Izvorno riječko

NESVAKIDAŠNJE SLIKARSKO PLATNO Riječki kišobrani pričaju zanimljive priče s Kvarnera

Sandy Uran

Iz emotivnih razloga nastavio priču o »Riječkom kišobranu« – Davor Tolja / Foto Silvano JEŽINA

Iz emotivnih razloga nastavio priču o »Riječkom kišobranu« – Davor Tolja / Foto Silvano JEŽINA

Krenulo je s kišobranom stvorenim prema slici Voje Radoičića Sušak, a slijedila je glagoljica Brune Paladina, pa Mačak z Voloskeg u điruVedrana Ružića, a pridružila im se lani i Ludmila Ličen Počkar s svojim morčićima...



RIJEKA – Upišete li u najpopularniju internetsku tražilicu »najkišovitiji gradovi u Europi«, ime Rijeke je nezaobilazno.


U rujnu 2013. godine, točnije 29. dana toga mjeseca, portali su zabilježili da je grad na Rječini, prema podacima koje objavljuje servis Ogimet, toga dana bila čak uvjerljivo najkišovitije mjesto na svijetu – postaja Rijeka Kozala na kojoj je bilo izmjereno čak 249,5 litara kiše po četvornom metru bila je daleko ispred drugoplasiranog Sanhu Daoa u Kini gdje su izmjerili 141 litru kiše po četvornom metru i trećeplasirane zračne luke Shreveport u SAD-u sa samo 106 litara.


Opće je poznato i da u Rijeci pada više kiše nego u Londonu.




Službeno je to potvrdilo i istraživanje o klimatološkom prosjeku za razdoblje od 1981. do 2010. godine: prema MetOfficeu u britanskoj prijestolnici godišnje prosječno padne 557 milimetara kiše, a podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda pokazuju da je prosječna godišnja količina oborina u gradu na Rječini u ta tri desetljeća iznosila – 1.549 milimetara!


Amna Šehović popularnu poštapalicu pretvorila u brend / Foto Marko GRACIN


Amna Šehović popularnu poštapalicu pretvorila u brend / Foto Marko GRACIN



– Razlog zašto je Rijeka kišovita u njenoj je geografskoj poziciji u Riječkom zaljevu. Vlažan zrak koji ulazi u zaljev prisilno se diže i time se pojačavaju oborine i zato u Rijeci pada puno kiše, ali još više pada u zaleđu Rijeke i dijelu Gorskog kotara – pojašnjava Ivan Novak, dipl. ing., meteorolog Pomorskog meteorološkog centra Rijeka.


Modni »must have«


Ne čudi zato da je vrijeme među Riječanima gotovo isto tako česta tema kao i među stanovnicima Londona, ali ni to što su u Rijeci kišobrani postali pravi modni hit. »Must have«, rečeno modnim žargonom. Naime, svatko tko voli modu i pomno pazi da svaki detalj bude usklađen s cjelokupnim »stylingom«, veliku pažnju pridaje i odabiru kišobrana. Taj iznimno korisni predmet kao modni detalj privlači pažnju jednako kao i lijepa torbica, cipele, kožne rukavice ili neki drugi odjevni predmet te odražava vizualni identitet onoga tko ga koristi.


Morčići Ludmile Ličen Počkar obogatili ponudu riječkih suvenira / Foto Silvano JEŽINA


Morčići Ludmile Ličen Počkar obogatili ponudu riječkih suvenira / Foto Silvano JEŽINA



Priča o Rijeci i kiši bila je inspiracija i renomiranim riječkim umjetnicima da nepropusno platno te naprave koja služi kao zaklon od kiše iskoriste kao slikarsko platno i tako je nastala prava kolekcija kišobrana s motivima grada. »Riječki kišobran« postao je brend koji, prema riječima Ines Boban Štiglić iz Turističke zajednice grada Rijeke, nosi markice kvalitete Izvorno riječko ili Osobita kvaliteta. Takvi kišobrani koji su temeljem prijave u TZ-u dobili ovu oznaku mogu se kupiti u TIC-u na Korzu i u trgovini »Šta da?« u Užarskoj ulici – odgovor je na pitanje koje se često provlači riječkim društvenim mrežama.


Sve počelo s Vojom…


Priču o tome kako je uopće počela priča o »Riječkim kišobranima« potražili smo kod poznatog riječkog glazbenika Davora Tolje, prokurista tvrtke »Mića mala«, registrirane 2010. godine u Svetom Kuzmu.


– Ja sam zapravo nastavljač projekta s kišobranima koji je pokrenula moja draga prijateljica Vujka Meić sa svojom tvrtkom »Mića mala«. Njena je ideja bila da se pokrene brend »Riječki kišobran« i prvi koji je realizirala bio je onaj koji je osmislio pokojni Vojo Radoičić, jedan od najpoznatijih riječkih slikara. Nažalost, ona je preminula a ja sam prvenstveno iz emotivnih razloga odlučio nastaviti ono što je ona započela. Bilo mi je najvažnije da se nastavi ta lijepa priča. Najpoznatiji u toj kolekciji je kišobran »Rijeka« koji je stvoren prema Vojinoj slici »Sušak«. To je prvi kišobran od kojeg je sve krenulo. Mislim da je to bilo 2011. godine – počinje priču Davor Tolja.


I kvarnerske avanture »mačka z Voloskega« Vedrana Ružića završile na platnu kišobrana / Foto Roni BRMALJ


I kvarnerske avanture »mačka z Voloskega« Vedrana Ružića završile na platnu kišobrana / Foto Roni BRMALJ



– Sljedeći kišobran je također bio Vojin, a riječ je o onom s natpisom »Volim Rijeku«. Nakon toga se u ovu priču uključio riječki slikar Bruno Paladin, majstor za slova, koji je dizajnirao kišobran »Glagoljica« poigravajući se glagoljskim pismom. U međuvremenu smo Vujka i ja dizajnirali i kišobran »Morčić«, jer potonji ipak predstavlja prepoznatljiv motiv grada Rijeke. Nakon toga angažirao sam svog prijatelja, glazbenika i slikara Vedrana Ružića iz Voloskog, koji obožava mačke kao i ja. Te njegove slike mačaka bile su mi stalno na pameti te sam ga zamolio da napravi jednu lijepu sliku na temu mačaka, koju smo potom stavili na kišobran i nazvali »Mačak u điru po Kvarneru« – priča Davor Tolja, koji i dalje razvija ovu zanimljivu priču o Riječkim kišobranima i pritom ima nekoliko »skrivenih« ideja i inspiracija o kojima će progovoriti kad za to bude pravo vrijeme.


Mačak z Voloskega


Što se tiče omiljenog kišobrana, Tolja priznaje da mu je najdraži onaj ukrašen crtežom Vedrana Ružića.


Ja ne volim kišu i volim kad su kišobrani u veselim bojama – Bruno Paladin / Foto Marko GRACIN


Ja ne volim kišu i volim kad su kišobrani u veselim bojama – Bruno Paladin / Foto Marko GRACIN



– Jednostavno zato što mi se jako sviđaju njegove slike s čudnovatim vološćanskim mačkama, a posebno ona koju krasi kišobran – pojašnjava. O tome kako su se »čudnovate vološćanske mačke« našle na »Riječkim kišobranima«, glazbenik i slikar Vedran Ružić ispričao nam je u svojem ateljeu u Voloskom.


– Cijela priča krenula je prije pet godina i kako sam oduvijek volio slikati, krenuo sam slikati mačke. Iskreno, te mediteranske naive ima svugdje oko nas i tako sam vjerojatno podsvjesno krenuo oslikavati u tom razigranom koloritu mediteranske naive, a mačaka u Voloskom ima puno. Čak ima i pjesma »Mačak z Voloskega« legendarnog Duleta, Duška Jeličića i grupe Bonaca. Nakon par mjeseci Elizabet Jovanović predložila mi je da napravimo slikovnicu na temelju mojih slika, što smo i realizirali. A onda su jednog dana, prije nešto više od dvije godine, u moj atelje došli pokojna Vujka Meić i Davor Tolja. Mace su im se jako dopale i zatražili su da napravim sliku okruglog formata za kišobran. To sam i napravio i prodao autorska prava slike za kišobran. Bio je to pravi bum tog kišobrana – prisjetio se Ružić, a zatim nam ispričao i priču o »Mačku u điru po Kvarneru«:


Glagoljica kao inspiracija


– Na kišobranu je ispričana priča o tom mačku koji najprije lovi pticu za svoju družicu, a kad je ulovi, onda ljubuje sa svojom dragom. No potom se mora suočiti s noćima kad gladuje i kad na noćnom nebu vidi konstelaciju zvijezda u obliku ribljeg kostura koliko je gladan. Zatim trči po krovovima, pa se onda opet viđa sa svojom družicom… To je zapravo svojevrsna životna priča u kojoj ima uspona i padova i tako u krug…


Govoreći o budućim planovima projekta nazvanog »Riječki kišobran«, Davor Tolja je spomenuo da se razmišlja i muškom kišobaranu koji bi bio ukrašen motivima glagoljice riječkog slikara Bruna Paladina. Umjetnika smo posjetili u njegovom ateljeu smještenom nadomak Hartere gdje smo imali priliku vidjeti i originalnu skicu za kišobran s njegovim potpisom na temu slova glagoljice.


A kako je sve počelo?


– Moja draga prijateljica, nažalost pokojna Vujka Meić, predložila mi je da napravim kišobran s glagoljskim slovima s obzirom da sam se u to vrijeme likovno izražavao koristeći se slovima i znakovima. Bila je to faza koju sam nazvao »Nova Babilonija«. Napravio sam nekoliko predložaka, a Vujka je izabrala ovu skicu napravljenu akvarelom koju sam vam pokazao. Boja na boju daje novi vizualni efekt. Ja ne volim kišu i volim kad su kišobrani u veselim bojama kako bi se uljepšao tmuran kišni dan. Zato volim i Vojin i Ružićev kišobran, jer su veseli. Što se tiče glagoljice kao teme, moram naglasiti kako je to moja likovna priča vezana za različite kulture. To je neiscrpna tema i uvijek aktualna – zaključuje Paladin.


Ludmilini morčići


Osim kišobrana na koje autorska prava ima »Mića mala«, iz Rijeke, jednog od najkišovitijih europskih gradova, kao suvenir mogu se ponijeti i kišobrani oslikani zaštitnim znakom Rijeke – morčićima. Ovaj kišobran nosi potpis slikarice Ludmile Ličen Počkar. Dizajn je, prema predlošku njezinih crteža, realizirala Vesna Rožman.


– Morčić je simbol Rijeke. Napravila sam veliki broj skica koje su prethodile realizaciji ovog kišobrana, a imam i veliki broj slika realiziranih u tehnici ulja na platnu s motivom morčića -kazala nam je autorica koja je svojim »Morčićem« obogatila riječku ponudu kišobrana. Ovi kišobrani (da opet odgovorimo na ono često pitanje s društvenih mreža!) mogu se kupiti u dućanu Manufaktura.



Poznati hrvatski dizajner Juraj Zigman živi i radi u Kostreni, ali i on je, potaknut tumurnim riječkim kišnim danima, prije tri godine izradio svoja »vesela pokrivala« za zaštitu od kišnih kapi. Kako je pisao Novi list u prosincu 2015. godine, prva uspješna kolekcija kišobrana koja je sadržavala tri modela bila je pravi hit pa je zbog velike potražnje Zigman odluči napraviti još tri nova dizajna kišobrana koji su bili isključivo proizvod njegove razigrane mašte i grafičke slobode te potrebe da oboji i one najtmurnije dane u godini. I Zigmanovi kišobrani su u potpunosti hrvatski proizvod koji je nastao u suradnji s tvornicom Hrvatski kišobran. Zigmanovi se kišobrani mogu kupiti putem web trgovine na stranici www.zigman.hr i u niche parfumeriji TOP u Zagrebu.



Ludmila Ličen Počkar inače je rođena u slovenskoj obitelji u Vršcu 1929. godine, a u Rijeci živi od 1947. godine. Slikanjem se izražava od rane mladosti, Završila je slikarski tečaj kod akademskog slikara Vilima Svečnjaka i prof. Mirona Makaneca te scenografa Antuna Žunića, na čije je preporuke primljena u Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, koju je zbog financijskih razloga napustila i zaposlila se u Rijekaprojektu. Omiljeni su joj motivi cvijeće, pejzaži, riječke uličice te naravno Morčić kojim se bavi više od 17 godina.


»Šta da?« protiv kiše


U dućanu »Šta da?« smještenom u staroj jezgri Rijeke, u Užarskoj ulici, mogu se kupiti kišobrani čija je autorica Amna Šehović. Natpis na kišobranu je jednostavan, ali prepoznatljiv – Šta da?


– Osmislila sam ga prije četiri godine, a isto toliko ga imam u ponudi. Kišobran se radi u Zagrebu, u tvornici Hrvatski kišobran, jer je zbog velikih slova vrlo zahtjevan za realizaciju. Naime, najprije se slova otisnu na tkaninu za kišobrane i onda se napinje na kostur kišobrana. Ova priča nastala je 2010. godine kad sam počela koristiti poštapalicu »Šta da?« kao brend i počela je koristiti na različitim odjevnim predmetima, a kasnije i na kišobranima. Ljudi, naši domaći ali i stranci, jako su dobro reagirali tako da nastavljam razvijati taj brend – ispričala nam je Amna Šehović, koja je razvila i online prodaju svojih kreacija. Što se tiče kišobrana s natpisom »Šta da?« u ponudi je uvijek više boja, koje vremenom mijenja, a trenutačno su u ponudi oni u u ljubičastoj, zelenoj, plavoj, bijeloj te bež ili boji bijele kave.


»Grad koji teče« iznad glave


Iako je epitet »grad koji teče« Rijeka dobila zbog nekih drugih razloga, a ne zbog velikih količina kiše, ovaj slogan za dizajn kišobrana iskoristio je Ivica Brusić-Brujo.


Iako je epitet »grad koji teče« Rijeka dobila zbog nekih drugih razloga, a ne zbog velikih količina kiše, ovaj slogan za dizajn kišobrana iskoristio je Ivica Brusić-Brujo / Foto Roni BRMALJ


Iako je epitet »grad koji teče« Rijeka dobila zbog nekih drugih razloga, a ne zbog velikih količina kiše, ovaj slogan za dizajn kišobrana iskoristio je Ivica Brusić-Brujo / Foto Roni BRMALJ



Najprije su krenule naljepnice s tim natpisom koji su postale gotovo nezaobilazni dio automobila s riječkim registarskim oznakama, a zatim je Brujo došao na ideju da bi se to moglo iskoristiti i na kišobranima.



– Zašto postoji mišljenje i stav da bi trebalo biti obratno, odnosno da je London najkišovitiji grad u Europi? Možda zbog toga što je vrijeme omiljena britanska tema razgovora, za što opet postoji puno razloga. Vrijeme u Velikoj Britaniji je dosta nestabilno i promjenjivo, a jedan od razloga za to je blizina Islandske ciklone. Međutim, glavnina oborine koju donosi ta ciklona pada na zapadnim obalama, gdje su godišnje količine oborine i tri do četiri puta veće nego u Londonu koji je na istoku. Na primjer, postaja Sennybdrige u Walesu slična je Rijeci. Tamo je prosjek 1.550 milimetara oborine godišnje. Ali što se više odmiče na istok Britanije, oborine se smanjuju – kaže Ivan Novak.



– Turističkoj zajednici grada Rijeke sam bio predložio da se napravi kišobran s tim natpisom što su objeručke prihvatili, s obzirom na to da je naljepnica »Grad koji teče« jedan od najtraženijih suvenira. Bilo je to prije tri godine – kazao je Brusić koji nam je otkrio kako su svi kišobrani prodani i kako bi trebalo napraviti nove, te da je u pregovorima s riječkom Turističkom zajednicom da se napravi nova kolekcija.


Kako je Pametni kišobran spojio Rijeku i London…


Povijest kaže da je najvjerojatnija zemlja porijekla kišobrana, a koja druga nego – Kina. Počeci datiraju još u 11. stoljeće prije Krista, a napravu koja se sastoji od štapa i zaštitnog »plašta« poznavali su još i u staroj Tebi, Ninivi i Persepolisu. Prvi rasklopivi kišobran pojavio se u Engleskoj ranih 1850-ih godina zahvaljujući izumu Henryja Hollanda koji je uveo čelične žice i Samuela Foxa koji je taj izum doradio. No, u povijest proizvodnje kišobrana upisala je i Rijeka gdje je nastao prvi »pametni kišobran« na svijetu – kišobran koji nećete izgubiti, a, kako piše u opisu ovog proizvoda, »otporan je na buru i estetski prelijep«. Priču o Kishi – kako je jednostavno nazvan ovaj kišobran, ispričala nam je nagrađivana dizajnerica Anja Zambelli Čolak, članica tima koji je osmislio ovu napravu koja ima niz originalnih prednosti.


Sve je, kaže, počelo prije nekoliko godina kada je nekoliko dana zaredom u Rijeci padala kiša.


– U uredu smo se našalili kako još nitko nije zaradio na riječkoj kiši, te smo se dosjetili kako bismo mogli unaprijediti kišobran, koji je stoljećima isti, i to ne samo da bude otporan na buru, već i da bude pametan, kako ga se nebi moglo izgubiti te i da nudi mogućnost javljanja kad će padati kiša. Sve se izrodilo iz šale, ali prototip je bio gotov u roku od mjesec dana. Kad smo ga plasirali na tržište ispostavilo se da smo imali fantastičnu ideju – opisala je početak ove vrlo uspješne poslovne priče Anja Zambelli Čolak.



Kišobrani koji se prodaju pod brendom »Riječki kišobrani« mogu se, osim u Rijeci, kupiti i u Zagrebu, i u Istri, ali i po ostatku Hrvatske, pa su u tvrtki »Mića mala« odlučili napraviti i jedan univerzalni kišobran koji su nazvali »Hrvatska puna zvijezda«.


– Kišobran prikazuje stiliziranim crtežom osam povijesnih hrvatskih gradova. Autor crteža je Zlatko Meić, inače direktor tvrtke Mića mala. Kišobrani se mogu kupiti u Rijeci, na Krku, u Crikvenici, u Umagu, ali i u Zagrebu, no imamo upite i iz drugih krajeva Hrvatske. Moram se pohvaliti da je dvadesetak personaliziranih kišobrana »Hrvatska puna zvijezda« napravljeno za europarlamentarce koji su nazočili samitu u Dubrovniku tako da je tih dvadesetak riječkih kišobrana otišlo širom Europe. Isto tako, tijekom boravka u Rijeci, »Riječke kišobrane« kupili i engleski, škotski, skandinavski turisti, a to znam jer slike svojih riječkih kišobrana stavljaju na Facebook, što je izvrsna reklama – kazao nam je Davor Tolja.



– Tim čine Goran Čandrlić koji je zaslužan za marketing i IT, Andrija Čolak koji radi na marketingu, vodi i uštimava timove, Marija Butković koja pomaže oko PR-a, Borna Beaković koji je razvio aplikaciju, a Sven Al Hamad suport je za tehnologiju, te moja malenkost koja sam osmislila brend i razvila dizajn – predstavlja Anja tim čiji se dio nalazi u Londonu, a dio u Rijeci.


– To je jedan od najizdržljivijih kišobrana kad je riječ o buri jer ima elastičan kostur koji se izvrće, a potom vraća na svoje mjesto. Povezan je s aplikacijom koja dojavljuje gdje se nalazi kišobran. Primjerice ako ga zaboravimo u kafiću aplikacija dojavljuje gdje smo ga ostavili. A ako ga netko ukrade dojavi gdje se nalazi. Kako je povezan s metereološkim stanicama dojavljuje i kad će padati kiša. U šali smo zaključili kako je riječ o pravom Bondovskom kišobranu, a po potrebi se može ugraditi i »ispaljivanje metaka« u oblake da ne pada kiša, ali na tome se još radi – našalila se Anja dodajući da, što se tiče boja u ponudi su muški crni kišobran te različiti ženski modeli s i bez volana. Anja nam je otkrila i kako tim Kisha sad aktivno radi na malom kišobranu, takozvanom portablu.


Odlike Pametnog kišobrana želimo ugraditi i u mali model – Anja Zambelli Čolak / Foto Marko GRACIN


Odlike Pametnog kišobrana želimo ugraditi i u mali model – Anja Zambelli Čolak / Foto Marko GRACIN



– Nije jednostavno sve već navedene odlike Pametnog kišobrana ugraditi u mali model. U pregovorima smo s tvornicom Hrvatski kišobran u Zagrebu ne bismo li realizirali i tu zamisao. To je zaista pravi izazov kojem smo sada posvećeni. Naš Pametni kišobran se inače proizvodi u toj tvornici i izvrsni su. Jedan dio softvera se radi u Rijeci i Londonu, a onaj tehnički dio vezan za sam kostur radi se u Zagrebu u navedenoj tvornici. Kad to realiziramo napravit ćemo Kisha party – veselo najavljuje uspješna dizajnerica i napomenula nam kako se pametan kišobran može kupiti na www.getkisha.com ili u Gentlemen’s shopu u Rijeci.