Ante Božikov, Ivan Pažanin i Vjeko Bašić – tri majstora i šest sljedova iznutrica / Snimio Darko JELINEK
Rajska večer za svakoga tko voli jetrica, bubrege, pluća, brizle, jezike, tripice dakako, sva ta čudesa od hrane koja je nekada bila sirotinjska da bi danas bila priznata delicija kako to iznutrice i zaslužuju
Evo jedno, ne toliko teško koliko zabavno pitanje. Dakle: da je živio u Sloveniji, uzmemo li u obzir etimologiju, koji se naš političar vrlo lako mogao prezivati i Vampić!?
– Hmmm… Vampi su fileki, tripice… Tripalo!!!
– Tako je!
E da, valjalo je u petak navečer u zagrebačkom restoranu Bicko znati odgovore i na ovakva pitanja što ih je smislio ‘monstruozni’ um znane lovkinje iz kviza »Potjera« Morane Zibar. Nekako je i red i da ih se zna kad se već došlo na Nutrijadu – festivala iznutrica by Bicko, koliko je poznato jedini ovakve vrste u nas! Rajska je to večer za, rekla bi Zibar, ‘nutrije’ poput nje. Rajska večer za svakoga tko voli jetrica, bubrege, pluća, brizle, jezike, tripice dakako, sva ta čudesa od hrane koja je nekada bila sirotinjska da bi danas bila priznata delicija kako to iznutrice i zaslužuju.
Mitsko jestivo
Iznutrice, mitsko jestivo koje od pamtivijeka puk oštro dijeli na one koji bi se u njima davili i one koje ih ni u ludilu probali ne bi. No, predrasude su da ih se ruši.
– Prije četiri godine smo napravili prvi festival fileka. Već iduće godine smo održali dva, u ožujku i listopadu, dok nam je prošle godine sinula ideja da krenemo i s iznutricama a da to nisu fileki. Braco Sanjin i Hrvoje Zirojević odradili su prvi Festival iznutrica u Bicku – priča nam Ivica Kovačević koji sa Sandrom Evačić, idejnom začetnicom Bicka, stoji iza svega što se u Bicku radi.
Logično je bilo pitati otkud ideja da se radi baš festival od iznutrica, kad je dojam da je oko njih toliko kontroverzi. Odgovor najlogičniji mogući: »Ispitate tržište. Jednostavno vidite čega na tržištu fali«. Bicko je znan po junećim filekima. Njih uvijek na jelovniku mora biti. Spravlja ih osobno Kovačević. A što se tiče onih koji tvrde da fileke, odnosno iznutrice, ne vole…
– Mi se trudimo da ih zavole – kaže Kovačević.
– I je li vam uspijeva? – pitamo.
– Uspijeva. Puno smo ljudi preobratili – smije se on.
Kovačevića smo ulovili za mrvu razgovora dan prije samog festivala. Tri chefa su taman stigla obaviti pripreme. Ivan Pažanin, Vjeko Bašić i Ante Božikov! Tri majstora i šest sljedova inspiriranih iznutricama: IQ praline, konsome od pivca i žličnjak od pileće jetrice, ravioli punjeni telećim brizlama, teleći bubrezi u toću od kapara, janjeći dolce garbo, teleći jezik na pašticadu.
– Iznutrice dio naše kulture koji smo mi malo zanemarili. Kad god vrtim film unatrag, kad se prisjećam svoje babe, uvijek su se iznutrice jele. Bila je to namirnica povezana sa sirotinjom. Sada se lagano vraća na jelovnik što je super. Jer je zdravo, jer je neobično i jer je nam je u tradiciji – ističe Pažanin.
Pače, tvrdi kako ni nabava kvalitetnih iznutrica nije nemoguća misija, kako se vratila i vraća pomalo kvaliteta stoke, mesa. Ljudi se vraćaju poljoprivredi, zemlji, gospodarstvu. Ali, vraćaju li se marendi!? Jer iznutrice su marendaška delicija?
– Uvijek se vraćamo marendi. Nije nikada ni umrla. Mi smo nacija od toga. To je naša kultura hranjenja – naglašava Pažanin.
Treba probati
Hvali Pažanin festival. Veli, super je on i za same chefove da se vrate korijenima i da vide kolika im je širina dok daju onaj novi, moderan, svoj tač ‘starinskoj’ namirnici. Sve što treba, bilo da je riječ o spravljanju iznutrica, bilo o kušanju, jest, kaže Pažanin, probati!
– Probati, prepustiti se nekome tko to zna raditi. Najbolje tako. Ništa na silu – kaže Pažanin.
Festival je tu, veli Kovačević, ponajprije u ime čuvanja tradicije, da nam se ne izgubi. Nužno je to, ne dvoji, ne samo kad o iznutricama govorimo.
– Uvesti ćemo, recimo, sušenu tabinju umjesto bakalara, jer tabinja se nekada sušila dok nije bilo bakalara i kuhala se kao bakalar – najavljuje Kovačević.
– Netko to mora i treba raditi – domeće Pažanin.
– Ma, treba znati tabinju na ribarnici i prepoznati – velimo.
– Treba je znati i spremiti – ističe, pak, Pažanin.
Zašto pola ljudi voli, a pola ne voli iznutrice, pitali smo i chefa Antu Božikova.
– To mi nikad nije bilo jasno – smije se na to Božikov.
Predrasuda je to ponajprije, smatra Božikov. Hranjiva vrijednost, primjerice, u iznutrica je neupitna. Istinabog, delikatne su za pripremu, treba im, kaže, znati pristupiti. Sirotinjska je to bila spiza, ono što ostane od klanja stoke, pa se znalo i prekuhat, predistant.
– To je vrlo nježna namirnica, a uzimali su je zdravo za gotovo. I kod ribe ima toga. Nekada su se, prije 30, 40 godina, u Murteru bacale grdobine u more, ražu nitko nije jeo, a vrhunske su to namirnice – priča Božikov.
Ideš mi na jetra!
I da, zna Božikov i kako natjerat’ žene da jedu tripice.
– Treba im samo reći da jedu nešto drugo. Pa ako im je bilo lipo jest će ih opet. Tako sam ja ženu na tripice natjerao – priznaje Božikov.
Nema sumnje vratit ćemo se iznutricama, ako već i nismo. Da je tome tako posvjedočila je i sama večer festivala, puni stolovi zadovoljna svijeta. Ako ništa događanje je to koje daje sasvim novo značenje onoj – ideš mi na jetra!