Put od ''nula plastike'' do ''nula smeća''

Moguće je: Jednostavan život bez otpada i kanti za smeće u 21. stoljeću

Karmen Bosnić

Prvo sam prestala kupovati upakirane proizvode i nosila svoje vrećice i staklenke koje sam punila onim što sam kupovala rinfuzo. Prestala sam kupovati novu odjeću i kupovala samo u “second hand” trgovinama. Sama sam pripremala sredstva za osobnu higijenu i njegu i proizvode za čišćenje. Riješila sam se popriličnog broja suvišnih stvari prodajući ih ili poklanjajući



Kad biste mogli živjeti bez da radite smeće, biste li tako živjeli? Na prvu ćete zasigurno pomisliti da je to ako ne nemoguće, a ono vrlo teško, no Lauren Singer, dvadesettrogodišnja djevojka, u tome je uspjela i ne samo da je uspjela nego je “nula otpada” njezin životni stil. Iako će se naći i onih koji će se podsmjehivati na njezin račun, puno je više onih koji joj se obraćaju za savjete, a da ono što čini itekako ima smisla potvrđuje i činjenica da je za samo 48 sati nakon štoje pokrenuta kampanja na Kickstarteru, uspjela prikupiti 10 tisuća dolara nudeći deterdžent za pranje rublja s mirisom lavande, koji ima samo tri sastojka!


The Simple Co. naziv je njezine tvrtke koja će onima koji nemaju vremena sami izrađivati jednostavne proizvode od poznatih sastojaka omogućiti da žive u skladu s ekološkim načelima. Kampanja se nastavlja do 28. studenoga, sada je cilj prikupiti 40 tisuća dolara, a osim deterdženta nude se platnene torbe, majice,pa i skype konzultacije s Lauren. Evo što ona kaže kako je počela živjeti u skladu s onim u što vjeruje i za što se zalaže.


Rat plastici


– Moje ime je Lauren.Imam 23 godine, živim u New Yorku i nemam smeće ni kantu za smeće. Stvarno. Ništa smeća. Nada. Znam što mislite – ova je djevojka totalni hippie. Ili lažljivica. Ili ne postoji. No, nisam oduvijek živjela po načelima “nula otpada”. Počela sam se mijenjati prije tri godine. Pohađala sam studij zaštite okoliša i bila sam uvjerena da sam primjer održivosti, uzorna čuvarica prirode ili kako me baka zvala “prava grliteljica drveća”. I svi drugi su me takvom doživljavali, pa je to valjda trebalo značiti da odrađujem sve što treba za planetu Zemlju. Ali ne. Krivo.




Na predavanja koja sam slušala dolazila je studentica koja je uvijek imala plastičnu torbu s plastičnom posudom punom hrane, plastičnu bocu za vodu, plastični pribor za jelo i vrećicu čipsa. Svaki put sam ju promatrala kako nakon sata baca smeće i bila sam tako ljuta! Bjesnila sam, ali joj nikad ništa nisam rekla.



Jednom me to baš jako uznemirilo i kad sam došla kući i počela pripremati večeru, trudeći se zaboraviti na nju, otvorila sam hladnjak i “smrznula”se. Shvatila sam da je svaka namirnica koja se u njemu nalazila zamotana ili upakirana u plastiku. Ja koja sam se smatrala zelenom, a ne plastičnom djevojkom nisam se mogla pogledati, a da si ne kažem: Ti licemjerko! Što radiš cijeli svoj život? I tada sam odlučila ukloniti svu plastiku iz svog života.


To je značilo da trebam naučiti sama pripremati proizvode koje sam inače kupovala zapakirane, od paste za zube do proizvoda za čišćenje, o čemu nisam imala pojma kako i zato sam puno vremena provela proučavajući materijale dostupne na internetu. Jednog sam dana naletila na blog Zero Waste Home koji je pratio životne zgode Bee Johnson, supruge i majke dvoje djece koja je živjela u Kaliforniji “nula-otpada” životom. Tada sam već uspjela ukloniti većinu plastike iz svoje svakodnevice i pomislila: “Ako četveročlana obitelj može živjeti tako da nema smeća, onda mogu i ja”. I ustrajala.


Slobodna od smeća


Kako je tekao put od “nula plastike” do “nula smeća”?


Prvo sam prestala kupovati upakirane proizvode i nosila svoje vrećice i staklenke koje sam punila onim što sam kupovala rinfuzo. Prestala sam kupovati novu odjeću i kupovala samo u “second hand” trgovinama. Sama sam pripremala sredstva za osobnu higijenu i njegu i proizvode za čišćenje. Riješila sam se popriličnog broja suvišnih stvari prodajući ih ili poklanjajući, pa mi je tako umjesto šest identičnih lopatica ostala jedna, deset pari traperica koje nisam nosila od srednje škole također mi nije trebalo, kao ni trilijun ukrasnih predmeta koji meni osobno ništa nisu značili.


Također sam obratila pozornost da svojim postupcima ne povećavam količinu otpada, pa sam tako u barovima izbjegavala koristiti slamčice, u trgovinama nisam uzimala ni plastične ni papirnate vrećice ni račune.


Sve se to naravno nije dogodilo preko noći. Trajalo je oko godinu dana i trebalo je uložiti truda, no najteže je bilo steći uvid da do tada nisam živjela u skladu sa svojim vrijednostima. Moj je život svakim danom sve bolji i bolji, a evo samo nekih promjena koje su se dogodile otkako sam se oslobodila od smeća:


1. Štedim novac.


Prije nego što odem u kupovinu napravim popis tako da u trgovinu odlazim spremna i ne grabim impulzivno skupe proizvode. Također, kupujući rinfuzo ne plaćam za pakiranje. Kad je u pitanju odjeća, ne kupujem novu robu nego rabljenu u “second hand” trgovinama i tako ju nabavljam po najvećem mogućem popustu.


2. Hranim se bolje.


Budući da kupujem namirnice koje nisu pakirane, moj izbor nezdrave hrane je uistinu sužen. Stoga jedem organsko voće i povrće, žitarice, mahunarke,kao i puno sezonske, lokalno uzgojene hrane s obzirom da se na sajmovima zdrave hrane izravno od uzgajivača mogu pronaći predivni, a nezapakirani proizvodi.


3. Sretnija sam.


Prije nego sam se opredijelila za način života s nula otpada, često sam znala juriti u dućan netom prije nego što bi se zatvorio jer sam imala loše kupovne navike, uzimala hranu za van, išla u ljekarnu po ovaj peeling ili onu kremu i stalno pospremala jer sam imala toliko toga.



Sada tijekom svog tipičnog tjedna odem u trgovinu jednom po namirnice koje mi trebaju. Tada ne kupujem samo hranu nego i sastojke za sredstva za njegu tijela i čišćenje jer sve što koristim izrađujem sama od jednostavnih, svakodnevnih sastojaka. Ne samo da je lakše i bez stresa, nego je i zdravije, nema otrovnih kemikalija!


Nisam mogla ni pretpostaviti da će moja odluka da živeći ne proizvodim otpad poboljšati kvalitetu mog života. Mislila sam da ću samo prestati iznositi smeće. No, iz odabira životnog stila nastao je blog Trash is for Tossers, a iz kojeg se razvila mogućnost izmijeniti mišljenja sa zanimljivim osobama, sličnih stavova. Ni u najluđim snovima nisam pomišljala da bi iz “Trash is for Tossers” mogla nastati karijera, ali na neki čudan način upravo to se dogodilo. Recepti za proizvode za čišćenje o kojima pišem vrlo su traženi. Mnogi čitatelji mog bloga pitaju me gdje mogu kupiti jednostavne proizvode o kojima pišem jer nemaju vremena raditi ih sami. Na deklaracijama proizvoda koje kupujemo često nisu navedeni svi sastojci jer proizvođači nisu obvezni navesti ih, tako da ustvari uopće ne znamo što koristimo. Zato je najbolje pripremati ih sam, priča Lauren.