Domaće je domaće

Paški sir i najsiromašnijem obroku daje novu dimenziju

Edi Prodan

Foto Dino Stanin/PIXSELL

Foto Dino Stanin/PIXSELL

Umjesto da na polici posegnemo za, istina iznimno kvalitetnim, talijanskim markama, uvedimo u naše navike – paški sir. Kupujmo naprosto – hrvatsko



Silne nagrade koje dobiva znameniti Paški sir, prigoda su da ga aktualiziramo kao dio naše svakodnevne, ne samo svečane, prigodne, navike. Da, istina je kako je veliki gušt konzumirati ga kao predjelo, pogotovo ako je mlađi, starosti do godine dana. Savršeno se sljubljuje uz domaći pršut, i to sa svih strana Jadrana – istarski, krčki, drniški ili dalmatinski, a ne treba bježati ni u njegovom povezivanju s još jednim hrvatskim ultraspecijalitetom – slavonskim kulenom. No, naša bi gastronomska preporuka ovog puta ipak išla i u nekim drugim, manje korištenim, smjerovima.


Sami Pažani istina baš i neće izraziti spremnost da se njihov sir dodaje ma kojim jelima, jer on je za njih apsolutno poseban i smije se koristiti samo u takvim, posebnim situacijama. Oni naime ne misle da njihov sir popravlja jela, već da ga dodavanje njima – kvari, da on gubi svoju posebnost u okusu jela koje se sprema. Hajde, još će i dozvoliti da ga se nariba preko nekog ukusnog  janjećeg žgvaceta, ali i to jedva. Mi smo ipak mišljenja da Paški sir mora postati svakodnevna navika. Kako kad je – skup?Ipak može!

Nova dimenzija


Ono što nas naime zbunjuje, hrvatska je spremnost na divljenje sličnim talijanskim proizvodima iako Paški sir može s njima u nadmetanje bez imalo straha da će im biti u najmanju ruku ravnopravan. Uostalom, i on se nudi kao sir starosti do godine dana, kao i proizvod od 15 ili više mjeseci. Poznato je da starost određuje kakvoću, kao i cijenu, a svi oni koji vole sirom ovakvog tipa začiniti jelo, znaju da ga je i vrlo malo dovoljno kao bi ma i najsiromašnijem obroku podario novu dimenziju. Nije dakle cijena koja se penje iznad 150 kuna za kilogram pretjerana jer će sa svega nekoliko grama, za nekoliko dakle kuna, jelo dobiti sasvim novu dimenziju. Kao što to dakako činimo i sa sirevima poznatih talijanskih brendova.


Foto Istock


Foto Istock


Pa se tako Paški sir svakako odlično snalazi u salatama koje se serviraju kao samostalna jela. Doda li se Paškog sira narezanog na vrlo tanke listiće salati od zelenog povrća – rikule, radića te rajčica s vrlo tankim resicama paprike »roga«, dobiva se iznimni samostalni obrok koji će zadovoljiti u svakom smislu – kalorijskom, ali i okusnom. Važno je samo da se ili uopće ne dodaje octa ili da ga bude sasvim malo. S druge strane u ovakvoj se kombinaciji ne treba štedjeti na maslinovom ulju.Izniman je dodatak i salatama od mesa. Ono što posebno oduševljava su tagliate od goveđeg ramsteka s kojima se odlično slaže mlada rikula svakako uz dodatke listića paškog sira.


Savršenstvo minimalizma


A mediteransku, pa tako i našu kuhinju uvelike karakterizira sposobnost ne bježanja od najskupljih namirnica. Uz uvjet da ih se uistinu tretira kao »suho zlato«. Dokaz tome su jela od tjestenine kao i rižoti, pa i neki rjeđe korišteni povrtni, ljetni ili jesenski specijaliteti. Tjestenina je primjerice savršenstvo minimalizma. Brašno, ako je od »durum« pšenice naravno, i voda. Te sasvim malo morske soli. Umaci? Ma od svega što se nađe »pod rukom«. Čak i samo sitno nasjeckani češnjak lagano, sasvim nježno dotaknut vrelim maslinovim uljem kako bi u cijelosti oslobodilo svoj miris i jedinstvene sastojke. Pa na to naribati, s mjerom – paškog sira. Varijacije mogu ići u svim smjerovima, a što su osnovni sastojci siromašniji, to je sir poželjniji. Kako bi i Pažani bili zadovoljni. Jer se njihov sir neće izgubiti u jelu već će ga oplemeniti.

Spasonosni  okusni dodatak




Rižoti su sasvim druga priča. Značajno su kompleksniji od kombinacija umaka i tjestenina. No zato se u njima paški sir može iskazati kao sudbonosna poveznica, vezivo tkivo koji će pomoći da se od riže i dodanih sastojaka napravi – rižot.


Foto Istock


Foto Istock


Dodajmo još i zapečeno povrće kojem sudbonosni i spasonosni okusni dodatak omogućava upravo sir. A on ne mora biti s Apenina. Ne, jednako će dobru, ako ne i bolju ulogu imati i onaj koji nam dolazi s otoka što se rasprostro u dvije županije. Da, nema za zaljubljenike u sir boljeg od užitka od onog koji pruža topljenje u ustima deblje »fete« Paškog sira. No, to si ipak rijetko možemo priuštiti. Ne samo zbog cijene, nego i zbog moćnog okusa, kalorija, masnoća, kolesterola… Stoga, možda je ipak bolje skromnije, ali zato nekoliko puta tjedno. I umjesto da na polici posegnemo za, istina iznimno kvalitetnim, talijanskim markama, uvedimo u naše navike – paški sir. Kupujmo naprosto – hrvatsko.