Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
Suza Indije

foto HEJ, IDEM NA ŠRI LANKU! Egzotična država u južnoj Aziji poznata kao jedan od bisera Indijskog oceana

Autorica članka Gordana Kovačević na Šri Lanci
Autorica članka Gordana Kovačević na Šri Lanci
Autor:
Objavljeno: 26. kolovoz 2017. u 11:23 2017-08-26T11:23:00+02:00

Indijski ocean mamio nas je.  Nepregledne pješčane plaže, restorani sa stolovima u pijesku, palme, sunce uz tropske koktele i svježe cijeđene sokove manga, papaje, avokada, limete

Piše Gordana KOVAČEVIĆ

Hej idem na Šri Lanku! Mjesecima prije ljetnog odlaska ponavljala sam kao u nevjerici. Slušala sam savjete i onih koji su bili i onih koji nikada nisu pohodili Šri Lanku.

Sletjele smo u glavni grad Colombo. Amalija Maša Juretić moja je suputnica. Dočekao nas je užareni dan. Malo ribarsko selo Negombo na zapadnoj obali naše je prvo odredište. Mjesto je poznato po kršćanskim crkvama iz kolonijalnog razdoblja. Nesnosan smrad širi se mjestom. Smeće se baca na ulicu.

Smještaj je iznad očekivanog. Veliki ventilator vrti na stropu, ali teško se diše. Odjurile smo na pješčanu plažu i s uzbuđenjem susrele se s Indijskim oceanom. Predivan zalazak sunca. Ljudi prolaze i pozdravljaju nas kao da nas poznaju godinama. Šetnju mjestom nastavljamo pozdravljajući se. Zaustavlja nas simpatična žena i poziva u svoju kuću. Još nismo dovoljno opuštene za takve posjete. (Kasnije će nam biti žao što nismo prihvatile poziv.) U kafiću svi s nama razgovaraju. Upoznajemo se i s njihovim nacionalnim pićem arrackom.

Budin zub

Autobusom putujemo u Kandy. Grad je smješten u središnjem gorju Šri Lanke. Okružen je brežuljcima u dolini uz jezero. Smještene smo na vrhu jednog brežuljka, okružene džunglom. U sobi je upozorenje da zatvaramo prozore prije odlaska, a na slici majmun. Znaju da smo došli i kao u filmu žicama puze do nas i naših soba. Cijelu noć pred vratima na podu spava simpatični starčić i čuva nas.

U Kandyju u kazalištu gledamo predstavu tradicionalnih plesača i plesačica. Nakon predstave zadivljuju nas hodanjem po žeravici. Odlazimo u Hram zuba (Tooth Temple) gdje se čuva relikvija, Budin zub. Hram je uvršten u UNESCO-v popis svjetske baštine. Ovo je i prvi susret s budističkim hramom. Učimo pravila: u hram se ulazi bos,  pokrivenih ramena i u dugoj suknji ili hlačama. Velika je gužva jer se mnogobrojni hodočasnici klanjaju Budi i donose mu lotosov cvijet.

Pogled na Kandy

Hram zuba

Piton koji pozira

Sljedećeg dana posjetile smo Sigiriyju, Lavlju stijenu, kamenu tvrđavu s prelijepim kulturnim nasljeđem iz antičkog razdoblja. Na UNESCO-vom je popisu svjetske baštine. Na masivnoj stijeni bila je sagrađena palača s prekrasnim vrtovima i šarenim freskama. Freske su poznate i dijelom sačuvane. Prikazuju polugole žene.

Na vrh vodi više od 1.200 željeznih stepenica. S vrha stijene-grada pruža se prekrasan pogled na šumoviti dio Šri Lanke.  Cijelim putem prate nas majmuni koji žicaju hranu. Imala sam i prvi susret s pitonom koji mi je završio oko vrata. Vlasnici životinja traže naknadu za fotografiranje. Pomalo se privikavamo da nas trgovci stalno salijeću.

Sigiriya

Sljedeće odredište je Dambulla koja je najpoznatija po kompleksu budističkih hramova u spiljama, od toga je pet velikih međusobno povezanih u takozvani "Zlatni hram" koji je upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine. Ponovni susret s Budinim kipovima i njegovim različitim položajima dok meditira, poučava, doživljava nirvanu. 

Dambulla

Nezaboravan je doživljaj u rezervatu za slonove u Pinnawalu. Uživale smo u druženju s ovim velikim i dražesnim životinjama, hranile ih i pratile na kupanje u obližnjoj rijeci.

Obišle smo i tvornicu čaja i Spice Gardens u kojem smo saznale kako izgleda drvo vanilije, cimeta, kakaa, kave, pa tvornicu drva, vidjele ogromne šišmiše, predivnu prirodu. Na plantaži čaja s predivnim ženama brale smo čaj i učile o tom teškom poslu. Svi susreti s tim ljudima ostavljaju divne dojmove. Iako su siromašni osmijeh im ne silazi s lica. Znatiželjni su i stalno nešto ispituju.

Na plantaži čaja

Tko tu koga kupa

Posjetili smo i farmu slonova. Jahale smo ih i naučile da jahanje u košarama na Šri Lanci nije dozvoljeno jer tako stradava slonova kralježnica. Popele smo se sa strahom i poštovanjem. Bilo je nestabilno na njegovim leđima. Završile smo u rijeci gdje nas je dobro istuširao, a za nagradu mi smo njega očetkale i okupale. Za kraj dana pojele smo najbolji curd s medom, a nakon svega zaslužile smo odmor u Hikkaduwu, najpoznatijem turističkom mjestu na jugozapadnoj obali, posebnom po svojim plažama, surfanju, zalascima sunca i noćnom životu.

Vožnja odnosno više - nošenje

Indijski ocean mamio nas je.  Nepregledne pješčane plaže, restorani sa stolovima u pijesku, palme, odmor, sunce uz tropske koktele i svježe cijeđene sokove manga, papaje, avokada, limete. Trebalo je savladati oceanske valove. Borba je trajala neko vrijeme, ali smo uspjeli. Domaće stanovništvo brzo smo upoznali. Lako smo se snalazili, nabavljali hranu, piće, kupovali marame i suvenire.

Veliki broj žućkastih pasa lutalica tražio je dom. Ubrzo se teško moglo šetati, a da uz sebe nismo imali i jednoga do dva psa. Nikome nisu smetali. Na neurednost, smeće i smrad uz rubove cesta već smo se navikli. Smještaj je bio iznad svih očekivanja, uz noćni provod na dvorišnom bazenu.

Zemaljski raj

Vozili smo se katamaranima po zelenoj laguni.  Posjetili smo budistički hram koji je dostupan samo s jezera i u kojemu se nalazi ogromna statua Bude. Nezaboravan otok cimeta, gdje su nam pokazali kako se na tradicionalan način suši i obrađuje cimet. U rudniku dragog kamena moonstone upoznati smo o načinu vađenja i preradi ovog dragog kamena koji je moguće naći samo na ovom mjestu. Ovaj rudnik je jedini prirodni izvor mjesečevog kamena na cijelome svijetu. Uvjeti rada su vrlo teški.

Najpotresniji je bio posjet improviziranom muzeju tsunamija iz 2004. Spoznaja da šećete i kupate se na plažama na kojima je poginuo veliki broj stanovnika i turista koje je tsunami iznenadio. Ocean se povukao više od kilometra i većina je potrčala ne znajući što se događa. Prvi manji val bio je samo do koljena. Ljudi su čistili svoje kuće od vode. A nakon nekoliko minuta došao je onaj zastrašujući, smrtonosni val. Spasili su se samo oni koji su instinktivno trčali prema kopnu. Priče o toj tragediji smo čuli izvorno od ljudi koji su preživjeli. Osjetili smo silni ponos kada smo na popisu zemalja koje su pomogle stanovništvu našli i našu zastavu. Potresna priča iz ovog zemaljskog raja. Od tada ne vjeruju više svom oceanu, iako od njega žive.

Vlak za Unawatunu

Jedno od zasigurno najljepših mjesta je gradić Gale. Kao nizozemska kolonija sagrađen je u duhu  nizozemske arhitekture s pregršt  galerijica. Pravi mali umjetnički grad.

Svakodnevno smo obilazili mjesta koja su u blizini Hikkaduwua. Zanimljivost je njihov način ribarenja (pecanja), sjede na visokim štapovima koji vire iz mora i tako love ribu.

Prijatelji s putovanja

Svakako se trebalo voziti i njihovim vlakovima, pa smo odlučili otputovati na plažu u Unawatunu. Vlak često i dugo stoji na stanicama. Odmah netko srdačan i znatiželjan zaviri kroz prozor i ispituje nas. Osmijeh je uvijek prisutan. Na Jungle beachu jedemo ribu i uživamo u predivnoj uvali. Hedonizam. Vraćamo se u prepunom lokalnom autobusu. Njihova glazba trešti, svi se guraju, kondukter je stalno u proboju. Karta košta oko 2 kune, ali nitko od nas nema pojma hoće li nam autobus stati. Smijemo se i skrećemo pozornost na sebe. Svi nam se smješkaju i pozdravljaju nas. Uspjeli smo se nekako sporazumjeti i iskočili smo na vrijeme iz autobusa.

Zadnji dan opuštali smo se uz masažu s uljima i ispijajući čaj. Nezaboravna avantura završila je nakon 18 dana. Ono čega se prvo sjetim nije ni čaj, ni ocean, ni hrana već predivni, topli, gostoljubivi i srdačni ljudi. 

Unawatuna

Okovratni piton i autorica članka

Na vrhu Sigiryje

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka