Udruga "Moj prijatelj"

Terapija jahanjem liječi tijelo i dušu

Vedrana Simičević

Program koji nudi udruga namijenjen je olakšavaju cijelog niza fizičkih i psihičkih problema, a mogu ga početi koristiti i djeca od 4. godine starosti



Cijeli je niz razloga zašto su konji poznati kao »plemenite životinje«, a mnoge od njih zasigurno su u posljednje četiri godine na »svojoj koži« osjetili korisnici Udruge »Moj prijatelj« koja na malom ranču u neposrednoj blizini Njivica, na adresi Jezero bb, od 2010. godine nudi program terapijskog jahanja.


   Ovih dana, s dolaskom ljepšeg vremena, počela je i nova sezona, pa udruga, kako nam je pojasnila njena voditeljica Iva Dorčić Ljutić, poziva sve zainteresirane da se uključe u program u kojem trenutno sudjeluje desetak korisnika.


   Terapijsko jahanje koje nudi ova udruga s Krka mogu početi koristiti djeca od 4. godine starosti, a iako su korisnici mahom mlađeg uzrasta, gornje dobne granice za »primjenu« terapije jahanjem nema.




Program se prilagođava svakom korisniku individualno, a u ovoj jedinstvenoj terapiji mogu se okušati i djeca i odrasle osobe s raznim vrstama fizičkog invaliditeta, no i korisnici koji primjerice jednostavno imaju problema s koncentracijom ili učenjem.


  

Odobrava liječnik


Terapija je pogodna i za djecu koja imaju dijagnoze autizma, down sindroma ili primjerice pervazivnog razvojnog poremećaja, odnosno program je namijenjen olakšavaju cijelog niza fizičkih i psihičkih problema.


   Kako nam je pojasnila Dorčić Ljutić, po struci predškolska odgajateljica koja je licencu za instruktoricu terapijskog jahanja dobila 2008. godine u SAD-u po »PATH intl« programu, terapijski program odvija se dva puta tjedno u trajanju od 45 minuta. Korisnici su podijeljeni u parove, a terapija ovisno o individualnim potrebama obuhvaća cijeli niz mogućih aspekata druženja s konjima – od upoznavanje sa životinjom do raznih igrica u sedlu i samog jahanja.   


Udruga za potrebe terapije jahanjem koristi tri životinje. Kobila Alisa, hrvatski kasač, ima 9 godina i odlikuje je mirnoća i strpljivost, no i temperament koji zna pokazati kad se to od nje traži. Petogodišnji Joly je kastart koji je u udrugu stigao prije tri godine iz vrlo loših uvjeta u kojima je do tada živio. Joly zato danas traži pažnju i ljubav, no vraća ih natrag u dvostrukoj mjeri. Ipak, kako tvrdi Iva, najveći miljenik djece svakako je magarčić Mo koji se voli maziti, igrati i valjati po zemlji u potrazi za pažnjom, pa tako najbrže zarobi dječja srca.



Rad u prirodi


– Dijete ulazi u program nakon što liječnik odobri da nema nikakvih kontraindikacija, odnosno da mu jahanje ne može naškoditi. Jahanje ima višestruke učinke. Konjski hod je, za početak, blizak ritmu ljudskog hoda, što znači da jahanje stimulira mišiće u tijelu na način sličan onom kad dijete hoda. Konj sa svojom toplinom omogućuje djetetu da se opusti, surađuje s djetetom, odrađuje zadatke s njim i općenito cijela situacija rada u paru, uz terapeute i životinje ima i učinak socijalizacije. Važna je i činjenica da dijete to vrijeme provodi u prirodi, pojašnjava naša sugovornica naglašavajući da se tijekom terapije jahanjem pokušava obraditi i poneka edukativna tema u dogovoru s roditeljima.


   Kroz udrugu je samo prošle godine, napominje Dorčić Ljutić, prošlo 27 volontera, mahom odgajatelja, učitelja i defektologa, koji su odradili ukupno 742 sata rada s korisnicima. Više informacija o udruzi »Moj prijatelj« i programu može se doznati na web stranici udrugamojprijatelj.weebly.com/