Netom okončani Dani mladog maslinovog ulja, tradicionalno, 11. put po redu održani u Vodnjanu pokazali su kako su rast kvalitete maslinovog ulja kao i brojnosti proizvođača i dalje konstantni. No kad je riječ o količini, prinosima, opet se najčešće rabio pridjev – hirovit.

Vratimo li se Vodnjanu, okupio je 62 izlagača od kojih su neki bili u zoni gastronomskog dijela priredbe. Buršić s pršutima ili stancija Kumparička s unikatnim sirevima primjerice, potom vinari bez kojih je ma kakav gastronomski skup nemoguć, a baš kao i rast kvalitete maslinarstva, u Vodnjanu je i taj dio iz godine u godinu na sve višoj razini. Sljubljivanje ulja s pojedinom hranom i njegova upotreba u samoj pripremi zauzimaju velik dio Dana. Istaknimo još kako su u gastro dijelu najviše pozornosti privlačili profesori i učenici ugostiteljskih škola Istre te po prvi puta – Jadranka hoteli Mali Lošinj s programom »Škrbna otočna kužina«. Bili su tu i čuvari tradicije, stari istarski oštari koji su kroz vrijeme, raznim mijenama unatoč, sačuvali onu posebitost koji iako sazdanoj od raznih utjecaja, istarskoj kuhinji daju onu zanimljivu notu tako privlačne posebitosti.

I ove godine bez maslinara s Krka

Od gostiju izdvajamo premijerni nastup AOA-e – Albanian olive oil association koja pokazuje s koliko se predanosti pristupa proizvodnji maslinovog ulja i u toj, po maslinarstvu, donedavno slabo poznatoj destinaciji. Od gostiju iz Italije – Emilia Romagna, Molise, potom znani gosti s juga Crne Gore iz Bara te iz Hercegovine koji okupljaju maslinare od Mostara do Neuma.

Onih kojih u Vodnjanu, na najznačajnijem hrvatskom skupu maslinara nije bilo, maslinari su otoka Krka okupljeni u inače vrlo aktivnu udrugu Drobnica. A nije ih bilo jer – nisu s čime imali doći. Krk je drugu godinu za redom pogodio izostanak roda, ma koliko se maslinarstvu na tom otoku pristupa s kombinacijom iskustva, jer je ta je tradicija na Krku stara koliko i njegova civilizacija, pa i studiozno koristeći najnovija stručna saznanja. Na žalost, od prirode se u nekim situacijom jednostavno ne može biti jači. Stigli su, iako ni njih urod nije pomazio, predstavnici Cresa, ipak su oni vlasnici prve međunarodno priznate hrvatske oznake izvornosti, te Udruga Lunjskih maslinara koja je u velikoj ekspanziji disperzije korištenja maslina u najrazličitije svrhe – od lista do ploda.

Hirovitost roda pojašnjava i cijenu koja se od nekadašnjih 75 kuna (ekvivalenta 10 eura) polako penje prema stotinu kuna. Mnogi tvrde – ekstremno skupo. Svi oni koji se čak i u hobističkom smislu bave maslinarstvom reći će – povoljno. Dijelom zbog goleme količine ljudskog rada, potom male količine ulja koje se dobiva po hektaru zemlje te na kraju po nemogućnosti procjene uroda po pojedinoj sezoni. Zna li se da na 100 četvornih metara stanu tri masline, te da se s njih u pojedinim sezonama može dobiti najviše 5 litara ulja, jasno je da hektar daje – samo 500 litara. Ima boljih i lošijih sezona, ali često je u prosjeku upravo tako. I ako se u nečemu možemo ponositi kad je domaća poljoprivreda u pitanju, to je nepopustljivost prema kvaliteti ulja. Ona je usmjerena prema najvišoj razini tako da konačna cijena ne treba čuditi. Sve usporedbe s nekim zemljama, značajno jačim proizvođačima od Hrvatske, nisu uputne jer se nerijetko kompariraju »kruške i jabuke«: vrhunska hrvatska ulja s industrijskim, a kad se u odnos dovede jednaka kvaliteta, domaće su cijene povoljnije.

Sortna povezivost s hranom

Ono na čemu se znatno više treba poraditi su proizvodnja i ponuda sortnih maslinovih ulja. Još su uvijek u najvećem postotku definirana jedino zemljopisnim porijeklom – Istra, kvarnerski otoci, zadarsko ili šibensko područje, srednjodalmatinski otoci,… – a razdvajanje po sortama je i dalje iznimka. Ne bi još dugo tome trebalo biti tako jer i maslinova ulja, baš kao i vina karakteriziraju vrlo različiti okusi.

Maslinari su u Hrvatskoj i dalje na vrlo malim posjedima, prinosi su neveliki, a sortni miks se koristi između ostalog i kako bi se »pogodilo« karakter sezone. Logika – uvijek će neka sorta roditi. S druge strane gastronomija, a pokazalo je to i posjećeno vodnjansko okupljanje, sve više traži sortnu povezivost s hranom. Nije naime ni u kom slučaju isto konzumiraju li se pikantna istarska bjelica ili okusom vrlo prilagodljivi leccino. Odnosno ide li ulje uz slano ili, što je sve češći slučaj, sa slatkim jelima, u kombinaciji sa sladoledima ili čokoladnim moussevima. Najdalje, u količinskom smislu prvenstveno, su u razdvajanju sorti otišli u Agrolaguni s robnom markom OL Istria za što primaju brojne nagrade, a tu su i neki manji proizvođači poput obitelji Belić iz Rapca čija su ulja na ovogodišnjem prestižnom »Flos Olei 2015« dobila tek bod manje od maksimalno mogućeg skora.

Oproštaj od ovogodišnje maslinarske sezone u najkraćem je tako moguć sa željom da se dogodine Krku dogodi obilan rod te da se u dogledno vrijeme maslinovo uje pojavljuje u sortnim pakiranjima ili u brižno osmišljenim kupažama kako bi užitak u njegovom okusu bio potpun.