Priča o pivu

HOMO SAPIENS PIVOPIUS Je li pivo piće ili jelo? Doznajte sve o povijesti “zlatnog” napitka

Doris Žiković

Reuters

Reuters



Pivari kvaliteti svakoj sirovini za proizvodnju piva posvećuju veliku pažnju jer dobro znaju da je svaka od njih, u svojoj domeni, odgovorna za dobijanje specifičnih finalnih karakteristika piva. Jer, ne kaže se uzalud da je slad “duša” piva, hmelj “začin”, kvasac “duh”, a voda njegovo “tijelo”.


Riječ pivo (birra, bier, beer, bičre) nastala je u samostanima negdje između šestog i sedmog stoljeća, u vrijeme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. Taj pjenušavi, iskričavi napitak u sebi sadrži dio magije zbog koje se svakog minuta u svijetu popije skoro šest milijuna litara. To je dovoljan razlog da o njemu nešto više saznamo.


Pivo je jedno od najstarijih pića poznatih čovjeku. Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u pretpovijesnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni… Proizvodilo se iz ječma, pšenice i zobi, a mnogi stari narodi začinjavali su ga raznim mirodijama i medom. Današnji glavni sastojak hmelj počeo se koristiti tek u 8. stoljeću. Općenito se drži da su pivopijska središta u starom vijeku bila u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo poslije preuzeli Grci, a povijest piva se nastavlja kroz Sumerane, Etrušćane, Rimljane, nordijske barbare i nakon toga kršćansku Europu. Redovnici su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj iz “medicinskih” razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Pivo je proglašeno kršćanskim ljekovitim napitkom, što ga je trebalo uključiti u samostansku prehranu, a smjelo se piti i u dane posta.


Piće za osvježenje




Pivo je od pamtivijeka bilo sredsvo za osvježenje i uživanje, ali i hrana, pa i lijek. Prinosilo se kao žrtva bogovima, koristilo se u religioznim obredima, ali ipak iznad svega bilo je piće običnih smrtnika. Pili su ga još stari Sumerani i čuvali tajnu njegove proizvodnje. Kralj Hamurabi ga je uvrstio u svoj zakonik i trgovao njime sa svojim susjedima. Faraoni su ga nosili sobom na svoj put u zagrobni život, ali su njime pojili i radnike koji su gradili piramide. Pili su ga stari Grci, Rimljani su ga naslijedili, a plemena koja su im oduzela sjaj nosila su ga na sve svoje pohode. Ni jedan poznati ep nije spjevan, a da mu u njemu nije posvećena dužna pažnja. To je oduvijek bilo piće koje je donosilo osvježenje, utaživalo glad, davalo snagu i poticaj, ali i umirivalo i opuštalo.


Pivo je blago alkoholno piće, a proizodi se od ječma ili preciznije od ječmenog slada. Slad je isklijali ječam koji za razliku od polaznog zrna, sadrži enzime potrebne za razgradnju škroba i proteina koji omogućavaju dobijanje pivske sladovine od koje će kasnije vrenjem nastati pivo. Ječam nije jedina žitarica od koje se dobija pivo, ali je osnovna sirovina najvećeg broja piva u svijetu. Druge osnovne sirovine za proizvodnju piva su voda, hmelj i pivski kvasac. Voda je nezamjenjiv sastojak, od čije kvalitete jako zavisi i kvaliteta i tip piva. Soli rastvorene u vodi utječu na reakcije koje se odvijaju u tijeku proizvodnje i kao takve bitne su za ukus, boju i miris finalnog proizvoda.


Dok se pivo pije, ruka ruku mije


Hmelj se dodaje u vrlo maloj količini, od svega nekoliko stotina grama na sto litara sladovine, ali isto tako znatno doprinosi ukusu, mirisu i stabilnosti proizvoda. Daje karakterističnu prijatnu gorčinu i specifičnu, prepoznatljivu aromu. S druge strane, gorke komponente hmelja imaju baktericidna svojstva i utječu na stabilnost piva i jedan su od razloga zbog koga pivo ne može sadržavati štetne bakterije.


Pivski kvasac je isto tako sirovina o kojoj zavise svojstva piva. Vrenje se događa uz pomoć strogo odabranih, selekcioniranih vrsta koje upravo odgovaraju željenom tipu i osiguravaju njegovu stabilnost i trajnost.


Pivari kvaliteti svake od ovih sirovina posvećuju veliku pažnju jer dobro znaju da je svaka od njih, u svojoj domeni, odgovorna za dobijanje specifičnih finalnih karakteristika piva. Jer, ne kaže se uzalud da je slad “duša” piva, hmelj “začin”, kvasac “duh”, a voda njegovo “tijelo”.


Udjel alkohola u pivu ovisi o vrsti i tipu piva. Obveza je proizvođača da ga navede na etiketi piva. Izražava se u volumnim postocima. Standardna piva sadrže obično od 5,0 do 5,5 posto, što je upola manje nego u stolnim vinima. Stvarne koncentracije mogu odstupati na više ili niže od deklariranih vrijednosti za 0,1 do 0,5 posto. Kod jakoh piva dopuštena su veća odstupanja nego kod standardnih i slabih piva.


I bogati ga vole


Iz neobjašnjivih razloga često se čuje mišljenje da pivo piju ljudi plićeg džepa i slabijeg obrazovanja, dok oni drugi, bogatiji i ugledniji, uživaju u drugim pićima, prije svega, u vinu. Ovo mišljenje pobijaju sportaši kao što su Boris Becker i Jürgen Klinsmann, političari Roman Herzog i pokojni Helmut Kohl , manekenke Eva Herzigova i Naomi Campbell, glumci Sean Connery, Clint Eastwood, Kevin Costner i Brad Pitt, pjevači Tom Jones, pa čak i pripadnici plemstva – kraljica Elizabeta II. i princ Charles, princ Wilhem – Aleksander iz Danske koji uživaju u krigli, čaši ili boci ovog “soka” posebne vrste.