Umijeće putovanja

Neformalna inicijativa V1 Travel Corner promovira ljepote svakog kraja

P. N.

Goran Zaborac i Mirta Mataija

Goran Zaborac i Mirta Mataija

Za putovanje čak niti financije ne moraju biti problem jer da bi se putovalo, nije nužno otići na drugi kraj svijeta. Ponekad je dovoljno skrenuti s ceste i zastati u mjestu u kojem nikada nismo zastali ili čak prošetati ulicom grada kojom nikada nismo prošetali



Zabo i ja kupili smo karte za London svega par dana prije onoga nesretnog petka 13., kada su u napadu u Parizu u jednoj jedinoj užasnoj noći ubijene stotine nedužnih ljudi. Gledajući snimke napada koje su se iznova i iznova emitirale na svim televizijskim programima, meni se tada, iz perspektive maloga sela u Bribiru u kojem sam u to doba bila živjela, činilo da se svijet sprema na atomski rat. Da se, baš kao u nekom SF filmu, život povlači u podzemlje, gdje će se nastojati održati sve dok na površinu zemlje ne stignu neka bolja vremena, priča nam Mirta Mataija o umijeću putovanja koje svladavala s Goranom Zaborcem.


I skoro sam bila već kupila vreću brašna, nešto kila šećera, masti i soli i sve one druge zalihe koje je moja nona smatrala obaveznima u kući. Moja dobra nona, rođena 1908., koja je preživjela dva svjetska rata i kojoj se oskudica toliko urezala u podsvijest da joj se prijetnja uvijek činila stvarnom.


Kako bilo, karte smo imali i jedini izbor koji nam je ostao bio je poletjeti toga ranog maglovitog jutra iz Ljubljane prema glavnome gradu nekada toliko moćnog i velikog kraljevstva da iznad njega Sunce u ta slavna vremena nije zalazilo. Poletjeti ili ne. Kad čovjek malo promisli, to i nije bila neka dilema!


Polijetanje




U Brodu na Kupi, na mostu preko ove lijepe rijeke, koji označava granicu Hrvatske i Slovenije, gradonačelnik Delnica i načelnik općine Kostel toga su dana odlučili razmijeniti par prijateljskih riječi, te pjesmom i prigodnim plesovima pokazati svim okupljenima da se ne slažu sa žicom koju je slovenska strana prije nekoliko dana bila postavila na svoje granice. Zbog njihovog druženja skoro smo zakasnili na let, i možda bih zbog toga bila i ljuta da jednu bitnu stvar nisam već ranije naučila – na putovanju jedna od najkorisnijih osobina, uz otvoren um, svakako je strpljenje. Prihvaćanje stvari na koje ne možemo utjecati i fokus na ishodu koji želimo. To sam naučila onog ljeta kad smo se, na putu iz Crne Gore prema Makedoniji zatekli u centru Tirane u kojoj ne vrijede prometna pravila, a svatko želi pokazati koliko je brz njegov novi Mercedes. Pa sam tako i ovom prilikom svih 45 minuta koliko je trajalo druženje visokih dužnosnika ova dva susjedna mjesta, zadržala u umu sliku u kojoj smo Zabo i ja sjedili na našim sjedalima s pritegnutim pojasevima, iščekujući onaj čarobni trenutak u kojem se avion sprema na polijetanje.


foto Goran ZABORAC


foto Goran ZABORAC



I tako smo one kišne večeri, 30. prosinca 2015. sletjeli na aerodrom Stansted, nekih 50-ak kilometara udaljenog od centra Londona, na kojem nas je dočekala naša draga prijateljica Božena. Sa više od 22 milijuna prevezenih putnika, Stansted je treći aerodrom u Londonu i četvrti u Velikoj Britaniji, iza Heathrowa i Gatwicka, te Manchestera. Samo na Heathrow svakodnevno sleti i poleti 1200 aviona, što znači da gotovo svake minute jedan zrakoplov započne ili završi svoj let na tom londonskom aerodromu.


Svijet zapravo nije bio na rubu atomskog rata i život se nije spremao na povlačenje u podzemlje. Upravo suprotno, jednostavno je htio živjeti, manifestirajući se u nebrojenim oblicima, bojama, zvukovima i mirisima.


Barcelona – Delnice


Neću sada pisati o Londonu, jer ne vidim što bi se moglo novo reći o tom prekrasnom gradu. Gradu toliko važnom u razvoju ljudske misli da je na Međunarodnoj meridijanskoj konferenciji održanoj 1884. u Washingtonu DC odlučeno da će nulti meridijan proći kroz London, točnije kroz Greenwich na kojem je u to doba bio smješten Kraljevski opservatorij. To je odlučeno unatoč struji koja je taj meridijan željela položiti tako da prolazi kroz vrhove Velike piramide u Egiptu. Na odluku je možda utjecala i činjenica da su upravo astronomi u tom Kraljevskom opservatoriju na Greenwichu konstruirali toliko precizne satove, takozvane kronometre, da je onih nekoliko sekundi razlike između vremena izmjerenog prema položaju nebeskih tijela i vremena ponesenog “od kuće” onodobnim pomorcima omogućavalo točno određivanje zemljopisne širine i značilo razliku između avanture s koje se mnogi nisu vratili i sigurne plovidbe.


foto Goran ZABORAC


foto Goran ZABORAC



Neću sada pisati niti o onoj stiliziranoj, savršeno isklesanoj glavi s Uskršnjih otoka koja je svoj dom u Pacifiku, vjerojatno ne svojom voljom, niti voljom lokalnog stanovništva, zamijenila umjetnim svjetlom u velikoj dvorani na prvom katu British Museuma.


Neću pisati o tome jer nas je godina koju smo započeli na tako lijep način, gledajući vatromet ispod London Eyea i čestitajući svakome tko se u bilo kojem trenutku zatekao pored nas, odvela u Orlando na Floridu – na kojoj sam se, iako to zovu Novim svijetom, osjećala kao da sam došla doma – pa ponovno u London i Stonehenge, te na koncu u Smiljan, Drniš i Edinburgh.


foto Goran ZABORAC


foto Goran ZABORAC



foto Goran ZABORAC


foto Goran ZABORAC



Zaista nikada na niti jednom putovanju na kojem sam bila nisam doživjela nikakvu neugodnost. Čak ni onda kad su nam neki nepoznati lopovi provalili u automobil parkiran u jednom mirnom mjestu nadomak Barcelone dok smo mi uživali u ljepotama mediteranskoga grada i odnijeli svu odjeću koju smo ponijeli, osim one, već pomalo slijepljene, koju smo imali na sebi, a koju je hitno trebalo oprati. Ni to ne smatram nečim strašnim budući nam je u isti taj automobil nekoliko mjeseci kasnije provaljeno u, kažu mirnim i sigurnim, Delnicama.


Upravo suprotno, ljudi koje smo susretali uvijek su bili ljubazni. Kažu da je svako putovanje prilika da se nauči nešto novo, a ja mislim da je putovanje najbolji način da se nacionalizam pretvori u humanizam, strah u slobodu i mržnja u ljubav.


Put u Orlando


To je moto kojim smo Zabo i ja započeli V1 Travel Corner, za sada nefomalnu inicijativu koja živi kao Facebook stranica na kojoj kroz kratke video zapise promoviramo ljepote svakog kraja u kojem se zateknemo. Kažu da ono na što se usmjeri pažnja, to napreduje, tako da je smisao naše inicijative dublji od same promocije putovanja jer čovjek ne može istovremeno biti i u ljepoti i u ljutnji.


Bio sam na kraju zemlje. Bio sam na kraju voda. Bio sam na kraju neba. Bio sam na kraju planina. Nisam pronašao ništa što mi nije prijatelj.


Navajo izreka



Cilj koji smo si postavili kad smo započeli V1 Travel Corner jest s jedne strane produkcija sadržaja vezanog za putovanje, a s druge strane stvaranje publike za taj sadržaj. Drugim riječima cilj je pretvoriti ono za što živimo u posao od kojeg ćemo živjeti.


Inače, kad avion dostigne brzinu V1, on mora poletjeti. Nakon te brzine, koja je za svaki avion drukčija, piloti više ne mogu odustati od polijetanja. Isto tako, nakon puta u Orlando, ni mi više nismo u mogućnosti odustati od daljnjih putovanja. Otuda dolazi ime V1 Travel Corner.


Za putovanje čak niti financije ne moraju biti problem jer da bi se putovalo, nije nužno otići na drugi kraj svijeta. Ponekad je dovoljno skrenuti s ceste i zastati u mjestu u kojem nikada nismo zastali ili čak samo prošetati ulicom grada kojom nikada nismo imali razloga prošetati. Čudesne se stvari događaju kad male stvari počnemo raditi drukčije. Te male promjene vode nas do drugih ljudi, drugih iskustava i što je najvažnije do drugih misli, pa se onda može dogoditi i neko lijepo putovanje, Mirtina i Zabotova je poruka.


foto Goran ZABORAC


foto Goran ZABORAC