'Svemirski brod'

HI TECH VINARIJA Posjetili smo enološko “čudo” u Kutjevu, dizajnirano tako da zastaje dah

Siniša Pavić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Ljudi, moji djelatnici na čelu s enologom Slavenom Jeličićem, to je najvažnije. Možete imati svu tehniku svijeta, ako nemate ljude badava je. Ovo je spoj modernog i ljudskog. To je to – zaključuje Galić, čovjek koji je u Kutjevo prizemljio enološki »svemirski brod«



Dvi hiljade i druge sve bit će na botune


I samo ćeš tribat pritiskat njih,


I imat ćeš ća zamisliš




Joj ća će onda, onda lipo bit!


Dvi hiljade i druge sve će bit automatik,


A onda nam neće tribat radit,


Kompjuteri će mislit za nas,


A mi ćemo samo pivat po cili dan!


Ovako je, daleke 1975. pjevao veliki Oliver. Čuda su se mnoga otad i dogodila, ma nije Split, kako je to vidio Oliver, destinacija u koju valja poći ako vam je želja vidjeti kako je to i u nas sve automatik. Da bi se suočili s tehnološkim čudom treba poći u Kutjevo! Tamo je, naime, u sam centar, ‘sletio’ svemirski brod. Ne na Mjesec, ne na Mars, već u vinorodno Kutjevo! Da je vino ono čim se Kutjevo s pravom diči jasno je čim ste ušli u mjesto. Tu sa svih strana vrebaju putokazi koji vode do vinarija naših vrhunskih vinara. Ali, jutro pita kavu, a kavu ima »Jernej«. Na žalost nije samo široka duša slavonska poveznica s veličinom svemirskog prostranstva. Ljudi je sve manje, taman toliko da dok se kava pije masovno iseljavanje iz Slavonije neminovno bude tema broj jedan.


– Nema dana da ne dođe netko i ne kaže kako odlazi – veli nam vlasnica.


Čudo od cigli i betona 


Onako kako su njeni onomad došli od Imotskog u Slavoniju željni boljeg života, tako se danas iz Slavonije odlazi. A svemirski brod!?


– Eno ga, ravno uz ulicu, pa iza semafora tristotinjak metara s lijeve strane. Ne možete promašiti– kazuju gosti kafića.


Upute su precizne, ali lako je biti sumnjičav. Ne može to biti tako lako za naći, a i tko zna koje je ‘letjelica’ veličine. Kad ono, baš kako su upute i govorile, nešto malo metara iza semafora, čudo od cigli i betona veliko 3300 metara četvornih i na njemu veliko, stilizirano G, nalik vitici loze! Vinarija Galić! Nova, velika, lijepa, a opet decentna. Nisu lagali ništa oni koji su o noj govorili najavljujući njeno veliko otvorenje 9. studenog. Ma, nije svemirsko prometalo ništa ako nema u svojoj nutrini sve one botune, dugmeta, iz Oliverove pjesme.


– Dobar dan. Imamo dogovor s gospodinom Galićem, a uranili malo – kažemo gospodinu u radnom odijelu koji velike drvene bačve čini još ljepšima.


– Odvest ću vas ja direktoru – ljubazno će majstor.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Vrata vinarije se otvaraju, a tamo s jedne strane dugački redovi barik bačava, a s druge ugodni trosjedi, veliki šank, diskretno osvjetljenje. Poželi čovjek namah natočiti si nešto, zapaliti cigaru i pustiti brod da brodi na automatskom pilotu. Ma, predsjednik Uprave Andrej Markulin je na katu. Do njega vozi i lift. Tamo je srce svega. Tamo je vinarija opremljena i dizajnirana tako da dah zastaje. Markulin ne časi časa, tek mu sitni osmjeh bježi u kut usana. Nismo mi prvi koji su ostali paf. Objašnjava kako je lijevo drveni dio podruma za fermentaciju i odležavanje crvenog vina. Zatim su tu elipse za odležavanje i bijelog i crvenog vina, pri čemu govorimo ponajviše o Chardonnayu, Pinotu crnom i nekim tipovima graševine koji idu u poznatu kupažu Bijelo 9. Dalje idu betonski tankovi koje su Galić i njegovi suradnici vidjeli putujući po Europi, po najboljim i najprestižnijim vinarijama, pa odlučili dovesti u Kutjevo i vidjeti što će se u njima događati. Tankovi su to za ona ozbiljnija vina na duljim maceracijama, a rezultati će se vidjeti u narednih godinu, dvije. Tu su i razni volumeni inox tankova, od malih mikrovinifikacija od 300, 400, 500 litara, pa do par tisuća litara sve do 10.000. Nema volumena kojeg nema vinarija spremna za prihvata bilo koje količine grožđa koje dođu i podrum.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Vjetar u leđa 


Imaju Vina Galić imaju 60-tak hektara vlastitih vinograda, kupilo se nešto i od kooperanata, za ove berbe prerađeno je negdje blizu 550 tona grožđa. Planirana proizvodnja je ona od 330.000 boca. Dosta je vina od prethodnih godina, pa su na odležavanju tako i Pinot crni i Crno 9, godišta 2016. i 2017. Ukupan prostor je zapremnine volumena 630.000 litara. Sve je sada, ljudi, bačve, vino, preda, strojevi, sve je na jednom mjestu, tu u utrobi lijepa arhitektonskog zdanja što ga je projektirao arhitektonski dvojac studija Dva arhitekta – Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić. Ova hi-tech vinarija s prijašnjim prostorom ni uspoređivati se ne da, makar ne treba zaboraviti da su i iz tog unajmljenog prostora izlazila vina koja kvalitetna, prepoznatljiva, zavodljiva. Nekih četiri godine radilo se na projektu vinarije, dobre tri godine je prošlo od početka radova. I dobilo se sve što se htjelo, pri čemu posebice valja istaknuti temperaturne uvjete, činjenicu da se svakom tanku, od kojeg god materijala jest, pojedinačno može zadati temperatura doslovno u pola stupnja.


Tehnološki je ovo ogroman iskorak koji može samo dati vjetar u leđa u proizvodnji još kvalitetnijih, boljih vina, a svu su uvjereni da ono najbolje vino Galić tek dolazi. To pak hoće reći, da Slaven Jeličić, enolog Vina Galić, Šoltanin koji je u ovoj priči od početka s Galićem, sada jedva da ima prava na pogrešku!? Šteta da ga za našeg posjeta nije bilo, čovjeka za kojeg će Galić kazati da je umjetnik vinarije Galić, kreator vina Galić i iznimno zaslužan za stvaranje brenda i njegovu reputaciju. Prva jednostavnija vina napravljena u novoj vinariji već sredinom prosinca mogla bi na tržište. I da, lako se u njih zaljubiti, čim ih se proba.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Jednostavno ljubav 


Vino je, vinarstvo je, jednostavno ljubav. Ne krije to Josip Galić, vlasnik Galić vina, čovjek, vidi se na prvu, srdačan i gostoljubiv.


– Vina su moja ljubav odavno. S vinima se počeo baviti dida Rudolf u Hercegovini, 1936. godine, 300 loza je imao. Zatim su otac Stjepan i pokojna majka Anica doselili u Slavoniju. Prvi vinograd smo kupili 1968. godina, mali negdje oko 900 loza, a onda smo 1973. godine kupili Lermanov vinograd na požeškom brdu. To je bio vinograd od oko hektar i pol, s desetak tisuća loza. Otada moja ljubav prema grožđu i vinu kreće. Mama je najviše radila u vinogradu i mene tako odgajala. Najviše smo mama i ja radili u vinogradu, a tata i dvije moje sestre povremeno bi pomagali – priča Galić.


Galić je vazda bio poduzetan momak, s 19 je tako u Zagrebu otvorio ženski butik. Kaže, bit će da se s te poslovne strane malo dao na pradjeda, velikog gazdu kojeg su Torbica zvali, onog s mamine strane iz Kočerina u Hercegovini.


– Moja direktorica, moja desna ruka, na žalost pokojna Dubravka Vrdoljak, rekla je: ajmo nešto napraviti u mom kraju, u Velikoj. Rekao sam, ajde, kupit ćemo vinograd i idemo napraviti vinsku priču u Velikoj, u Radovancima. I tako smo krenuli. Prva berba 2008. godine. Sada smo u 2018. Doduše, trebalo je otvorenje biti za devetu godišnjicu, jer moj sretan broj je devet… – veli Galić.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Devet! Malo je reći da je Galić fasciniran devetkom. Svuda je ima, od registarskih tablica, do zapremnine bačava. Gdje god se može tu je devetka! Kad se i ne može, mora se moć!


–To je jednostavno tako. I djevica u horoskopu rođen u devetom mjesecu, i kompliciran užasno oko detalja. Vezao sam se za broj devet i često se sve poklapalo, ili 3 puta 3 da je devet, ili 3 plus 3 plus 3, ili 6 plus 3. Što god možemo iskombiniramo s devetkom. Jako puno je devetki u vinariji, ha ha. I bačve su Francuzi morali krojit 3300 litara, jedino barik bačve nismo mogli dotjerat na 330 litara, ali smo napravili neke te zapremnine za konjake. I premium linija nam je Crno 9 i Bijelo 9. Nije doduše još devet sorti u kupaži, ali polako – priča Galić.


Povjerenje 


Ne krije Galić da je zadovoljan s dobro obavljenim poslom, baš kao ni to da mu je drago što je nama drago da imamo prigodu šetati apotekom od vinarije. Veli, sve je u njih išlo obrnuto od uobičajenog.


– Dok drugi kupe opremu, naprave vinariju pa onda krenu u razvoj brenda, mi smo razvijali brend i kvalitetu i sada stavili točku na »i« s novom vinarijom i opremom – sumira Galić.


Moglo je to i prije. Trebalo, pače, da u projekt zamišljen da se gradi u Radovancima nije zapeo zbog birokracije. Sada im i nije žao, jer evo ih u Kutjevu, u centru, pored dvorca iz 1232. godine. Makar, čini se da bi Galiću lakše bilo da je vinariju napravio negdje drugdje, u Istri ili Dalmaciji, a ne u Slavoniji koja je na koljenima.


– Kutjevo je središte vinogradarstva i vinarstva Hrvatske, autohtona sorta je graševina, a naša županija ima između 1500 i 1700 hektara vinograda. Zato smo tu. Na žalost, Slavonija je na koljenima i ispod koljena, ali mi smo htjeli biti baš ovdje. Rođen sam u Slavoniji, iz ovog sam kraja i htio sam nešto ovom kraju dati i ostaviti. Dakako da bi bilo lakše isplatiti brend da smo ga gradili u Istri, ili Dalmaciji, ali nije to bila opcija – kazuje Galić.


Mogu li, međutim, projekti poput ovoga ako ne vratiti ljude, ono ih makar zadržati da ne idu!?


– Ima nešto ovakvih projekata u Baranji, u Kutjevu nešto, u Iloku i smatram da kada bi ih bilo još da mogu vratiti dio nekog povjerenja u Slavoniju i Baranju, u naš kraj – smatra Galić.


Markulin pak domeće kako bi se sigurno popravila situacija da je ovakvih projekata kao što je njihov na desetke i stotine. I radnike se, kaže, mora više platiti, što u Galić Vinu i čine iz godinu u godinu. Pitati valja i koliko je cijela investicija koštala.


– Cijela investicija, s projektom, zemljištem, opremom koštala je 54 milijuna kuna. Zašto 54!? Jer su pet i četiri devet. Bolje bi, doduše, bilo da je 45 – opet će sve na devetku okrenut Galić.


Priznaje da su malo probili neke prve svoje proračune. Ima tu i nešto europskog novca, oko 33 posto. Ali, odgovor na pitanje ide li se u ovakve projekte srcem ili razumom, samo je jedan.


– Srce radi puno više nego razum. Teško se investicija može vratiti iz biznisa s vinom, pogotovo u Slavoniji. Da je biznis u Istri, ili Dalmaciji brže bi se vratilo. To mora svoje učiniti Vlada. Mora biti drugačija politika za investicije u Slavoniji – ističe Galić.


Tri mušketira 


Nego, spomenuo je Galić povjerenje, a baš je toga moralo biti između tri mušketira Galić Vina: Galića, Markulina i Jeličića.


– Jeličić, naš enolog, mješavina Dalmatinca i Zagorca. Dobra smo vina pravili i bez ovakve tehnologije. Dalmatinac i Zagorac je to, ne može taj pogriješiti kada je vino u pitanju – smije se Galić.


Jedino se, šalimo se, valja paziti industrijske špijunaže. Supruga Slavena Jeličića je također enologinja, Ivona Đipalo Jeličić, eno je radi kod Ilije Zdravka Jakobovića. A opet, kako će bit špijunaže kad je Galić Jeličićima vjenčani kum i kad su se u njegovu podrumu upoznali i zaljubili. Nego, kakvi su sada planovi, ili kakvi su planovi nakon velike fešte 9. studenog!?


– Malo ćemo se odmarati – krajnje neuvjerljivo će na to Galić.


Planova je koliko vam drago, gradit će se tu i turistička priča, otvoriti restoran, organizirati različiti eventi… U Stupničkim dvorima na 30 kilometara od vinarije bit će Akademija graševina, u Radovancima je nasada borovnice i kestena. A ne otkriva Galić ni sve karte vezeno za vinariju. Otkrivat će ih mic po mic, promišljeno, pri čemu tek veli da nas sve zajedno čekaju barem još dva velika iznenađenja.


Ipak nam daje Galić malu ekskluzivu. Živjet će on 136 godina!


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Računica je jasna. Napravili smo arhivu za 90 martinjskih kumova, svaki dobiva 33 boce iz svog godišta i smije doći u arhivu. Ove godine je deseti kum. Znači, živjet ću 136 godina – veselo će Galić.


Zapravo, ima još malo ekskluzivnog materijala. Već se zna da će se na limitiranim serijama, od, dakako, 90, 330 i 900 butelja naći i etikete Galićeva velikog prijatelja slikara Charlesa Billicha. A zna se i to da je vinar Kalebić na Šolti zasadio 22 hektara vinograda i de će ove godine Vina Galić raditi brend Kalebić u novoj vinariji i zbog Jeličića i zbog Šolte.


– Nego, ozbiljna glazba vam svira u vinariji? – ne da nam vrag mira, pa pitamo.


– Klasična glazba svira radi vina i mene radi. Smatram da je vino živo i da voli glazbu, i puštamo je 24 sata – na to će Galić.


Vinifikatori za ‘igranje’ 


Dok hodamo vinarijom Galić ‘skače’ zaljubljenički od tanka do tanka, od betonskih jaja do laboratorija. Pokazuje štošta od velikih vinifikatora kojima je dizajnirao nogare na kojima stoje i dao da im se naprave sa strane staklena stijena da se svaki tren vidi izvana što se s vinom događa, preko betonskih jaja teških i 4.5 tone, do manjih vinifikatora za ‘igranje’. U njima je graševina klonske selekcije, od 12 klonova odabrana su četiri koja će dati staru graševinu, izvornu koja se uzgajala prije 200, 300 godina. Dio je to projekta udruge Graševina Croatica i profesora Edija Maletića s Agronomskog fakulteta te kutjevačkih vinara poput Galića i Karutkahera. A gdje je još laboratorij i stroj za analizu vina Bachus 3 koji može u čas analizirati sve. U taj čas, taman dok se hodalo po vinariji, prilazi Galiću mlad momak.


– Čast svima, ali samo mi njega pohvalite. Unutarnji dizajn je naših ruku djelo – veli nam Galić.


Danijel Juričević je voditelj projekta. Mlad, predan poslu, zadovoljan uvjetima, zadovoljan gazdom tvrtke u kojoj je 36 zaposlenih. Čast tehnici, ma…


– Čovjek je najvažniji! Ljudi, moji djelatnici na čelu sa Slavenom, to je najvažnije. Možete imati svu tehniku svijeta, ako nemate ljude badava je. Ovo je spoj modernog i ljudskog. To je to – zaključuje Galić, čovjek koji je u Kutjevo prizemljio svemirski brod, kako zbog vina tako i da pokaže da se s ove planete i ne mora naokolo.