlota Brnčić

Foto: iStock

Foto: iStock

Iako postoje predrasude da je lakše disciplinirati djevojčice nego dječake, psiholozi smatraju da ne postoji razlika. I kod jednih i kod drugih je poželjno da roditelj ima pravu mjeru autoriteta



Odriču li se suvremeni roditelji svog autoriteta, pa mališani njih »odgajaju«? Problem nastaje kada mama i tata čitavo vrijeme povlađuju svojoj djeci. Do prije nekoliko desetljeća pitanje o tome tko određuje pravila u obitelji bilo je u potpunosti neumjesno jer je roditeljski autoritet bio neupitan. Teško je zamisliti da nam danas dijete ljubi ruku u znak poštovanja, da stoji mirno i gleda u pod kad mu se starija osoba obraća. Suvremeni roditelji žele otvoren, topao i blizak odnos sa svojom djecom.


Problem nastaje kada roditelji imaju potrebu da cijelo vrijeme usrećuju svoju djecu i kada se situacija okrene na način da više nije dijete ono koje traži odobravanje roditelja, već mama i tata traže odobravanje djeteta. Roditelji u tom slučaju nemaju autoritet, jednostavno su ga se odrekli. Situacije u kojima se neki roditelji i djeca nalaze, a gdje mališani imaju veću moć odlučivanja u obitelji nego što je to primjereno njihovom uzrastu, najčešće nemaju nikakve veze s dječjim pravima. S djetetom se možemo dogovoriti koju će vrstu kućnih poslova obavljati, ali nije u redu da mu se prepusti odluka hoće li i što raditi u kući ili ne. Naravno da bi dijete u takvoj situaciji najradije izabralo da ništa ne radi, ali protivljenje i otpor nisu razlog da roditelj od svojih zahtjeva odustane.



Bliskost, toplina i prihvaćanje




Proširene obitelji u kojima živi više generacija mogu biti izazov za dobro funkcioniranje zato što su roditelji istovremeno i u poziciji djeteta, pa bake i djedovi mogu preuzeti dio odgovornosti koji im ne pripada. Isto tako, »djeca« od tridesetak godina koja se trebaju usmjeriti na odgajanje svojih potomaka nisu to ponekad u stanju jer su materijalno ovisni od roditelja. U strahu da ne pogriješe ili da ne budu prestrogi, roditelji ponekad postaju previše popustljivi. A i društvo im nameće model da se sve rješava kroz razgovor, strpljenje, bez pritisaka i batina, kako bi se uvažavala dječja prava. Mame se nerijetko javljaju psiholozima i žale da su uplašene postupcima svoje djece, izbjegavaju ići u goste i strepe od neugodnih situacija na javnim mjestima.


– Ako roditelj u pokušaju da izbjegne autoritaran, čvrst i distanciran pristup, ode u popustljiv, povlačeći i nesiguran, naći će se u drugoj vrsti problema. Ono što je za dobar razvoj djeteta potrebno jest odnos s roditeljem u kome će biti bliskosti, topline i prihvaćanja, ali i čvrsto i dosljedno postavljenih granica. Situacija kada dijete vrišti i baca se nije ugodna za roditelja koji se može osjećati bespomoćno i neefikasno. Ipak, nema razloga da se roditelji takvih situacija plaše. Ukoliko se roditelj povuče i popusti pred dječjim zahtjevima, on potkrepljuje tu vrstu ponašanja i može računati na to da će se ono ponavljati. Najbolje je sačuvati živce, ostati smiren i sabran, ili bar to odglumiti, i ne popustiti pred dječjim zahtjevima, ističu stručnjaci.


Nenasilno ophođenje


Iako postoje predrasude da je lakše disciplinirati djevojčice nego dječake, psiholozi smatraju da ne postoji bitna razlika. I kod jednih i kod drugih je poželjno da roditelj ima pravu mjeru autoriteta. Od svih škola, najteže je završiti onu roditeljsku. Mame i tate ne dobivaju diplome, ali im se dugogodišnji uloženi trud i (ne)strpljenje vraćaju kao bumerang – kada dijete odraste. Pa, kada njihovo dijete počne bježati sa školskih satova, piti alkohol ili se drogirati, psovati, postane nasilno, roditelji se obično »lupaju po glavi« jer ga nisu tukli kada je bio mali. Pravo pitanje je: bi li batine pomogle? Psiholozi smatraju da one nisu ispravna odgojna metoda, već preporučuju da s djecom treba razgovarati i tako im postaviti jasne granice ponašanja.



Postoje vrlo efikasne tehnike discipliniranja kojima roditelji postižu željeni efekat bez upotrebe batina. Udaranjem djeteta ona se uče da se problemi tako rješavaju i da je udaranje slabijeg u redu. Ni jedna ni druga poruka nisu dobre. Kako ćemo naučiti dijete nenasilnom ophođenju s drugima ako ga sami tučemo? Učenje oponašanjem je svakako jedan od najmoćnijih načina učenja. Stručnjaci upozoravaju da mame i tate moraju shvatiti da su baš oni prvi uzor svom nasljedniku.


Dobar odgojni stil


– Prošla su vremena kada smo djecu jednostavno odgajali. Danas roditelj mora razvijati svoj stil, izbjegavati tipične greške, razvijati se zajedno s djetetom. Daleko je teže nego prije pedeset, šezdeset godina, kada je društvo bilo stabilnije i usporenije. Roditelj priprema dijete za život u budućem ljudskom društvu, ali današnji roditelji su prvi put u povijesti u situaciji da zbog obima i brzine promjena ne znaju kako će to društvo izgledati, ističu psihoanalitičari.


Dobar odgojni stil pun je ljubavi, ima mnogo objašnjenja i podučavanja, u njemu su pohvale i pokloni, ali su i jasne zabrane i kritike, pa i kazne. Najbolje je, kada je roditelj čvrst u stavu, a blag u načinu, bilo da je u pitanju nagrada ili kazna.



Do prije nekoliko desetljeća pitanje o tome tko određuje pravila u obitelji bilo je u potpunosti neumjesno jer je roditeljski autoritet bio neupitan



Situacije u kojima se neki roditelji i djeca nalaze, a gdje mališani imaju veću moć odlučivanja u obitelji nego što je to primjereno njihovom uzrastu, najčešće nemaju nikakve veze s dječjim pravima



Foto: iStock