Vlasnica sjemenarne i sudionica akcije "Moj najljepši vrt"

Karin Kukurin: Netko ima obiteljsko stablo, ja imam ružmarin

Jelena Sedlak

Najviše volim uzgajati biljke iz sjemena. Ča je teže to je veći izazov. U stanju sam sve iskopati i ponovo presaditi, govori Karin



Ako je u neki vrt pretočena ljubav vlasnika prema biljkama, to se sigurno dogodilo u vrtu Karin Kukurin iz Opatije. Na oko 350 četvornih metara ima čak tri jezerca, na različitim razinama, nekoliko skupina biljaka, ovisno o tome koji položaj odgovara kaktusima, koji lopočima, oleanderima, kalama…


Kao da na tako malom prostoru prolazite kroz pokazni vrt u kojem se može mnogo naučiti o raznim vrstama, a pritom uživati u priči koju, čini se, svaka od njih priča na svoj način, onako kako biljka to jedino i može, svojom ljepotom, mirisom, treperenjem, privlačenjem pčela i leptira. Tu je i mali psić, shitsu Shery, tek da doda dimenziju koju biljke nikako ne mogu ostvariti – trčkaranja naokolo. 


  – Razmišljala sam hoću li se javiti na ovaj izbor, jer čini mi se da je recept za pobjedu travnjak, tri šišane kugle i pet rascvjetanih sadnica, govori Karin koja je studirala hortikulturu, ali teoriju je ubrzo zamijenila praksom i sada gotovo doslovce živi u svijetu biljaka.




Vlasnica je sjemenarne »Cvjetni raj« u centru Opatije, a slobodno vrijeme provodi u svom raju, obuzeta njegom vrta u kome na svakom centimetru raste neka pomno odabrana biljka. Tako da za travnjak uopće nema mjesta, jer ona voli sijati, saditi, gledati kako raste, razmnožavati…



Poseban dio vrta zauzima aromatični vrt. U njemu je 5 vrsta lavande, 2 vrste kadulje, smilje, majčina dušica… Izgleda kao da je svaki lonac iz kuće recikliran unazad 35 godina i iskorišten. Kad orezuje lavandu i majčinu dušicu, njome malčira povrće, jer taj malč tjera nametnike. Sve se, kaže, može iskoristiti.  – Sve u vrtu recikliram što se može reciklirati. Sve što posiječem moram popikat, ne znam više ni kamo. Nema kod mene ni kemikalija, zbog psa, mačke i ribica. Nema problema ni s komarcima, jer ih ribice sve pojedu, kaže Karin, svjedočeći o savršenom skladu prirodnog vrta. 


 – Najviše volim uzgajati biljke iz sjemena. Ča je teže, to je veći izazov. U stanju sam sve iskopati i ponovo presaditi, govori Karin koja je sama iskopala i sva tri jezerca »rudareći« po kamenu. S njom žive majka i kći, ali sreli smo tek majku, koja se u vrt ne miješa (a teško da bi i mogla uz Karmen). Kći je u to vrijeme bila u Njemačkoj, gdje je stigla kao prvonagrađena na državnom natjecanju iz grafičkog dizajna za likovni rad s temom EU. 


  – Sve sama radim, od kopanja vodenih vrtova do natezanja folije, poribljavanja hladnovodnim zlatnim karasom, do unošenja cvijeća prije zime, a tada samo što nemam kaktuse pod krevetom. Svakodnevno zalijevam od 9 sati navečer do ponoći. Posla je strašno puno, ali ako ne postoji ljubav, badava sve, govori dok nam pokazuje dio gdje stanuju aloje stare 35 godina i kapare stare 4 godine, ali koje se ne koriste za prehranu, »jer im je cvijet predivan«. Prva biljka koju je posadila je ružmarin. 


  – Netko ima obiteljsko stablo, ja imam ružmarin, govori Karin dok prolazimo kraj 35 godina starog ružmarina preko puta jezerca s lopočima, kojih ima pet-šest vrsta, a čiji cvjetovi su, kaže, fascinantni. 


  – Uvijek su me lopoči fascinirali, ali kamenjari su moja prava ljubav. I kaktusi. Ništa ne cvjeta tako lijepo kao kaktusi. 


  Kaktusi su smješteni na osunčanoj terasici, njih 170 vrsta, zajedno sa sukulentima i – čili papričicama. 


  – Najveći mi je gušt kad kaktusi precvjetaju i počne se stvarati sjeme. Njih zaista volim saditi, kaže Karin dok pokazuje egzote goji beri, papaju, avokado i aroniju, koju je pokrila jer ptice pojedu plod. Nema što nema. I nema toga što će vam spomenuti, a da ne kaže da je upravo to njena velika ljubav. 


  – Orhideje su moja druga ljubav, ova je stara 18 godina, a imam ih 19 različitih vrsta i vrtne koje cvatu na proljeće i lukovičaste, a važno je da ne smrznu. 


  Po zimi u ovom vrtu, iako je na samoj obali, temperatura bude i u minusu. A tada slijedi prava akcija spašavanja, u kojoj je Karin jedini spasitelj i opet joj sve polazi za rukom. Crveni grejp, naranče, mandarine, limun, zato se nalaze na južnoj terasi, a treba im dosta vode i gnojiva, posebno željeza. Jednom tjedno ih i tušira, kao i kamelije, lantane, kaktuse i druge biljke koje povremeno vole zračnu vlagu. 


  Teško da bi čovjek povjerovao, ali u ovom malom vrtu na kaskadama ima mjesta i za 45 vrsta ruža, 4 vrste kamelija, božure svih boja, 5 vrsta mimoza, i isto toliko hibiskusa, bugenvilije, ljetnih jorgovana, koji su dobri jer privlače leptire, ukrasni duhan, ukrasne trave, koje su joj jedna od nedavnih strasti… Uz stazice načinjene od bijelih oblutaka posađene su i dalije, kale (čak i jedna crna), glicinije, madagaskarski jasmin, peruanski ljiljan, u dnu vrta agave, a uz jezerca vodene palme… 


  – Moj je vrt miks svega jer ne mogu odoljeti biljkama. Ne skupljam ideje preko interneta, samo tu prošetam i ideje mi se rode same. 


  Ne treba ni reći, ali Karin nam je na odlasku priznala: »Cvjećarstvo je moja ljubav odmalena«.